Ne znam ni koliko je proslo vremena, ali trgnuo sam se na prvi "bip-bip" proximity senzora.Bunovan , razbudio sam se u trenu.
"Uljezi!"
Da, ali tko...nesto jako smrdi ovdje.ukljucio sam vizor na kacigi i provjerio okolinu.
Moji nomadi su se uljuljkali u san, ne sluteci o prisutnosti jos nekog.I bolje je tako.No, da vidimo tko je taj "posjetilac".Ukljucio sam spektrometrijski prikaz okoline.
"Prokleto jebeno sranje, pobjeglo mi je sa usana...Lovci, i to u velikom broju."
Lovci su placenici , ex-vojni "cremme-de la cremme...elita , da ne duljim.Morati cu biti jako oprezan.3...4...5...6...oops, pa sto oni traze?Toliko lovaca na jednom mjestu znaci samo da je meta prilicno vazna.
Heh, zgodno...EMP pulsar ometa njihove vizore...ulaze u sektor EMP-a bas sa prave strane.To mi daje na prednosti.Previse su zaokupljeni nomadima.Postavio sam Roland-sniper na automatsko trazenje na postolju, i ukljucio svoj "prijatelj-neprijatelj" odasiljac.Jako korisno ako ne zelite biti pogodjeni od vlastitog oruzja.Pokupio sam svoj "Berret" i krenuo u lov-lov na lovce.Aktivirao sam implantate za brzo kretanje i odskacuci sa stijene na stijenu , vec bio u dometu prvog.Lagani stisak otponca, i zvuk "pfut" stopljen sa suskanjem lisca na nocnom povjetarcu.Lovceva glava je klonula bezivotno na stablo iza kojeg je bio sklonjen.Drugi je detektirao moje prisustvo i u uzaludnom pokusaju da odgovori salvom iz svojeg E-11 ostao naslonjen na stijenu iza sebe."Dobro , krecu se u grupicama po dva...ovo ce biti zaista prelako."
Zvuk iza mojih ledja me je uvjerio da sam bio debelo u krivu...no , moj automatski sniper, postavljen vec prije, nije se slagao sa mojim defetistickim stavom.Pol-palacno zrno raznijelo je samovaznog optimisticnog "is-no-good" military kretencinu u minijaturne komadice.To su trojica...gdje su ostali???
Ostali su vec bili u parametru naselka..."Kasniiiiiiiiiiiiiiiiiiiiim"
Aktiviravsi nozne implantate, zatrcao sam se "jebeno-brzo-za ljudsko-bice" prema naselku ispucavajuci rafale u generalnom smjeru prema iducem optimisti.
Zanimljiva je stvar da , dijelom zbog koristenja prigusivaca, kao i podzvucne municije, nitko u naselku nije bio svjestan naseg "malog" rata.
No, ponekad valja biti i vjernik, pa tako to uz bolesnu dozu optimizma moze biti prilicno produktivno.No , da ne duljim, jos jedan Lovac je otegnuo papke...hm...ovvvajjjjjjjjjjj...nije ostalo ni papaka od njega.HEH!
A ja ostajem opasno kratak sa municijom."Gdje su...!!!"
Zvuk poznat rijetkima mi je odgovorio da se je jos jedan "optimist" susreo sa pol-palacnim Rolandom ciji je metak veselo poletjeo u susret svojem novom tati.
"Ah, zadnji "heroj " napusta bojiste...pa da, gadno se je boriti kad te EMP pulsar lisava prednosti tvojih malih igrackica.
Zadnje sto sam cuo unutar svoje glave, bio je mukli "TUP", koji me je zajedno sa blesavim smjeskom poslao u krajeve snova...
Post je objavljen 30.04.2008. u 20:00 sati.