<link rel="alternate" type="application/rss+xml" title="Knjige" href="https://blog.dnevnik.hr/blog-neobjavljneprice-emperatr/rss.xml" /> <link rel="EditURI" type="application/rsd+xml" href="https://blog.dnevnik.hr/wlw/rsd.php?12488689" /> <link rel="shortcut icon" href="https://blog.dnevnik.hr/blog.ico" type="image/ico" /> <meta name="keywords" content="blog-neobjavljneprice-emperatr,blog,hrvatska,film,fotografija,gastronomija,ljubav,glazba,humor,internet,karijera,književnost,novac,obitelj,obrazovanje,osobno,poezija,politika,priče,putopisi,računala,religija,seks,sex,sport,televizija,umjetnost,zdravlje,znanost,rasprave,diskusije,korisnik,politika,www" /> <meta name="description" content="blog.dnevnik.hr/blog-neobjavljneprice-emperatr" /> <link type="text/css" rel="stylesheet" href="https://blog.dnevnik.hr/resources/themes/toolbar/css/main.css?v=2012-09-27a" /> <script type="text/javascript" src="https://blog.dnevnik.hr/resources/themes/common/js/facebook.js?v=2011-09-30"></script> <script type="text/javascript" src="https://blog.dnevnik.hr/resources/themes/toolbar/js/main.js?v=2012-09-27a"></script> <script type="text/javascript"> <!--//--><![CDATA[//><!-- var pp_gemius_identifier = 'p8ZF1D7vmeoe8Uuxwuq2j_TSLd8RN1sF.aREMenHvGT.i7'; var pp_gemius_use_cmp = true; var pp_gemius_cmp_timeout = 10000; // lines below shouldn't be edited function gemius_pending(i) { window[i] = window[i] || function() {var x = window[i+'_pdata'] = window[i+'_pdata'] || []; x[x.length]=arguments;};}; gemius_pending('gemius_hit'); gemius_pending('gemius_event'); gemius_pending('pp_gemius_hit'); gemius_pending('pp_gemius_event'); (function(d,t) {try {var gt=d.createElement(t),s=d.getElementsByTagName(t)[0],l='http'+((location.protocol=='https:')?'s':''); gt.setAttribute('async','async'); gt.setAttribute('defer','defer'); gt.src=l+'://hr.hit.gemius.pl/xgemius.js'; s.parentNode.insertBefore(gt,s);} catch (e) {}})(document,'script'); //--><!]]> </script> <!-- slowmetrics --> <script type="text/javascript"> /* <![CDATA[ */ (function() { var d=document, h=d.getElementsByTagName('head')[0], s=d.createElement('script'); s.type='text/javascript'; s.async=true; s.src='//test-script.dotmetrics.net/door.js?id=' + (document.location.hostname.indexOf('dnevnik.hr')== -1? 610: 977); h.appendChild(s); }()); /* ]]> */ </script> <!-- Google Tag Manager --> <script>(function(w,d,s,l,i){w[l]=w[l]||[];w[l].push({'gtm.start': new Date().getTime(),event:'gtm.js'});var f=d.getElementsByTagName(s)[0], j=d.createElement(s),dl=l!='dataLayer'?'&l='+l:'';j.async=true;j.src= 'https://www.googletagmanager.com/gtm.js?id='+i+dl;f.parentNode.insertBefore(j,f); })(window,document,'script','dataLayer','GTM-5H83FN');</script> <!-- End Google Tag Manager --> <!-- Google Tag Manager (noscript) --> <noscript><iframe src="https://www.googletagmanager.com/ns.html?id=GTM-5H83FN" height="0" width="0" style="display:none;visibility:hidden"></iframe></noscript> <!-- End Google Tag Manager (noscript) --> <script type="text/javascript" src="//blog.dnevnik.hr/js/hr/prototype.lite.js?=1"></script> <script type="text/javascript" src="//blog.dnevnik.hr/js/hr/moo.ajax.js?=1"></script> <script type="text/javascript" src="//blog.dnevnik.hr/js/hr/frontend.js?=2"></script> <link rel="shortcut icon" href="//blog.dnevnik.hr/blog.ico" type="image/ico" /></head>

18.06.2012., ponedjeljak

"Nikada nemoj otići ako imaš razloga ostati."


