18.06.2012., ponedjeljak
"Nikada nemoj otići ako imaš razloga ostati."
25. Princeza od Felixa
Ostatak jutra smo proveli u krevetu uživajući u međusobnom društvu, nadoknađujući ono što smo propustili. Bill je nazvao Daniela na mobitel i zaprijetio nam da će doći po nas ako se ne spustimo na ručak. Mogla sam čuti Margaret kako se smijulji u pozadini i govori Billu da nas ostavi na miru.
"Odi se presvuci, i ja bih trebala, a onda ću nazvati svoje. Kada završiš dođi po mene pa idemo na ručak, o.k.?" rekla sam mu kada je prekinuo. Znala sam da nije oduševljen, ali je svejedno otišao.
Na brzinu sam se otuširala. Izvukla traperice i majicu iz Anninog ormara, kako u mojem nije bilo ničega. Uzela sam mobitel i stala na prozor. Neko vrijeme sam gledala u broj koji je bio na ekranu.
Ne možeš to više odgađati, Keat! rekla sam si.
Stisnula sam zelenu slušalicu. Nakon što je nekoliko puta zazvonilo, javio se tata. "Bok, tata!" rekla sam mu.
"Hej, Katarina! sigurno nisam tebe očekivao."
"Zašto ne?"
"Kako smo se zadnji put posvađali..."
"Tata, nemam baš puno vremena. Zovem te s razlogom."
"Kojim to?"
"Zanima me da li sam ja posvojena?" rekla sam bez daha. Na drugoj strani je bila tišina. Ugrizla sam se za usnicu. "Tata?"
"Tko ti je rekao?" pitao je tiho.
"Znači istina je? Posvojena sam?"
"Da, željeli smo razgovarati s tobom o tome kada se vratiš u Hrvatsku, ali... Tko ti je to rekao Katarina, djed?"
"Ne. Član moje obitelji. Prave obitelji."
"Kako su te našli?"
"Nije bitno, tata. Važno je da znam. Kada se vidimo, budemo pričali o tome, moramo još puno toga raščistiti."
"Katarina, žao mi je."
"Nema ti razloga biti. Bila sam sretna, ali moraš znati da mi je to bilo važno. Ne samo zbog mene... Ulozi u ono što sam se uplela su veliki. Morala sam znati za dobrobiti saviju nas."
"U što si se uplela? Katarina, što se događa?"
"Čula sam te one večeri kada si pričao s djedom, kada nas je Daniel posjetio. I sam znaš o čemu se radi. Razgovarat ćemo kada dođem kući o.k.?"
"Dobro."
"Idem sad, pozdravi sve doma."
Kada sam prekinula osjetila sam Danielovu ruku na svojem ramene, prekrila sam je svojom. "Istina je."
"Ti si princeza od Felixa?" Umjesto odgovora sam kimnula glavom. "Ne znam što hoćeš da ti kažem, ali meni je drago."
Osmjehnula sam se. "I meni. Koliko god je teško to sve prihvatiti, drago mi je što znam."
Spustili smo se na ručak. Svi su bili iznenađeni vidjevši nas kako ulazimo u blagavaonicu prepletenih prstiju. Uzeli smo pladnjeve na kojima je bio ručak i sjeli na naše uobičajeno mjesto. Kada smo sjeli, pogledala sam prema profesorskom stolu. Margaret, Josh i Bill su sjedili na svojim mjestima. Bill i Josh su o nečemu raspravljali, dok je Margaret gledala prema meni. Čula sam što mi govori: "Nakon ručka želim razgovarati s tobom. Bill mi nije htio ništa reći o onome što se dogodilo dok sam bila u nesvijesti. Rekao je da pričam s tobom o svemu. Reći ćeš mi, zar ne?"
"Jasno, Megs."
"Poslije ručka dođi s Danielom u kolibu. Dečki će otići pretražiti podrum, pa ćemo moći na miru razgovarati."
Okrenula sam se prema Danielu. "Megs hoće da me dovedeš u kolibu poslije ručka. Potom ćeš s Billom i Joshom otići pretražiti podrum, tako da nas dvije na miru razgovaramo."
"Vas dvije ste to pomno isplanirale. Što ako ne budem htio otići?" ljutito me upita.
