nedjelja, 29.01.2012.

Uzivati uz tebe sate dozvoljene
to vrijeme mi smo skupa. Bez
razmisljanja u buducnost.
Samo osjetit tebe uz sebe, uzesti
svaku minutu srece.
Voljeti osjetit da sam voljena
od moje zvjezde.Jer buducnost
nije sigurna, ne mogu nista obecat.
Za ono sutra, jednino ono " mozda"
ili "pustimo vrime nek nam rece"
Ne smim te zadrzati u pogledu mom
ni te zadrzati uz sebe.
Ne smim ti reci koliko dusa pati.
Premda je bol voljeti, zvjezdo moja.
Jedino sta mogu za sada, samo
ti moje srce dati. Ti reci da je srce
tvoje duse tako veliko.I ljubav koju
nosim u sebi, prevelika je.
Ti reci od onog dana, one subote
ni jedan dan u tjednu nije za nista.
Od kad sam te upoznala,
puno toga sam svatila.Tvoje prisustvo
postalo je moj zivot.I kad se ponekad
sretnemo.
dva tjela,jedna dusa, mi cemo se vojeti
ljepotu vidjeti,ono sta drugi ne vide
ono sta drugi ne mogu razumjeti.
Na putu naseg zivota....
I kad nasi putovi se sastanu, u tom
vrimenu za nas sve ce stati pa i
svijet se okricati.
Pustimo tu jaku ljubav.
Pustimo nek nas zauvjek nosi...
Onda ...
Vrijeme prolazi, zivot dalje ide
ti zvjezdo uvjek si pored mene..!!

- 18:26 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

Jos sam povecala malo vise
mista u mom srcu.
Jedan dan predivan, tako
poseban, mirna spremna voljeti,
zaboravit sve ,zaboravit sve oko sebe.
Nista samo uzest tu divotu, tu zvjezdu.
I reci ,moja ljubavi ti si ta zvjezda.
I na tom dugom putu zivota,
sve je stalo te subote. Od kad smo
se upoznali, nasi pogledi kao putovi sastali.
Zagljaj par koraka..onaj pogled" kud smo mi posli."
Ni jedan dan nije prosa da ne promislim
ono jako vrijeme, koje je ostavilo toliko tragova.
Tragova ne opisanih koji ostaju
zabiljezeni u meni.
Radost, onaj mir, komad tebe.
Tako jako lupanje srca, vrijme srece.
Tu sam na pola puta i zeljela nastavit
tu ljubav zaljubljena, u tvojim rukama
tako sretna.Gledajuci nebo i zvjezde su se luljale
uz nas..rijeci jos jedan dan "sve bi puklo"..
Osjetit ne opisano, ono sta se ne moze opisati ni
pisanjem, bit uz tebe bez da se pitam
sta ce ko reci ..nastavlja se ..!!

- 14:46 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 19.01.2012.

Na putu mog zivota

Dozvolit cu otvorit svoje srce.
Jedne zimske veceri , mirna
nista ne ocekivam, bez straha,
bez razmisljanja.
Pocimjem pisat , oci mi se otvore.
I tako sam pocela polako razmisljat.
Sta nekada nisam zeljela ni cuti.
U jednom zivotu ima puno putova,
Na jedna od njih uputila sam se
put nepoznat , trazeci malo vise
srece, mozda.
Usput svjesna opasnosti,ali
ipak nemisleci na nista.
Uzbudena,znatizeljna nastavim taj put.
Najednom sam zastala na sredini puta.
Od jednom osjetim tolinu, mira.. pogledala
nebo,izmedu svih ti svjetlih carobin
svjetljucanja, osjecam da ce mi prominiti
pogled ljubavi.Sanajuci to putovanje tako carobno.
I onda sam se putila
toj ljepoti, tom miru koji jos i uvjek me
nosi kao val na moru.
Oko te zvjezde dugo sam se okrecala, cekajuci
mali znak od nje da dodem.
One su moj pogled vidile, dobrotom njihovom
ruku mi pruzile.
Od jednom prehvatila sam napravit
malo vise mjesta.U mom zivotu,
malo vise mjesta u mom srcu, za tu zvjezdu
posebnu, zvjezvu srece koju nosim u mojim
mislima zauvjek...

- 19:17 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 15.01.2012.

Nemas pravo

Ti nemas prvo da joj
srce paras ti nemas pravo
sa njenim srcem da se igrat
ti nema pravo.
Da samo znas
kako zabolu da
samo znas kako
suze poletu
da samo znas
kako tvoje rijeci
bol stvaraju..
Igra ta nesrtna igra
ne prestaje zasto se igras
njezinim srcem.
Korakom tihim proseta
sve vidi tiho knjigu zatvori
bolom u dusi govori sebi
da li ona jos postoji.
Tu igru ona ne prhvati
uzalud su njene rijeci.
Ubivas ljubav koja je samo
posvecena tebi ..

- 12:57 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

poezija

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis