četvrtak, 19.01.2012.

Na putu mog zivota

Dozvolit cu otvorit svoje srce.
Jedne zimske veceri , mirna
nista ne ocekivam, bez straha,
bez razmisljanja.
Pocimjem pisat , oci mi se otvore.
I tako sam pocela polako razmisljat.
Sta nekada nisam zeljela ni cuti.
U jednom zivotu ima puno putova,
Na jedna od njih uputila sam se
put nepoznat , trazeci malo vise
srece, mozda.
Usput svjesna opasnosti,ali
ipak nemisleci na nista.
Uzbudena,znatizeljna nastavim taj put.
Najednom sam zastala na sredini puta.
Od jednom osjetim tolinu, mira.. pogledala
nebo,izmedu svih ti svjetlih carobin
svjetljucanja, osjecam da ce mi prominiti
pogled ljubavi.Sanajuci to putovanje tako carobno.
I onda sam se putila
toj ljepoti, tom miru koji jos i uvjek me
nosi kao val na moru.
Oko te zvjezde dugo sam se okrecala, cekajuci
mali znak od nje da dodem.
One su moj pogled vidile, dobrotom njihovom
ruku mi pruzile.
Od jednom prehvatila sam napravit
malo vise mjesta.U mom zivotu,
malo vise mjesta u mom srcu, za tu zvjezdu
posebnu, zvjezvu srece koju nosim u mojim
mislima zauvjek...