"Naći ću ja da te natjeram", rekla sam mu samouvjereno.
"Kako molim te? Prekinut ćeš sa mnom?" Nasmijala sam se.
"Ne, mogla bih, ali imam na umu nešto puno, puno bolje!"
"Kao...?"
"Poljubit ću te kao nikada do sad, a onda me mećeš smjeti ni taknuti ako ne odeš i ne ostaviš nas same."
"To ne bih mogao podnijeti."
Približio mi se da me poljubi, ali sam se odmaknula od njega pokazujući mu da mislim ozbiljno.
"Ništa dok mi ne obećaš da ideš s dečkima", rekla sam odlučno.
Nacerio se: "Dobro, otići ću pod uvjetom da bude brzo gotovo i da te imam ostatak dana za sebe."
"Taj dogovor mi se sviđa, a da ga zapečatimo", približila sam mu se i poljubila ga.
Poslije ručka smo se uputili prema kolibi. Nikada neću zaboraviti kako sam se osjećala kada sam je prvi puta vidjela. Tu sam upoznala svoje prijatelje, ljubav i rođakinju. Margaret...
Kako li će samo ona reagirati kada čuje istinu? Ušavši u kolibu, vidjela sam kako nas svi čekaju.
Bill i Josh su ustali, spremni za pokret. "Idemo li?" upitao ih je Josh.
"Idite vi, sad ću ja", rekao je Daniel poljubivši me.
"Šta nije bilo dosta za jedan dan?" pitao ga je Bill.
"Ne, stari..."
"Pazi kako mi se obraćaš..."
"Bille, smiri se. Ostavi mlade na miru. Nisu ti oni krivi što stariš", rekla je Margaret osmjehnuvši se. "Josh, molim te, pazi da se ne poubijaju."
"Mogu ti obećati da ću ih dovesti u jednom komadu, ali ne mogu garantirati da neće imati modrice."
"Hvala, Josh. To mi je dovoljno", nasmijala se. Josh i Bill su izašli van, a Daniel se sagnuo i poljubio me još jednom prije nego je otišao.
Neko sam vrijeme stajala na mjestu. Margaret me trgnula iz misli: "Jesi li se sabrala ili da još malo pričekam?"
"Dobro sam. Malo se zanesem nakon što me poljubi, to je sve."
"Primijetila sam. To znači da je s vama sve u redu?"
"I više nego u redu", rekla sam sa smiješkom. "Pa, što tebe zanima?"
Nisam baš previše razmišljala o tome kako ću joj reći tko sam ja zapravo. Nisam imala previše vremena. za razmišljanje o tome. Zato sam htjela znati što točno želi. Usput sam planirala ubaciti svoje saznanje, da sam princeza od Felixa.
"Sve otkad ste saznali da smo Daniel i ja oteti", smireno je rekla.
Ovo će potrajati, pomislila sam. Duboko sam udahnula i počela pričati. Kada sam ispričala skoro sve, zašutjela sam.
Mararet mi se obratila prva: "Što ti je rekla Gina da te tako jako uzrujalo? Što ti je rekla, Alex?"
Nisam joj odmah odgovorila, imala sam knedlu u grlu. Ali morala sam, nisam je mogla držati u neizvjesnosti.
"Obje su mi rekle isto. Ja sam... Ono što ti je poručila Alex da tražiš, ono što ti je ispred nosa... Ja sam ono što tražiš Megs. Ja sam princeza od Felixa!"
Nastala je tišina, ovaj put ubitačna. Činilo mi se da traje jako dugo.
Na moje čuđenje Margaret je skočila sa stolice i snažno me zagrlila. Uzvratila sam joj zagrljajem. "Imala sam neki osjećaj čim sam te ugledala! Bila si tako slična Leni! Nisam mogla vjerovati, nisam željela."
"Ali Jessica?!"
"Jessica je dobra cura, ali čim sam ju upoznala znala sam da ne posjeduje magične sposobnosti. Nije tako djelovala. Ali ti... Tvoje moći su zadivljujuće, možeš razgovarati s Alex bez obzira na udaljenost... Tvoji snovi..."
"Nije ti žao što sam to ja? Nije ti žao što Jessica nije princeza?"
