Moja bol Iskusavam bozju volju naginjuci se nad rijeku, ne vjerujuci u spas. Moja bol je stvarnost. U snu;dok iz te zemlje putujem, do granicne vjernosti molitve, koja ce me, stedeci, olako preprodati oklijevanju. Anđeo |
VOLJA Kad samo pomislim da nikad neces pozeljeti znati tko sam! Kao kakvoj maloj lutki namijenit ćes mi sebe gospodara moje teske samoizazvane nemoci. Dotjerujes mi...ta krila kojima ne mogu,jer ne zelim poletjeti. U tome je sva moja volja. Anđeo |
MOTIV Usporeno .... odvikavanje od uzitka ........ spomena, dugotrajna dresura neukrotivosti ..... u svojoj laznoj smrtnoj pobjedi nad zivotom. Cemu teziti razumnom (?) zaboravu, kad je nase to pamcenje suptilno, pohranjeno, u puti...tijelu, koje ce nas vjerno vracati na motiv,sasvim određene te ljubavi. Anđeo |
SEBI Od mene brod se otiskuje. Silazim k spokojstvu....više nalik sebi. Gdje je, moj dom iskustvu koje za se ne zna i obala kojoj šaljem stijenje. Anđeo |
CAROLIJA Kako postojano, trajno, od mene odlazi carolija! Srce moje, je u napustenosti,od stege izobilja, siline zgusnutih radosti. Ah, drage necisti prizemljejna! Ozivjeti iscrtanim krvavim ranama. |
RUKE Kamo ces?S rukama koje ce ipak prerano umrijeti, napustivsi bujnu slabost svile? Pod utihlom paskom teske opake prijetnje obecana okrutnosti; stidljivo sahranjujuci bezobzirnu...hladnu krv u mrlje. Anđeo |
VAPAJ Dan......nemilosrdno odmice.Ti treptaji mraka u meni tvore tjeskobnu bojazan. Premjestam....tisinu tjesno k zidovima, lijececi sebe...bolnom otrovnoscu njene utjehe. I bezrazlozno strepim. Mojim tijelom......sada zaista zapovijeda to nepoznato. Ne mogu te.....pozvati da me spasis do samoizadje.......u snu. A postoji li ista sto bi mogli bezbolno nam otkriti samotne zakone nesavladivih tih sumnji, zabluda? Prorocanstvo sluha, ipak ne zaboravlja. Tvoja sam, usnula kci prostranstva. S pogledom na jutro koje mi dusu nikada ne upozna. Anđeo |
ISTINA Gusi me..........necujni i tihi jecaj, grabezljiva bol. Kaznena moja slutnja........U ovo sivo napustanje, i vrijeme povratka. Svijedocim to...svojom neizmjerljivoscu, jer istina to je vjerovanje sebi. Sva me..........izoblicena usjajenost....poznatosti zaboravlja. Umorena !!! postajem nepovrijeđena. Anđeo |
KRIVNJA Znam za tu davnu krivnju. Skrivena negdje, postoji milost. Nepojmljivo,nuzno poput nesuvisla stradanja. Jer, dok nijezno i tiho te zaboravljam, osnazenu ljubav,blagotvorno nudim proturijecju. Zacinje se slutnja koja je strpljenje, oplemenjuje trpnjom, sipki protuotrov. Anđeo |
LUDILO Sazrijela sam... preko noci. Iz mene protjece....srdzba poput tople, otrovne krvi. Oslobađam se sumnji...taj svijet oblazuci, iznenadnim razumijevanjem. Otkucava mi...gorko i tesko pripadanje.....nadolazi nase tegobno..prozracna prazna praznina nesputanog leta. Kao da ceznem za svim tim jucerasnjim ludilom. Anđeo |
SJECANJE Moje sijecanje, je nacin gorkog zivljenja. Oblacim se u tvoje krhotine sucuti i nevjerovanja. Stvarnost je.... Nesagledivi tok samoprijegora, zahtjevnost kobnih sklonosti. Okrutnost, kao pogrdni odjek, moje proslosti,kolebljiva sijeca crvenih paklenih rana. Anđeo pakla |
ANĐEO IZ SNA Imas mir, zar nevidis? Nestala Sam........ Iako nakon svega ipak sada razumijem tvoj pogled cisti....a nedokucivi. Strpljivo.... zatočena u miso,nepomjeriv,smiraj u svjetlosti pouzdane svetosti krletke. Moj oblik smrti,.. u paklu, način, njena pristizanja, neprikosnovana, i cudna odsutnost. Tek vladanje prijetvornom prisutnošću. Moj Pakao je, tvoj Raj, ili tvoj Raj je moj Pakao. Ja sam samo, tvoj Anđeo iz naseg sna. I kad se trgnem, iz toga sna, neznam, koje doba, osjecam i da sam se tad odkinula, tih grabezljivih ruku, koje me progone, nocu, dok mirno snivam. Prebrzo se, i prozdrljivo, pruzaju za mojim vratom i tada me netko spasi. Ne vidjeh tko je!... rukom ili riječju(nista nisam cula). Prekinula.... podli pokusaj da me smaknu na jastuku. Anđeo! Arkanđeo? Zasto? Zasto se ne pokazes??? Znam! O... na javi pruzaju se prema meni slicne,ruzne kostunjave ruke, Odvratne ostrice i cijevi. Gdje je tada moj Anđeo?Da me izvuce iz tog Zla?Ta nije se, valjda, posve preselio... samo u drugi san? Anđeo SPOKOJ Dakle uz jecaj ove melodije, to je spokoj, iza vjerovanja smrti, netom prije ljubavi, varljive...pokopa. Leći u ovu tisinu, surovu, koja je more, nošena vjetrom, ukročenim disanjem. Prijeti mi noć kao nepokretan mulj, u koji ne smijem zagaziti, a hocu da bi nestala zauvijek u svom Paklu. A danas sam već hladna sjena, koju zaboravljaju oči - krotki sluge mraka. Nepitano odlucijem: Tonuti da ne umrem, ili umrijeti da ne potonem. Anđeo |
< | svibanj, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv