Free Site Counters
Free Site Counters

Baklja na nebu

07.07.2005., četvrtak

Dan kad sam bila sretna..ili?




Jutro sunčano..nebo plavo..prekrasno. Vrijeme i priroda odlučili su napraviti svoju malu ljetnu čaroliju. Počastili su me onim što najviše volim.
Otišla sam...ljudi moji konačno sam otišla. Konačno su me pustili jedan dan na slobodu ..jedan jedini dan. današnji je dan bio samo moj i trebalo ga je iskoristiti ..potražiti nešto lijepo.. naći sreću.
Što sam radila? Gdje sam bila? Što je bilo tako posebno u tom danu? Jedna šetnja, jedan psić, plavo more i zvijezde na nebu.
Otišla sam da...konačno sam bila tamo gdje želim, gledala sam ruke na kojima su mi stajali okovi.... rane koje su stvorili. bolile su nenavikle na slobodu ali otišla sam.. konačno sam otišla. Ovog jutra sjedila sam na staroj klupi uz more i gledala sijedog ribara kako slaže mrežu i vadi onih par ribica koje je ulovio. Gledala sam te njegove smežurane tamne, grube ruke koje su toliko puta izvukle praznu mrežu. imao je staro poderano odjelo na sebi, crne čizme... znojno čelo i osmijeh na licu. Pitala sam ga: Jel ima šta barba? Rekao mi je : Dijete moje slabo, slabo. Ali ja ti ionako ne idem zbog ribe na pučinu. Malo sam zbunjeno stala, a onda je nastavio: Ja ti svako jutro ustajem prije zore, da ne zakasnim, da vidim svoje blago, da vidim moju ljubav kako se kupa u prvim zrakama sunca, idem svoju dušu okupati i svoje oči odmoriti. Dijete moje to ti je meni najbolje lijek, vjeruj mi... vjeruj mi tamo je no što tražiš. Vidim da tražiš nešto. Nasmijao se i gledao me onim svojim sjajnim očima. Malo sam spustila glavu i zarumenila se.. kako zna da nešto tražim? zna li da tražim sreću? Ne mogu mu to reći... ne.
Nasmijao mi se, znao je. Tiho je rekao: vidim da tražiš to, treba ti ovo more... treba ti kao i meni. Idi dijete idi... znaš da te more čeka, treba te kao i ti njega. Malo je danas ljudi koji ga vide... koji ga trebaju. Stavio mi je svoju hrapavu ruku na obraz i nježno prešao njom cijelom dužinom... nakon toga mi se nasmijao i otišao.

Sada sam šetala po obali i svako malo pogledala prema pučini. Pitala sam se jel onaj stari čovjek bio u pravu... jel tamo moja sreća? Nakon duge šetnje došla sam do udaljenog mola... nikoga nije bilo pa sam sjela na sam rub i spustila noge u more. Bilo je toplo i nježno mi se igralo s prstima nogu. Žmirila sam i udisala taj bogati zrak..totalno sam odlutala... toliko da nisam ni primjetila jedno malo čupavo stvorenje što je sjelo pored mene i gledalo me.Kad sam vidjela tu bedastu čupavu facu morala sam se nasmijati...a nasmijao se i on te mahnuo repom koji puta. Pogladila sam ga po prljavoj i sljepljenoj dlaci, a on me zahvalno polizao po ruci. Mali, napušteni čupavac...istovremeno mi je došlo da se smijem i da plačem. Nisam mogla zadržati suzu koja je svojom toplinom prosjecala obraz... pa jedan ..pa drugi. Mislim da je osjetio to, da je vidio suze... legao je pored mene i stavio svoju glavu na moju nogu.
Sami, napušteni..nesretni? Da, na neki način taj pas i ja bili smo iznutra isti. S istim izgubljenim pogledom sad smo gledali u pučinu. Povrijedili su nas ljudi koje smo voljeli, iznevjerili su naše povjerenje, odbacili nas i zgazili nam srce. Možda zato psi lutalice uvijek idu za mnom...možda vide da smo isti...možda oni vide ono što ljudi ne vide.
Dugo smo sjedili a sunce je polako zalazilo. bilo je vrijeme za rastanak. Pas se ustao i još jednom me nježno polizao po ruci. Stao je i pogledao me kao da me gleda u dušu... zagrlila sam ga onako kao što bi zagrlila čovjeka. Nije mi smetalo što je prljav, što je smrdio... bio je to prijatelj. Poželila sam mu da bude sretniji nego što je bio do sada....da nađe ono što traži.
Jedino što sam još trebala je skočiti u more. Da se skinem? Ma koga briga rekla sam si i skočila obučena. Mene to sada veseli, želim se moru dati onakva kakva sam i stigla..ma koliko to nekome nema smisla..ja tako želim. Otplivala sam daleko na pučinu i legla na leđa. tišina oko mene, valovi i zvijezde na nebu. Osjećala sam samo toplinu i ništa više. Razmišljala sam o starom ribaru... o malenom psiću..o sebi. dugo je trajala noć...dugo ...i bila je divna. nije bilo nikoga. Sve je bilo danas tako iskreno...bilo je moje. Možda? Možda je baš danas bio dan kad sam bila sretna...ili?
- 13:00 - Šapni...slušam... (33) - Print - #

<< Arhiva >>

< srpanj, 2005 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Moja baklja

www....

Stihovi velikana

Dare to belive...