Biti il' ne biti? Još pitanja?

Već par dana razmišljam o novom postu.. No riječi kao da su zapele duboko u meni i ne izbijaju na površinu...
Jučer nisam bila u školi.. Bijah bolesna. Ali u četvrtak jesam, i dobih 5 iz zadaćnice. Budući da su teme bile poprilično glupe (što sam rekla već sto puta) bilo mi je drago zbog ocjene jer sam ipak dorasla toj temi budući da je raska nakon mog uzvika: 'Ajoj, dajte još jednu temu!' upitala: 'što je bilo, Martina? Nemoj mi reći da nisi dorasla ovim temama?'
Ma uopće rolleyes
Zatim smo na satu razrednika raspravljali o jednoj poprilično, ajmo reći, zanimljivoj temi.
Zašto smo tužni ali i veseli kad zazvoni školsko zvono?
Ja sam se uvijek prije veselila svakom završenom satu, svakom odlasku kući nakon napornog dana u školi, svakom odlasku na spavanje i buđenju ujutro. Novi dan. Novi cilj. Novi izazovi.
No svakim tim završenim satom, završenim danom, i naposljetku, završenom godinom, sve sam bliže završetku srednje škole, sve bliže upisu na faks, sve bliže završetku življenja (da budem pesimistična).
I onda razmišljam... Uskoro će završiti srednja škola... Iako ju sad baš i ne volim (učenje and shit), znam da će mi nedostajati. Nedostajati škola kao škola ali i zbog ljudi iz razreda. Ne družim se s polovicom njih ali ona druga polovica će mi nedostajati. Možda s nekima od njih i budem u kontaktu (kolegice na faksu smijeh smijeh ), ali s ostalima mislim da ne.
Onda one godišnjice mature... Nekako te da na mišljenje i razmišljanje sve to... Tek onda dobijem misao o prolaznosti života.. Kako sam prije nekoliko godina bila dijete koje se samo željelo igrati. Ali sad se to promijenilo a da nisam ni opazila.
Da skrenem s teme..
Ovih dana sam nekako zaokupljena Božićem. Već sad bi ja okitila svoju sobu lampicama. Al je još prerano pa bi ljudi mislili da sam frikić. A nisam
Eto tako.. To bi bilo sve za danas.

02.12.2006. u 19:27 | 48 Reci mi | Printaj | # | ^

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	prosinac, 2006
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Prosinac 2006 (3)
Studeni 2006 (7)
Listopad 2006 (5)
Rujan 2006 (6)
Kolovoz 2006 (4)
Srpanj 2006 (2)
Lipanj 2006 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

Opis bloga

Uh, sve i svašta...

Btw. ono što bi bilo lijepo za napomenuti... Ako ste prvi put na blogu (ili nema veze, može biti i ko zna koji put) ne morate ostaviti brdo komentara, dovoljno je sve smjestiti u jedan =)) Lijepo pročitajte post, prokomentirajte i ja ću to isto napraviti i vama. Čak ću vam i nabacat komentare ako želite =))

Click here to get awesome songs for FREE!

Ljudeki koje chitam:

Blog.hr
Forum.hr
Moj drugi blog
Dora :)
Melitača
Karolina
Lucija
Ivona
Stvarčice za blog
Virtual Friends Location

Posjeta:

Free Counter

Moja mail i MSN adresa: martina.laurafan@hotmail.com

Create your own message at BlingyBlob.com

Malo o meni:

Zovem se Martina i idem u treći razred srednje medicinske škole. Imam mnogo hobija (valjda zato jer imam previše slobodnog vremena) a neki od njih su surfanje netom, gledanje telenovela, skupljane gumica (malo spooky al ajd) i da više ne nabrajam... Obožavam strane jezike a govorim engleski, španjolski i naravno rvacki, a ako Bog da, trebala bi počet učit i francuski.
Zahvaljujući telenovelama, na jednom forumu o telenovelama stekla sam zaista dobre i drage ljude koji su mi i super prijatelji! Naravno, bilo je tu i loših iskustava sa foruma o telenovelama, ali to radije neću ni spominjat da se naljutim odmah.
Država koju najviše volim i obožavam je Mexico (fuck all the rest, osim Švedske, jer ju moja frendica obožava smijeh ) i nadam se da ću jednog lijepog dana otići iz Hrvatske i doseliti se u C.D.Mexico, moj grad iz snova. Hrvatsku ne volim i smatram da je to rupa, da budem iskrena.
Životni san mi je da završim studij medicine i postanem estetski kirurg, ali ak mi to ne uspije, tu je uvijek studij stranih jezika, hehe. Dakako, koji god od ta dva studija da završim, radit ću izvan Hrvatske jer tu je plaća mala šta god ti po zanimanju bio.
Omiljene su mi životinje psi, ali ja ga nemam rolleyes Imala sam ja i pse i ptičice, ali su svi umrli nekim nesretnim i tajnovitim slučajevima. Btw. I to je nekak spooky. Al nema veze.
Obožavam svoj mobić Samsung SGH E-720 i čuvam ga da se ne izgrebe. Sve svoje stvari jako čuvam pa tako i bilježnice. Prijatelji iz razreda mi svi govore da nisam normalna kad se derem da mi ne zgužvaju bilježnicu ili kad jednoj curi govorim da ne ide prstima po grafitu...
Eto sad više ne znam šta da napišem. Ak se još nečeg sjetim, ja ću to nadopisat.