"Naravno da nije Keat! Željela sam da to budeš ti!" Opet me zagrlila. "Nemoj razmišljati o onome što ti je rekla Gina! Ona je licemjerka, bezobraznica i lažljivica! Ubila je tvoje roditelje, muči Alex i želi ubiti tebe! Sve će napraviti da preuzme krunu Felixa. Ti nisi kao ona niti ćeš ikada biti! Puno si bolja od nje i jako slična svojoj majci."
Suze su mi potekle niz oči. "A sada, što ima novoga kod tebe i Daniela?"
"Pa, ništa posebno. Pričali smo, između ostaloga, i zaključili da se i nije sve ovo dogodilo, mislim na to da nam je Bill dao svoj blagoslov i da smo otkrili da sam ja princeza, bili bi svejedno zajedno. Kada smo se prvi puta nakon puno vremena poljubili, shvatila sam da ne mogu živjeti bez njega. Treba mi kao zrak. Iskreno, jedva čekam da dođe."
"Razumijem te, vjeruj mi, razumijem te. Meni Bill jako nedostaje. Kada se samo sjetim da sam mogla biti mrtva... Ali nisam, zahvaljujući tebi!"
komentiraj, 4
11.06.2012., ponedjeljak
e Samo ljudi sposobni da silno vole mogu osjećati i silnu bol...Ali, ta ista potreba ljubavi, služi im kao lijek protiv bola i isceljuje ih...Zbog toga je duševna priroda čovjeka jača od fizičke prirode...Bol, nikad ne ubija..
e
24. Opet sretni zajedno
Nisam se imala snage buniti kada me Daniel digao s poda. Stavila sam mu ruku oko vrata i naslonila sam se na njega. Vidjela sam kako Margaret stavlja Billu ruku oko struka. Uputili smo se prema površini. Kada smo došli do raskrižja, Josh je stavio korijenje na put tako da Riversonica i Dermard ne mogu izaći. Čisto sam sumnjala da će ih to puno zadržati.
Put do garaže je protekao u tišini, a kada smo se vratili nije bilo nikoga.
"Daniele, transportiraj nas prvo u Margaretinu sobu, a onda odnesi Katarinu u njenu sobu. Mora se odmoriti. Hvala Bogu da je vikend."
"Primite se čvrsto za mene", upozorio ih je Daniel.
Svi su se primili za njega. Prvo smo došli u Margaretinu sobu u kojoj je još uvijek vladao kaos.
"Vidimo se sutra popodne društvo", rekao je Josh izlazeći iz Margaretine sobe.
"Idemo mi." rekavši to, nestali smo.
U mojoj sobi je bio mrak, a Ann nije bilo. "Koliko je sati?" upitala sam ga. Spustio me nježno na krevet.
"Tri, možda četiri ujutro. Imat ćeš se vremena odmoriti. Jesi li dobro?"
Pokazao je na rane koje sam zadobila u borbi, a sada su polako nestajale. Feniks je iskoristio svoju snagu da izlijeći i mene. Okrenula sam se na bok i pogledala ga. Čučnuo je pored mene i promatrao me.
"Tjelesno da, ali emocionalno ne. Bolje je pitanje jesi li ti dobro? Rane koje si zadobio bile su više nego gadne."
"Dobro si obavila posao za iscijediteljicu početnicu. Sve je u redu sa mnom."
Neko smo vrijeme šutjeli. Bila sam zadovoljna s time što je živ, što je ovdje, pored mene. "Daniele, žao mi je. Žao mi je što sam sve ono rekla i napravila. Ja... Volim te više od svega..." Suze su mi opet potekle niz obraze.
Stavio mi je ruku na obraz. "Shhh... Nije mi važno što si rekla. Znam da ti je Bill rekao da to sve napraviš i najrađe bi ga ubio zbog toga. Volim te i znam da i ti mene voliš... Da ti nije stalo ne bi mi došla pomoći." U očima sam mu mogla vidjeti tugu.
"Danas popodne sam razgovarala s Billom. Vidio je pismo koje si mi ostavio. Pročitao ga je i rekao da je bio u krivu, žao mu je zbog onoga što je napravio. Rekao je da radimo što želimo i da imamo njegov blagoslov, ali da ćemo se morati sami obračunati s ostatkom svijeta." Nasmijao se.
