četvrtak, 10.12.2009.
MARIJA MAJKA KRISTOVA, MAJKA
CRKVE
Marijin se odnos prema crkvi ne može odvojiti od njezina jedinstva s Kristom. Izravno iz njega proistječe. To sjedinjenje Majke sa Sinom u djelu spasenja očituje se od časa Kristova djevičanskog začeća pa sve do Njegove smrti. Posebno je vidljivo u času muke: blažena je Djevica napredovala na putu vjere vjerno čuvajući svoje sjedinjenje sa Sinom sve do križa, gdje je, ne bez božje nakane, stajala, sa svojim Jedinorođencem mnogo trpjela i s materinskim se srcem pridružila njegovoj žrtvi, pristajući s ljubavlju na žrtvovanje Žrtve koju je sama rodila; i napokon ju je sam Krist Isus, dok je na križu umirao, dao kao majku učeniku riječima: „Ženo, evo ti sina“ (Iv 19).
Posije Uzašašća svoga sina, Marija je svojim molitvama pomagala Crkvu u početku. Vidimo kako, zajedno s apostolima i nekakvim ženama, svojim molitvama moli dar duha, koji ju je već pri navještenju osjenio.
Napokon Bezgrešna Djevica, sačuvana čista od svake ljage istočnoga grijeha, ispunivši tijek zemaljskog života, bila je dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu, i od gospodina uzvišena kao kraljica svemira, da bude što sličnija svojemu Sinu, gospodaru i pobjedniku nad grijehom i smrću. Uznesenje Blažene Djevice posebno je sudioništvo u Uskrsnuću njezina sina i anticipacija uskrsnuća drugih kršćana.
Svojim potpunim pristajanjem uz volju Očevu, uz otkupiteljsko djelo njegova sina, uz svaki poticaj duha svetoga, Djevica je Marija za Crkvu uzor vjere i ljubavi. Zbog toga je „preodlični i sasvim osobiti ud crkve“, štoviše, ona je „pralik“, tip crkve.
Njezina uloga, međutim, u odnosu prema Crkvi i cijelom čovječanstvu seže još poslušnošću, vjerom, ufanjem i žarkom ljubavlju, da obnovi vrhunaravni život duša. Radi toga nam je postala Majkom u redu milosti.
Marijino materinstvo u ekonomiji milosti traje neprekidno od časa pristanka, što ga je u veri dala kod navještenja i nepokolebljivo održala pod križem,sve do trajnog proslavljenja svih odabranih. Jer, mnogostrukim svojim zagovorom i dalje pribavlja milosti vječnoga spasenja. Zato se blažena djevica u Crkvi zaziva imenima Odvjetnica, Pomoćnica, Pomagateljica, Posrednica.
Marijina materinska uloga prema ljudima nikako ne zastire i ne umanjuje Kristovo jedino posredništvo, nego pokazuje njegovu snagu. Jer, sav spasonosni utjecaj blažene djevice izvire iz preobilja Kristovih zasluga, temelji se na njegovu Posredništvu, potpuno do Njega zavisi i iz njega crpe svoju snagu. Nijedan se stvor nikada ne može usporediti s utjelovljenom riječi i Otkupiteljem; nego, kao što u Kristovu svećeništvu imaju na različite načine udjela i sveti službenici i sveti narod, i kao što se jedina Božja dobrota na različite načine stvarno razlijeva u stvorove, tako i jedino posredništvo Otkupiteljevo ne isključuje, nego pobuđuje u stvorova različitu suradnju koja zahvaća iz jednog izvora.
„Svi će me naraštaji zvani blaženom“ (Lk 1,4). Pobožnost crkve prema Blaženoj djevici svojstvena je kršćanskom kultu. Crkva opravdano posebnim štovanjem časti Blaženu djevicu.dosta, već od najstarijih vremena blažena se Djevica časti pod nazivom Bogorodica, pod zaštitu koje se vjernici molitvom utječu u svim pogiblima i potrebama. To štovanje iako je sasvim osobito, ipak se bitno razlikuje od poklonstvenog štovanja koje se iskazuje utjelovljenoj riječi jednako kao Ocu i duhu Svetomu, i koje upravo podupire; ono nalazi izražaj u svetkovinama posvećenim Majci Božjoj i u marijanskoj molitvi kao što je Sveta Krunica, „sažetak cijelog Evanđelja“.
Isusova Majka, tijelom i dušom već proslavljena, kao što je na nebu slika i početak Crkve kakva ima biti u budućnosti, tako i na ovoj zemlji, dok ne dođe Dan Gospodnji, svijetli putujućem Božjem narodu kao znak pouzdane nade i utjehe.
- 08:22 -