25. Princeza od Felixa


Ostatak jutra smo proveli u krevetu uživajući u međusobnom društvu, nadoknađujući ono što smo propustili. Bill je nazvao Daniela na mobitel i zaprijetio nam da će doći po nas ako se ne spustimo na ručak. Mogla sam čuti Margaret kako se smijulji u pozadini i govori Billu da nas ostavi na miru.
"Odi se presvuci, i ja bih trebala, a onda ću nazvati svoje. Kada završiš dođi po mene pa idemo na ručak, o.k.?" rekla sam mu kada je prekinuo. Znala sam da nije oduševljen, ali je svejedno otišao.
Na brzinu sam se otuširala. Izvukla traperice i majicu iz Anninog ormara, kako u mojem nije bilo ničega. Uzela sam mobitel i stala na prozor. Neko vrijeme sam gledala u broj koji je bio na ekranu.
Ne možeš to više odgađati, Keat! rekla sam si.
Stisnula sam zelenu slušalicu. Nakon što je nekoliko puta zazvonilo, javio se tata. "Bok, tata!" rekla sam mu.
"Hej, Katarina! sigurno nisam tebe očekivao."
"Zašto ne?"
"Kako smo se zadnji put posvađali..."
"Tata, nemam baš puno vremena. Zovem te s razlogom."
"Kojim to?"
"Zanima me da li sam ja posvojena?" rekla sam bez daha. Na drugoj strani je bila tišina. Ugrizla sam se za usnicu. "Tata?"
"Tko ti je rekao?" pitao je tiho.
"Znači istina je? Posvojena sam?"
"Da, željeli smo razgovarati s tobom o tome kada se vratiš u Hrvatsku, ali... Tko ti je to rekao Katarina, djed?"
"Ne. Član moje obitelji. Prave obitelji."
"Kako su te našli?"
"Nije bitno, tata. Važno je da znam. Kada se vidimo, budemo pričali o tome, moramo još puno toga raščistiti."
"Katarina, žao mi je."
"Nema ti razloga biti. Bila sam sretna, ali moraš znati da mi je to bilo važno. Ne samo zbog mene... Ulozi u ono što sam se uplela su veliki. Morala sam znati za dobrobiti saviju nas."
"U što si se uplela? Katarina, što se događa?"
"Čula sam te one večeri kada si pričao s djedom, kada nas je Daniel posjetio. I sam znaš o čemu se radi. Razgovarat ćemo kada dođem kući o.k.?"
"Dobro."
"Idem sad, pozdravi sve doma."
Kada sam prekinula osjetila sam Danielovu ruku na svojem ramene, prekrila sam je svojom. "Istina je."
"Ti si princeza od Felixa?" Umjesto odgovora sam kimnula glavom. "Ne znam što hoćeš da ti kažem, ali meni je drago."
Osmjehnula sam se. "I meni. Koliko god je teško to sve prihvatiti, drago mi je što znam."
Spustili smo se na ručak. Svi su bili iznenađeni vidjevši nas kako ulazimo u blagavaonicu prepletenih prstiju. Uzeli smo pladnjeve na kojima je bio ručak i sjeli na naše uobičajeno mjesto. Kada smo sjeli, pogledala sam prema profesorskom stolu. Margaret, Josh i Bill su sjedili na svojim mjestima. Bill i Josh su o nečemu raspravljali, dok je Margaret gledala prema meni. Čula sam što mi govori: "Nakon ručka želim razgovarati s tobom. Bill mi nije htio ništa reći o onome što se dogodilo dok sam bila u nesvijesti. Rekao je da pričam s tobom o svemu. Reći ćeš mi, zar ne?"
"Jasno, Megs."
"Poslije ručka dođi s Danielom u kolibu. Dečki će otići pretražiti podrum, pa ćemo moći na miru razgovarati."
Okrenula sam se prema Danielu. "Megs hoće da me dovedeš u kolibu poslije ručka. Potom ćeš s Billom i Joshom otići pretražiti podrum, tako da nas dvije na miru razgovaramo."
"Vas dvije ste to pomno isplanirale. Što ako ne budem htio otići?" ljutito me upita.
"Naći ću ja da te natjeram", rekla sam mu samouvjereno.
"Kako molim te? Prekinut ćeš sa mnom?" Nasmijala sam se.
"Ne, mogla bih, ali imam na umu nešto puno, puno bolje!"
"Kao...?"
"Poljubit ću te kao nikada do sad, a onda me mećeš smjeti ni taknuti ako ne odeš i ne ostaviš nas same."
"To ne bih mogao podnijeti."
Približio mi se da me poljubi, ali sam se odmaknula od njega pokazujući mu da mislim ozbiljno.
"Ništa dok mi ne obećaš da ideš s dečkima", rekla sam odlučno.
Nacerio se: "Dobro, otići ću pod uvjetom da bude brzo gotovo i da te imam ostatak dana za sebe."
"Taj dogovor mi se sviđa, a da ga zapečatimo", približila sam mu se i poljubila ga.
Poslije ručka smo se uputili prema kolibi. Nikada neću zaboraviti kako sam se osjećala kada sam je prvi puta vidjela. Tu sam upoznala svoje prijatelje, ljubav i rođakinju. Margaret...