"A što si mu ti na to odgovorila? Sigurno nešto dubokoumno."
"Pitala sam ga što mi to znači ako ne preživimo današnji dan? I zamalo sam bila u pravu! Zamalo nisi preživio!"
Osmijeh mu je nestao s lica. Čvrsto sam ga zagrlila i počela plakati još jače. Daniel me umirivao i gladio mi kosu. Kad sam se malo smirila, pozvala sam ga da legne pored mene. Rukom mi je obrisao suze.
"Ova noćna mora je završila, Keat! Sada je gotovo i svi smo na sigurnom, svi smo živi. Preživjeli smo zahvaljujući tebi i tvojoj snazi. Nikada neću zaboraviti da si mi spasila život, nitko od nas neće."
Moja energija se istrošila. Bila sam na izmaku snaga. Stavila sam glavu na Danielova prsa i pala u san.
Opet sam bila u kamenoj prostoriji. Gina je stajala ispred mene, a Daniel i Margaret su ležali u kutu prostorije. Daniel je vrištao od boli, dok mu je srebrni bodež bio zabijen u trbuh. Gina se ledeno smijala. Poletjela sam prema Danielu. Nije me ni pokušala zaustaviti, samo se nastavila smijati svojim ledenim, dubokim, pobjedonosnim smijehom. Spustila sam se na hladni pod pored Daniela. Oči su mi bile pune suza, ali sam ih otrla rukom.
Pokušala sam izvaditi bodež iz Danielovog trbuha, ali on nije išao van! Naprotiv, samo se zabijao još dublje u njegovu utrobu. Ruke su mi bile krvave, a Daniel je sve više vrištao. Vrištanje je odjednom prestalo, a Daniel je ležao mrtav. "Ti si kriva! Ti si ga ubila, zbog tebe je mrtav!" rekla mi je Gina kroz smijeh.
"NEEEEEEEEE! Daniel!" Naglo sam ustala iz kreveta. Lice mi je bilo mokro što do suza što od znoja.
"Smiri se, Katarina! Tu sam, ništa se nije dogodilo. Ružno si sanjala." Čvrsto me zagrlio. "Nemoj plakati, gotovo je. Tu sam pored tebe, živ... Na sigurnom smo."
Još sam se neko vrijeme čvrsto držala za njega. On je bio moje sidro spasa. Kada sam se sabrala i vratila otkucaje svojeg srca u normalu, ustala sam iz kreveta. "Odmah se vraćam", rekla sam mu.
U kupaonici sam otvorila hladnu vodu s kojom sama se polijevala po licu i vratu. Kada sam se obrisala u ručnik, vratila sam se natrag u sobu. Daniel me čekao na krevetu. Skinuo je majicu koja je bila natopljena, sad već suhom krvlju. Na trbuhu nije imao nikakav ožiljak, nikakve naznake da je bio ranjen. Legala sam pored njega i privila se uz njegova topla prsa. "Što si sanjala? Zašto si se tako uzrujala?"
"Sanjala sam tebe. Samo ovaj put... ovaj put nisi preživio... ovaj put si u... umro i ja sam tome bila kriva." Zaštitnički me privukao još bliže k sebi.
"Nisam umro, ali... da sam umro, ti mi najmanje bila kriva za to. Ali, ja nisam umro, niti ću tako skoro. Pred nama je još cijeli život."
Sumnjičavo sam ga pogledala. "Nama?"
"Da, pred nama je cijeli život. Dug i sretan život, dapače. Sada kada smo skinuli Billa s vrata, sve je drugačije. I, naravno, kada je Gina rekla tko si ti zapravo."
"Ali što ako je u krivu? Što ako ja nisam princeza?"
"Jesi, i ti to sama jako dobro znaš. Moraš to prihvatiti, činjenice se podudaraju. Samo, da budeš potpuno u to sigurna, moraš razgovarati s svojim roditeljima."
"Onda mi oni nisu roditelji. Michael i May nisu moji brat i sestra. Onda je cijeli moji život jedna izmišljotina, predstava..."
