Beduin

srijeda, 30.04.2008.

Otkrovenja

Ne znam ni koliko je proslo vremena, ali trgnuo sam se na prvi "bip-bip" proximity senzora.Bunovan , razbudio sam se u trenu.
"Uljezi!"
Da, ali tko...nesto jako smrdi ovdje.ukljucio sam vizor na kacigi i provjerio okolinu.
Moji nomadi su se uljuljkali u san, ne sluteci o prisutnosti jos nekog.I bolje je tako.No, da vidimo tko je taj "posjetilac".Ukljucio sam spektrometrijski prikaz okoline.
"Prokleto jebeno sranje, pobjeglo mi je sa usana...Lovci, i to u velikom broju."
Lovci su placenici , ex-vojni "cremme-de la cremme...elita , da ne duljim.Morati cu biti jako oprezan.3...4...5...6...oops, pa sto oni traze?Toliko lovaca na jednom mjestu znaci samo da je meta prilicno vazna.
Heh, zgodno...EMP pulsar ometa njihove vizore...ulaze u sektor EMP-a bas sa prave strane.To mi daje na prednosti.Previse su zaokupljeni nomadima.Postavio sam Roland-sniper na automatsko trazenje na postolju, i ukljucio svoj "prijatelj-neprijatelj" odasiljac.Jako korisno ako ne zelite biti pogodjeni od vlastitog oruzja.Pokupio sam svoj "Berret" i krenuo u lov-lov na lovce.Aktivirao sam implantate za brzo kretanje i odskacuci sa stijene na stijenu , vec bio u dometu prvog.Lagani stisak otponca, i zvuk "pfut" stopljen sa suskanjem lisca na nocnom povjetarcu.Lovceva glava je klonula bezivotno na stablo iza kojeg je bio sklonjen.Drugi je detektirao moje prisustvo i u uzaludnom pokusaju da odgovori salvom iz svojeg E-11 ostao naslonjen na stijenu iza sebe."Dobro , krecu se u grupicama po dva...ovo ce biti zaista prelako."
Zvuk iza mojih ledja me je uvjerio da sam bio debelo u krivu...no , moj automatski sniper, postavljen vec prije, nije se slagao sa mojim defetistickim stavom.Pol-palacno zrno raznijelo je samovaznog optimisticnog "is-no-good" military kretencinu u minijaturne komadice.To su trojica...gdje su ostali???

Ostali su vec bili u parametru naselka..."Kasniiiiiiiiiiiiiiiiiiiiim"
Aktiviravsi nozne implantate, zatrcao sam se "jebeno-brzo-za ljudsko-bice" prema naselku ispucavajuci rafale u generalnom smjeru prema iducem optimisti.
Zanimljiva je stvar da , dijelom zbog koristenja prigusivaca, kao i podzvucne municije, nitko u naselku nije bio svjestan naseg "malog" rata.
No, ponekad valja biti i vjernik, pa tako to uz bolesnu dozu optimizma moze biti prilicno produktivno.No , da ne duljim, jos jedan Lovac je otegnuo papke...hm...ovvvajjjjjjjjjjj...nije ostalo ni papaka od njega.HEH!
A ja ostajem opasno kratak sa municijom."Gdje su...!!!"
Zvuk poznat rijetkima mi je odgovorio da se je jos jedan "optimist" susreo sa pol-palacnim Rolandom ciji je metak veselo poletjeo u susret svojem novom tati.
"Ah, zadnji "heroj " napusta bojiste...pa da, gadno se je boriti kad te EMP pulsar lisava prednosti tvojih malih igrackica.

Zadnje sto sam cuo unutar svoje glave, bio je mukli "TUP", koji me je zajedno sa blesavim smjeskom poslao u krajeve snova...

