19.08.2006., subota
Beznaslovni intermezzo
Ovaj blog je u jednom trenutku prestao biti moje mjesto. Znate onako... iskreno moje.
Dok to čitam, vidim koliko sam se mijenjala putem (a, sasvim predvidljivo, ostala sam uvijek ista [bljuv] ).
Dugo sam željela željeti ovdje nešto napisati. Nedostajalo mi je to. Ali su se riječi nekako kočile u grlu, previše je toga htjelo van. I nije. Htjelo van.
Jedna tiha oaza. Tiho mi nije išlo od ruke. Zato sam i bila tiha. :)
Baljezgam, i kenjam, i u krug (ukrug!) uvijek jedno te isto ponavljam. Neka i ovih slova. Nek se nađu. Vlastite trenutke je zabavno čitati. Čak i kad su zamorno ponavljajući. Pa se sramite. Ko kad vam poznanici gledaju fotke iz albuma na kojima se blesavo kreveljite, ili taman žvačete onaj dobar komad koji ste tako fino i ufino htjeli smazati i ostati damski na razini zadatka. Taj glupi trenutak vas odao. Netko dobronamjeran zaigrao se fotićem i sad se društvo, uz čašicu kave i stolno zaokruženi, naslađuje. Dobronamjerno, dakako.
Nedostaju mi mnogi koji su u ovim krajevima ostavljali dio sebe. Znate kako to ide... Čovjek se lako navikne na dobro.
Dok to čitam, vidim koliko sam se mijenjala putem (a, sasvim predvidljivo, ostala sam uvijek ista [bljuv] ).
Dugo sam željela željeti ovdje nešto napisati. Nedostajalo mi je to. Ali su se riječi nekako kočile u grlu, previše je toga htjelo van. I nije. Htjelo van.
Jedna tiha oaza. Tiho mi nije išlo od ruke. Zato sam i bila tiha. :)
Baljezgam, i kenjam, i u krug (ukrug!) uvijek jedno te isto ponavljam. Neka i ovih slova. Nek se nađu. Vlastite trenutke je zabavno čitati. Čak i kad su zamorno ponavljajući. Pa se sramite. Ko kad vam poznanici gledaju fotke iz albuma na kojima se blesavo kreveljite, ili taman žvačete onaj dobar komad koji ste tako fino i ufino htjeli smazati i ostati damski na razini zadatka. Taj glupi trenutak vas odao. Netko dobronamjeran zaigrao se fotićem i sad se društvo, uz čašicu kave i stolno zaokruženi, naslađuje. Dobronamjerno, dakako.
Nedostaju mi mnogi koji su u ovim krajevima ostavljali dio sebe. Znate kako to ide... Čovjek se lako navikne na dobro.