"Nemoj tako, oni će zauvijek ostati tvoja obitelj. Nemaš pojma koliko si sreće imala kada su te našli. Da nije bilo tako, umrla bi ili od gladi ili od hladnoće. Uvijek su ti sve pružali i dali su ti ljubav, a to rijetki čine."
"Znam, i uvijek ću im biti zahvalna na tome. Imaš pravo, moram razgovarati s njima o tome. Moram ih pitati da li su me stvarno posvojili!"
"Sve će biti u redu. A, sada idemo na meni jednu zanimljiviju temu", na licu mu je sjao osmijeh.
"A ta bi bila?"
"Što će na kraju biti s nama?"
"Misliš, hoćemo li živjeti zauvijek sretni zajedno dok nas smrt ne rastavi?"
"Aha."
"Na to ti pitanje ne znam odgovor. Mogao bi ti probati odgovoriti, hoćemo li?"
"Da se mene pita ja bih te već danas oženio." Nasmijala sam se.
"Jesi li ti pri zdravoj pameti ili ti je to Gina oduzela?" Namrgodio se, ali u očima mu se i dalje vidio sjaj sreće.
"Ne, nije mi ona oduzela pamet, nego ti! Baš kao i srce!"
Sagnuo je glavu i poljubio me. Prvo nježno, a onda su nam strast i žudnja oduzeli pamet. Poljubac je trajao neopisivo dugo, ali ja sam željela da traje vječno. Baš kao i ovaj trenutak. Znala sam da nakon ovog, ni minute ne bih izdržala bez Daniela. Poslala bih k vragu i obećanje koje sam dala Billu i Billa samoga.
Srce mi se otimalo kontroli. Htjelo je izaći van iz mojih prsa i reći svima da je pronašlo svog odabranika.
Kada smo oboje uspjeli doći do daha, upitao me: "Misliš li sada da ćemo biti zauvijek zajedno?"
Umjesto odgovora sam ga poljubila, na isti način kao i prvi put. Imala sam osjećaj da opet mogu čuti feniksovu pjesmu, negdje u daljini, kako sretno pjevuši pobjedničku melodiju. Melodiju kojom nam je oboma zapečatio srca tako da vječno budu predani jedno drugomu.
komentiraj, 2
04.06.2012., ponedjeljak
„S velikom moći dolazi i velika odgovornost!“
23. Neopisiva moć
Nasmijala sam se i obrisala suze. Gina me zbunjeno promatrala. Stavila sam ruku na bok i izvukla mač. Gina je bila brža, čarolijom mi je izbila mač iz ruke. Odletio je na drugi kraj prostorije i uz tresak se spustio na zemlju.
"Tako, dakle, ti bi se igrala?"
Sjetila sam se bodeža koji mi je bio u čizmi. Izvadila sam ga i bacila kroz zrak prema njoj, ali Gina me i ovog puta preduhitrila. Posljedice moje nepromišljenosti su bile goleme. "Indifro!" siktaj je preplavio prostoriju.
Sve se odigralo kao u usporenom filmu. Bodež koji sam bacila prema njoj je promijenio smjer. Krenuo je na... Daniela. Pogodio ga je u trbuh.
Njegov vrisak boli i moj vrisak patnje su se prepleli. Gina je pucala od sreće. Ledeni smijeh me natjerao u još veći plač. Bol i mržnja su nadvladali mnome, lice mi je bilo moro od suza, ali ništa me nije moglo zaustaviti.
Nisam mnogo razmišljala. Odjednom mi je iz usta izašla potpuno nova, meni nepoznata čarolija. "Polvo de oro!" Iz mojih ruku je izašla neka vrsta zlatnog praha. Gina je poletjela u zrak. "Što to radiš? Zar misliš da si mi ravna?"
"Platit ćeš za ono što si napravila!"
Moj glas je odzvanjao prostorijom. Dermard i Riversonica, koji su se do sada držali po strani, napali su me s leđa. Crveni štit je odbio njihove napade i vratio ih prema njima. Za nekoliko sekundi su oboje bili na podu, onesviješteni.
Kako su mi odvukli pozornost, čarolija je oslabila i Gina je pala na pod.