30.04.2008. u 20:00 • 11 KomentaraPrint#

Sniper

Rusevine grada...tisina pred...nesto, negdje.Skoro da se moze to nesto , ta zvijer osjetiti, opipati...tu je negdje , pored vas!
Jedna amorfna kreatura izdvojila se je od hrpe kamenja, tesko , tako tesko kao da odvajate zlicu meda od tegle istog.Razvlacece , kao zloduh lebdjelo je od sjenka do sjenke.Rat je trajao...kad malo bolje razmislim , nikada nije ni prestao.
A rat...kako bi moj suvremenik rekao..."War...war never changes".
Da, to nesto sto je lebdjelo od sjenke do sjenke je bio moj "alter ego"...vise "ego" , nego alter.Posto, nesto drugo u ovom sranu i niste mogli biti.Bijah jednom davno pripadnik nekog plemena, sada vise ni sam ne znam koje je to pleme bilo , jezik sam zaboravio.
Ono sto sam trebao uciniti bilo je vrlo jednostavno...oni su se naselili na moj teritorij, i morali su umrijeti.Morali su umrijeti na nacin da budu primjer za ostale.
"Sentineli!" ...zujanje negdje iznad mojeg trenutnog polozaja, ukazivalo je na pojavu "Nadgospodara", ili onih koji su uspjeli izbjeci masovno nazadovanje covjecanstva.Mrzio sam ih onda, mrzim ih i sada.
Sentineli su zapravo izvidjacke letjelice bez posade, kojima Nadgospodari kontroliraju migracije populacije , i samim time osiguravaju svoje postojanje.
"Ne volim nametnike", promrmljah tiho u bradu.Moram naci visu poziciju...sto prije!Skacuci sa stijene na stijenu , dokopao sam se obliznjeg ogoljenog vrhunca.Zauzeo sam polozaj, rasklapajuci svoju dalekometnu pusku , uzimajuci na nisan bezbriznog zujajuceg sentinela...lagano oduzimanje daha...i puska se je stresla od siline trzaja projektila ispaljenog na metu.Sentinel se je raspao u komadice.
"Trebace im najmanje mjesec dana prije nego posalju iduceg sentinela u ovaj kvadrant."
Izvadio sam "zujalicu" i lansirao je prema poziciji mojih nesudjenih gostiju.Otvorih monitor za vezu sa zujalicom.
"Hm...nomadi, lako oruzje...ima i nesto hrane."
Ovo bi moglo biti lako...skoro prelako!
Sklapajuci pusku, zujalica se je vec vratila, a ja sam odlucio prigristi nesto od onih konzerviranih zaliha koje mi traju jos od Geigera(grad u sredisnjoj velikoj pustinji).
Zvacuci usoljeni nadomjestak suhog mesa, kalkulirao sam da bi bilo najbolje da pratim svoje nesudjene goste neko vrijeme, barem dok ne shvatim sto se tu zbiva, a zatim cu odluciti da ih poubijam , ili sklopim odredjeni vid saveza(kratkotrajnog, naravno).
Gunhead nudi dobru cijenu za nomade...zdravo roblje koje je izbjeglo skoro sve dzepove radijacije.No, ja sam imao odredjenu "ljubav" prema Gunhead-u, a a i on prema meni, posto sam mu u jednoj prilici "skinuo" njegovog najboljeg lovca na glave.No, nije to bilo namjerno, samo mi je htio uzeti lovinu sa mojeg teritorija.Nisam emotivan, samo ne volim da mi se mjesaju u posao.

Noc je vec padala nad dolinu, a samim time "Veliko oko" je bilo na najboljem polozaju da nas sve vidi, sto nisam mogao dozvoliti.Izvadio sam EMP pulsar i postavio ga na najvisu tocku brda.Ti nomadi bi mi trebali zahvaljivati, posto ni njihovo prisustvo nece biti objelodanjeno.Eh, skoro bih se mogao nazvati filantropom...lagani priguseni osmjeh je promutirao u kasljucanje.Noc je pala, samo je jedna prilika zurila nepomicno u vatre u dolini.Pomisao da ce oni promijeniti nesto u mojem zivotu nije mi dala mira.

30.04.2008. u 19:58 • 0 KomentaraPrint#

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

  travanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Siječanj 2009 (1)
Studeni 2008 (2)
Travanj 2008 (2)

Opis bloga

Potraga za dvojnikom...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se