U slici i stihovima
§§§
§§§
§§§
§§§
Posjetite:
Online izložbu
Pisma za dušu:
"Vilo moja"-klapa Crikvenica
Skoro saki put
kad se mi pogjedamo
ti i ne odzdraviš
ko da se ne poznamo
A da mi te k sebi zvat
kad ćeš zaspat
prvo sna da ti rečen
da volin te još.
Vilo moja
ti si moj san, ti si moj san,
al lagje bilo bi
da si tuja mi
da te ne poznan
da te ne znan.
DOSAD "OBJAVLJENO" u Bračnim vezama:
O braku:
Kakav naslov da dam ovom tekstu?
Roditelj
Zavjet
Crtica iz dnevnika
Dar
Kako se rješiti sexa?
I sama pomisao je grijeh?
Dušo poševi me, odmah sad!
Fundamenti bračnog suživota
Mnogo zajebana radijacija
Mama, kako se prave djeca?
Bračne veze I.
Bračne veze II.
Bračne veze III.
Bračne veze IV. (Moje ja)
Bračne veze V. (potomstvo)
Druga strana bračnih odnosa
Suživot sa ženom ili gdje žive predmeti
Kako se rješavaju bračni problemi
To cheat or not to cheat
Samo jednom se ljubi
Neke stvari o partneru ipak je potrebno znati prije braka
Madr in lou
Kako sam ga skužila
Kaj ne kužiš?
§§§
Međuljudski odonosi
Gay meets pedofile
Zašto više ne pišeš, BigMamma?
Što svaka žena treba posjedovati...
HOT! Stara cura
Restoran
Što je previše, previše je
Tata
Teoretska pitanja
Kućna pravila
Quo vadis dr. Buković?
Snjeguljica viđena u Hvaru
Mentalno silovanje
Kakvima nas oni vide?
Sve smo mi Bridget?
Izaberi mene
La vita e bella
U raljama velegrada I.
Quo vadis, Croatia?
Two down, how many to go?
Zašto me niste naučili?
Ingordeca
Ne možeš bit' prorok u svom' selu
Za bloga miloga...slavimo sexualnost
Sudaranje ličnosti ili - o čitanju
Strahovi
Bajka
Svaka žena može imati svakog muškarca
PTS ili jednostavno: ZLOSTAVLJAČ
Umeđumrežite se!
Ljubav je naga
And the answer to the big question is: 42!
La vita e bella
§§§
Up close and personal...
Sine moj
Goodbye 40
Razbijeno čelo ili kako sam se ponovo razočarala u ljudski rod
Uputstva za smrt
Ave Trpimire! Kosa je spašena.
Odluka je pala: Prelazim u kritičare. Za početak same sebe
Ja sam mama!
Prva polovica krize
Sjećanje
Narkoman
Volim te
Moj maji muškajac
Dan kad sam skunula ružičaste naočale
Obale moje sunčane
Kako sam se podvojila
Ti nisi samo jedan u nizu, ti si onaj koji ostaje
Savršenstvo s manom
A rekla je ne!
Fališ mi mama
Pape moj
Oda meni
Riznice sjećanja
Ustaj radni narode Crne gore, podne je
Obitelj (sa prekidima iz Portugala)
15 godina života manje
Ja sam naivna...
Mom voljenom
Dan kad je pala nevinost
Snaga je u meni
Onom kojeg volim najviše
Vikend na selu
Kameni osmijeh
Svima onima kojih više nema
Nostalgija ili povratak u budućnost
Dio mene
Zapravo ono što želim može se formulirati i ovako
Na što trebate obratiti pažnju kad ste kod mene u gostima
§§§
Hvar onlineNekretnine Hvar
-Virtualna šetnja Hvarom
-Sunčani Hvar
-Info o svim mjestima na Hvaru
-Njemački site-linkovi na Hvarske stranice
-The island of Hvar
-Hvarski portal
-Hvar travel
-Hvar-Dalmatia
-Stari Grad-portal
-Carpe diem-Hvar
-Sunny Hvar
-Hvarska biskupija
-Vrijeme u Hvaru
-Adriatica-Hvar
-Adriatica-Hvar II
-Adriagate-Hvar
-Gastronaut-hvarski restorani
-Hvar online
-"Rast" Hvar
-Ljetna šrkola Uzmah-Hvar
-Nekretnine Hvar
-Hvar hotels
-Island travel-Hvar
-Arsenal
-Opservatorij Hvar
-Aci klub Palmižana
-Morsko prase-Hvarska regata
-Apartmani na prodaju-Hvar
-Hvar foto album
Za uspomenu:
Dnevnik jedne ljubavi, by Galeb
Dan poza bure, by Galeb
Album, by Ane
Moja nona, by Ane
U našem cirkusu, by Joe Pellena
Zo Helena, by Joe Pellena
Ljud, by Joe Pellena
BLOGijaJADA [Kako mi je blog upropastio život]by Joe Pellena
Ja otac, by Hal
Dica ka dica, by Škovacera
Ines, by Škovacera
Ja znam tko sam, a ti?, by Piton
Don't forget me, by Piton
Informativka, by LTP
|
|
|
|
|
|
|
|
Adio Jugoslavijo, adio pioniri, adio Jelena...
26.08.2009., srijeda
Često se pitam, koje će uspomene moje dijete nositi kroz život?
Hoće li biti protkane srećom, suncem i kombinacijom žute, zelene i plave boje?
Čemu ih učimo, koliko se trudimo i da li nam uspjeva obojiti njihova sjećanja pozitivnim nijansama?
Jučer sam pročitala jednu zanimljivu kolekciju uspomena. Uspomena jednog čovjeka, jednog naroda, jedne zajednice kojoj sam i sama imala čast pripadati.