"Ne draga, ti ćeš meni platiti! Nitko se živ ne usuđuje mene taknuti! Undago heli!"
"Madrugada batir!" Mržnja koja je vladala mnome pomogla mi je bolje upoznati moje moći. Josh je imao pravo. Ono čime sam raspolagala bilo je malo naspram onoga što sam mogla. Zlatnio crvena svjetlost zore se sudarila sa tamnom noći oluje.
Obje moći su bile tako jake da su se odbile jedna od druge. Gina i ja smo bile odnesene njenom silom. Svaka je udarila o zid. Čarolija mi je skinula plašt, koji je bio već napola poderan. Kada sam pala na pod dobila sam još jednu ogrebotinu na nozi.
Gina se izvukla, ili se barem tako činilo. Brzo je ustala s tla i napala me. "Reigo forsudo!"
Nisam bila spremna. Kada sam vidjela kako crna svjetlost ide velikom brzinom prema meni znala sam da je gotovo. Ono za što sam se borila bilo je izgubljeno.
Odjednom, ispred mene se ni od kuda pojavio Alexandrin lik. "Nije još sve izgubljeno", kapnula mi je. "Lančić Ponovnog Rođenja, sestrice. Samo ako ćeš vjerovati u samu sebe. U ono što si ti zapravo, Katarina princeza od Felixa, moći ćeš iskoristiti njegovu moć." Njezin lik je izblijedio jednako brzo i neočekivano kao i kada se pojavio.
Ja sam princeza od Felixa, prava i istinska vladarica Felixa. Tu više nema sumnje, a Alexanda je to cijelo vrijeme znala. Moja velika seka je cijelo vrijeme znala moj pravi identitet. Ovo je za tebe Alex. Ne bini, doći ću po tebe, obećajem. Izbavit ću te iz pakla u koji te Gina zatočila.
Kao što je i rekla, moja je pomoć stigla. Lančić se naglo otvorio, a iz njega se začula pjesma. Lijepa, nježna, pobjednička melodija. Velika ptica je izašla iz njega. Ptica je raširila svoja krila i zaštitnički stala ispred mene, dalje pjevajući svoju melodiju. Perje joj se presijavalo. Crveno perje prošarano zlatnim nitima. Činilo se kao da je ptica imala svoj vlastiti štit koji je sjao oko nje. Svoj štit je prenijela i na mene. Crna svjetlost se odbila od njega.
"NEEEEEEE! To nije moguće! Ne, ne i ne!" Ginin glas je bio prestravljen, kao i ona sama. Promrmljala si je čaroliju u bradu, a ispred nje se stvorio bijeli prolaz.
"Ponovno ćemo se susresti, Katarina Mayer! A taj put neću imati milosti! Smrskat ću te kao i tvoje roditelje! Zapamti, ja još uvijek imam nešto do čega ti je stalo, tvoju sestricu!" bijesno se proderala. Zatim je ušla u prolaz i nestala zajedno s njim. Natrag u Felix.
Iako je Gina otišla, ptica je i dalje bila ovdje. Došla je do mene i sjela mi na rame. To biće ne postoji u našem svijetu, pomislila sam. Pogladila sam ju po glavi.
"Pa ti si feniks! Kako se ranije nisam sjetila?"
Suze su mi još uvijek bile u očima. Okrenula sam se po prostoriji. Bill je i dalje bio zaleđen, ali pri svijesti. "Može mala pomoć?" upitao me nestrpljivo.
"Fuego!"
"Bilo je i vrijeme", rekao je došavši do Josha. Odvezao mu je ruke. Otrčala sam do Daniela i Margaret. Kada sam došla do njih, pala sam na koljena.
Kako je to moguće? Kako? Kako sam mogla biti tako glupa i nepromišljena?
Odvezala sam ga i izvadila mu nož iz trbuha. Oko njega je bila lokva krvi. Povukla ga na svoja koljena i zagrlila. "Nemoj mi to raditi, Daniele! Ne smiješ me sada ostaviti! Nije još vrijeme!"
Suze su mi klizile niz obraze i padale na njega. Nikada ga nisam mogla zamisliti ovako ranjivog i bespomoćnog. Pogled mi se zamutio, dok se feniksova pjesma odbijala od zidova. "Zašto mi to radiš? Zašto, Daniele? Ne smiješ me ostaviti! Što ću je bez tebe?" Suze su mi se nastavile kotrljati niz obraze. Primila sam ga za ruku.