Kako li će samo ona reagirati kada čuje istinu? Ušavši u kolibu, vidjela sam kako nas svi čekaju.
Bill i Josh su ustali, spremni za pokret. "Idemo li?" upitao ih je Josh.
"Idite vi, sad ću ja", rekao je Daniel poljubivši me.
"Šta nije bilo dosta za jedan dan?" pitao ga je Bill.
"Ne, stari..."
"Pazi kako mi se obraćaš..."
"Bille, smiri se. Ostavi mlade na miru. Nisu ti oni krivi što stariš", rekla je Margaret osmjehnuvši se. "Josh, molim te, pazi da se ne poubijaju."
"Mogu ti obećati da ću ih dovesti u jednom komadu, ali ne mogu garantirati da neće imati modrice."
"Hvala, Josh. To mi je dovoljno", nasmijala se. Josh i Bill su izašli van, a Daniel se sagnuo i poljubio me još jednom prije nego je otišao.
Neko sam vrijeme stajala na mjestu. Margaret me trgnula iz misli: "Jesi li se sabrala ili da još malo pričekam?"
"Dobro sam. Malo se zanesem nakon što me poljubi, to je sve."
"Primijetila sam. To znači da je s vama sve u redu?"
"I više nego u redu", rekla sam sa smiješkom. "Pa, što tebe zanima?"
Nisam baš previše razmišljala o tome kako ću joj reći tko sam ja zapravo. Nisam imala previše vremena. za razmišljanje o tome. Zato sam htjela znati što točno želi. Usput sam planirala ubaciti svoje saznanje, da sam princeza od Felixa.
"Sve otkad ste saznali da smo Daniel i ja oteti", smireno je rekla.
Ovo će potrajati, pomislila sam. Duboko sam udahnula i počela pričati. Kada sam ispričala skoro sve, zašutjela sam.
Mararet mi se obratila prva: "Što ti je rekla Gina da te tako jako uzrujalo? Što ti je rekla, Alex?"
Nisam joj odmah odgovorila, imala sam knedlu u grlu. Ali morala sam, nisam je mogla držati u neizvjesnosti.
"Obje su mi rekle isto. Ja sam... Ono što ti je poručila Alex da tražiš, ono što ti je ispred nosa... Ja sam ono što tražiš Megs. Ja sam princeza od Felixa!"
Nastala je tišina, ovaj put ubitačna. Činilo mi se da traje jako dugo.
Na moje čuđenje Margaret je skočila sa stolice i snažno me zagrlila. Uzvratila sam joj zagrljajem. "Imala sam neki osjećaj čim sam te ugledala! Bila si tako slična Leni! Nisam mogla vjerovati, nisam željela."
"Ali Jessica?!"
"Jessica je dobra cura, ali čim sam ju upoznala znala sam da ne posjeduje magične sposobnosti. Nije tako djelovala. Ali ti... Tvoje moći su zadivljujuće, možeš razgovarati s Alex bez obzira na udaljenost... Tvoji snovi..."
"Nije ti žao što sam to ja? Nije ti žao što Jessica nije princeza?"
"Naravno da nije Keat! Željela sam da to budeš ti!" Opet me zagrlila. "Nemoj razmišljati o onome što ti je rekla Gina! Ona je licemjerka, bezobraznica i lažljivica! Ubila je tvoje roditelje, muči Alex i želi ubiti tebe! Sve će napraviti da preuzme krunu Felixa. Ti nisi kao ona niti ćeš ikada biti! Puno si bolja od nje i jako slična svojoj majci."
Suze su mi potekle niz oči. "A sada, što ima novoga kod tebe i Daniela?"
"Pa, ništa posebno. Pričali smo, između ostaloga, i zaključili da se i nije sve ovo dogodilo, mislim na to da nam je Bill dao svoj blagoslov i da smo otkrili da sam ja princeza, bili bi svejedno zajedno. Kada smo se prvi puta nakon puno vremena poljubili, shvatila sam da ne mogu živjeti bez njega. Treba mi kao zrak. Iskreno, jedva čekam da dođe."
"Razumijem te, vjeruj mi, razumijem te. Meni Bill jako nedostaje. Kada se samo sjetim da sam mogla biti mrtva... Ali nisam, zahvaljujući tebi!"





komentiraj, 4


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.



Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

O meni

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Odlučila sam da ću si kao umjetničko ime uzeti Emperatriz, te me tako možete i zvati. Imam 17 godina i idem u treći razred srednje škole u Zagrebu. Živim u gradu pored Zagreba. Volim čitati (sve osim lektira) i pisati, slušati muziku, surfati internetom i družiti se s prijateljima. Za sebe bi rekla da sam otvorena, iskrena, dobra, znatiželjan, pomalo arogantna i umišljena..
e-mail: emperatriz001@gmail.com.


credits: image layout adapt