Svaka sličica, predmet i pojam, naizmjenice su budili paletu različitih osjećaja pa sam u 15 min (koliko mi je trebalo da ju pročitam od korice do korice) promijenila mnoga lica.
Od oduševljenja vidjevši neke davno zaboravljene predmete, preko smijeha, sve do suza koje su se izlile zbog spoznaje kako je to vrijeme nepovratno gotovo, ponekad i brutalno istrgnuto iz grudi uz objašnjenje da su stvari od danas drukčije postavljene i da npr. Jelena više ne može biti moja najbolja prijateljica obzirom da više nećemo pripadati istom narodu.
Mnogo sam suza sinoć prolila shvativši da svoje emocije mogu podijeliti s rijetkima, uvidjevši da moje dijete nikada neće moći shvatiti kako je to kad u jednom kratkom životu upoznaš ljude i svijet, pa ih u sljedećem bivaš primoran izbrisati, zaboraviti ili potisnuti negdje duboko u sebe s nadom da ćeš jednom u životu možda smjeti otvoriti poklopac te riznice i zaviriti unutra sa sjetom.
Moje dijete nikad neće imati ekipu kakvu sam ja imala; neće graditi brloge po šumama i jesti blato jer je Ivana od njega skuhala pašticadu, neće se igrati „mame i tate“ i gurati plastične bebe u kolicima jer je to danas „gay“, neće se kupati kao od majke rođen do prvog razreda osnovne potpuno neopterećen tabuima, strahovima i blicevima aparata...
Neće biti izviđać i dane provoditi na zraku skupljajući gljive i pomoću mahovine tražiti sjever, neće imati susjeda Stevu iz Vojvodine kojemu će u proljeće „čuvati“ stablo jabuka i pred čijom će kućom provoditi beskrajna popodneva u igri...
Neće pred školom, sasvim slučajno u četvrtom razredu osnovne naletjeti na „Start“ i biti ponosan što je sada dio „odrasle ekipe“ obzirom da je vidio grudi na naslovnici, neće nakon ljeta, pun love, s mamom odlaziti u Split i biti razočaran činjenicom da ju nema na što potrošiti, neće ga nona svaki dan razmaziti slatkišima iz džepa stare, ručno šivane pregače...
Neće krišom iza kuće iz posudice lizati Eurokrem i bojati se da ga ne odaju mrlje na bradi, niti će, nekoliko godina kasnije s bratom od sreće plesati nasred boravka zbog jednog jogurta, dok mu se ocu od tuge srce penje u usta i raspada na komade...
Neće sa osmjehom na licu odlaziti u sklonište, sretan zbog odgode nastave, niti će u tom istom skloništu tratiti vrijeme na igru, zbunjen činjenicom da odrasli tamo opće ne uživaju...
Neće s oprezom i prikrivenim oduševljenjem godinama poslije sresti Jelenu i zagrliti je iskreno, kako se samo sestre po ljubavi mogu zagrliti, dok ukradena sjećanja i emocije stoje u grlu i bole, bojeći se izaći na sunce.
Da budemo načisto, dosta tih sjećanja mu ne bih poželjela. Nijedno dijete, ni u kom obliku ne zaslužuje iskusiti rat, odvajanje od prijatelja, nestašicu hrane i sve ono što će doći poslije, poznatije kao oporavak.
No pitam se, nije li i ovaj, ovakav život isto svojevrstan rat?
Borba za opstanak, konstantan stres zbog posla, režija i love, tehnologije koja nas gazi i preuzima, politike koja se svojim krakovima zalijepila za sve segmente naših života...
Bojim se da za našu djecu nema bezbrižnog djetinjstva. Nama su naša sjećanja zgazili tirani, njihova, i prije no što su se rodila, krademo mi.
Reći ću, a vi me slobodno osudite:
fali mi moje djetinjstvo, fali mi Jelena, fali mi okus ukradenih jabuka i skorena sol na tijelu nakon 3 ljetna mjeseca Komiže, fali mi Hvar kakav je bio prije rata, fali mi skromnost i neopterećenost materijalnim, fali mi bezbrižnost roditelja i vrijeme kad se nije znalo za stres, fale mi prijatelji koji nisu nužno Hrvati i ono vrijeme kad smo svi bili jedan narod.
Voljela bih kada bi ova zemlja danas bila ona koju smo sanjali, no sama činjenica da ju imamo, bojim se, ne vrijedi žrtve onih koji su izgubili i mnogo više od golih života.
Voljela bih da mogu sve ovo jednom ispričati svom djetetu i prenijeti mu komadić sjećanja, okusa, mirisa i osjećaja, no bojim se da će mu, između igrice na kompjuteru i Playstationu, sve ovo zvučati kao naklapanja dosadne, emotivne starice.
Adio Jugoslavijo, adio pioniri, adio Jelena.
P.S. Hvala ti Serge što si mi probudio sjećanja i uspavalu inspiraciju da konačno opet uzmem olovku u ruke.
P.P.S. Generaciji mrtve Juge, preporuka: „Zadnje ljeto u Jugoslaviji“, Serge Boichot
|
|
|
|
|
|
|
|
At Free games @ GameNest you will find tons of
free online games thet you
can play right in your browser:
action games,
arcade games,
sports games, flash
games, puzzles and
more! No matter what kind of online games
you like to play, we have them all! Disclaimer: Free games @
GameNest site was created for only one reason - to bring web surfers the best
and newest free online games . By no means
do we claim that any free online games on this web site to be our creation, or
take credit for making that games. All the games on this web site are
sole property of their creators and designers, we are only helping them
sstrongad their excellent work. We also take no responsibility for any content
published in any game made available on this web site. Thank you very much for
playing free games on Free games @ GameNest!
|
|