"Katarina! Pogledaj", rekao mi je Josh. Slobodnom rukom sam obrisala suze. Rana gdje ga je pogodio nož, već je bila gotovo zacijelila. Nakon nekoliko sekundi nitko ne bi ni rekao da je Daniel bio na samrti, da oko njega nije bila lokva krvi i razderana majica.
Nakon nekoliko minuta Daniel je došao k svijesti. Kada je shvatio gdje se nalazi i tko je sve oko njega, zabrinuo se. "Katarina?" Naglo se uspravio i zagrlio me. Uzvratila sam mu čvrstim zagrljajem. Koliko mi je samo nedostajalo da ga izgubim?!
Izbio mi je sav zrak iz pluća. Naglo mi se počelo vrtjeti u glavi. Primila sam se za njega. "Što ti je, Katarina? Jesi li dobro?" Slabašno sam se osmjehnula.
"Dobro sam, samo... Umorna sam, iscrpljena..."
"Ne želim vas prekidati, ali ovdje postoji još jedna osoba kojoj treba pomoći",rekao je Bill pokazujući na Margaret.
"Dovedi mi je bliže. Mogla bih se srušiti da ustanem."
Bill ju je uzeo u naručje i nježno spustio ispred mene. Položila sam ruke na nju. "Totalmente curare de negro encanto", promrmljala sam. Iz dlanova su mi frcnule crvene iskre.
Srušila sam se u Danielovo naručje. Feniks mi se sada smjestio na dlan. Mogla sam osjetiti njegovu magiju kako djeluje na mene. "Puno ti hvala, mali", rekla sam mu.
"I drugi put!" Nisam mogla vjerovati! Feniks govori! "Ne zaboravi vjerovati u ono što jesi, Katarina. Ti si princeza od Felixa i vladarica feniksove vatre. Moraš vjerovati u to i ja ću ti priskočiti u pomoć kad god me zatrebaš. A do tada, doviđenja!"
Vratio se u lančić, odakle je i došao za sobom ostavljajući tišinu.
"Što ako sam pogriješila, Josh? Što ako sam ubila Megs?" panično sam ga upitala.
"Nisi pogriješila. To se nije moglo dogoditi, feniks je bio ovdje i pomogao ti ovladati tvojim novootkrivenim moćima. Njegovim moćima i snagom. Gina je bila u pravu kada je rekla da upravljaš feniksovom vatrom, ali i iscjediteljskim sposobnostima."
Gledala sam u Margaret. Nakon nekog vremena se počela meškoljiti u Billovom naručju.
"Nemojte joj ništa govoriti. Vezano za feniksa i moje podrijetlo. Kad joj bude bolje, razgovarat ću s njom. Kada budem spremna, reći ću joj istinu. U redu?" tiho sam ih upitala.
"U redu, Katarina. Samo nemoj previše odugovlačiti", odgovorio mi je Josh.
"Megs? Jesi li dobro ljubavi?" nježno ju je upitao Bill.
"Imala sam i boljih dana. Što vi radite ovdje? Gina će uskoro doći i svi ćete nastradati!" uzrujano je rekla.
"Polakše, Margaret. Gina se vratila u Felix. Dermard i Riversonica su u nesvijesti. Sve je u redu, svi smo živi. Katarina je bila izvrsna. Ima nekoliko ogrebotina i jako je iscrpljena, ali biti će o.k." objasnio joj je Josh. "Bilo bi bolje da idemo. Kasnije ćemo se vratiti pretražiti prostoriju. Daniele ti ponesi Katarinu, ako ti je preteška, ja ću je ponijeti..."
"Sve je o.k. Josh. Ja ću je odnijeti u sobu", brzo mu je odgovorio Daniel.
"Ako je tako, dobro. Margaret možeš li sama?"
"Snaći ću se. Bill će mi pomoći."
"Idemo, onda. Prije nego se vrate k svijesti. Iako mogu reći da su dobili milo za drago."
Svi su se nasmijali.
komentiraj, 5
