27.10.2007., subota

Promet unutar Grada

Moja vizija budućeg rješenja gradske prometne infrastrukture, dakle, izgleda ovako: Izgradnja dvosmjerne prometnice od hotela Belvedere preko Zlatnoga potoka, ulicom Petra Krešimira i Zagrebačke sve do Ilijine glavice. Promet bi se odvijao dvosmjernom Zagrebačkom ulicom, a od Ilijine glavice do garaže Centar iza Grada mogao bi teći podzemno...

Promet unutar grada Dubrovnika najveći je svakodnevni problem građana i posjetitelja. Ljeto više nije jedino razdoblje kada je zagušenje prometa u gradu otežavajuće za život. Svakodnevno tijekom početka i završetka radnog vremena nastaju nepotrebne i nesnosne gužve. Često se smatra da su ceste samo gradske, te da bi Grad, prometne kolapse, morao i riješiti. No na užem gradskom području postoje gradske, županijske i ceste od državnog interesa te o njima skrbe poduzeća: Hrvatske ceste, Županijske uprava za ceste kao i Komunalni odjel grada Dubrovnika. Svi dosadašnji pilot - pokušaji rješavanja prometnog kolapsa nažalost nisu dali dugoročnog rezultata niti je posljednjih 17 godina bilo ozbiljnije rekonstrukcije gradskih prometnica.

Stanje na gradskim prometnicama treba sagledati u tri dijela koja sama po sebi čine jednu povezanu cjelinu: Promet vozila, pješački promet, te garažni parkirališni prostori. Bez integralnog rješenja koje će uvažiti potrebu stanovnika da pješice dolazi do potrebnih ciljeva, zatim rješavanja prometa u mirovanju (parkinzi i garaže) te cesta, problem će se tek parcijalno riješiti. Integracija je potrebna i zbog načina financiranja, jer, na sva tri nivoa; državnom, županijskom i gradskom, treba naći najbolji način financiranja pritom ne odustati od privatnog sektora (koncesije, zamjene zemljišta) kao i velikih svjetskih financijskih institucija, primjerice, Svjetske banke, koja je financirala cjelovitu izgradnju prometnih pravaca u gradu Rijeci.

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Kako parkirati osobno vozilo u Dubrovniku svjedoči i ova fotografija. Riječ je o privatnom automobilu gradonačelnice Dubravke Šuice (HDZ), nepropisno parkiranom pred rampom jednog od gradskih parkirališta. Iako je, ne tako davno, upravo zbog prometnog i parkirnog kolapsa, pozvala građane da se voze autobusom ili idu pješice i dodala da će ih sama primjerom potaknuti, u praksi je sve ispalo drugačije.

U uvodnome dijelu, potrebno je reći, da danas 2007. godine, niti jedno rješenje koje se postavi kao cilj nije financijski i tehnički nerješivo ili neizvedivo. Cijene zemljišta i nekretnina u Dubrovniku, same po sebi, mogu financirati i smionija rješenja, poput izgradnje većine ključnih gradskih prometnica ispod zemlje, naravno, ukoliko je to potrebno. Također, način podzemne izgradnje toliko je uznapredovao da je njegova konačna cijena postala iznimno prihvatljiva, te se podzemna izgradnja infrastrukturnih sustava mora, već danas, ozbiljno razmotriti. Skuplje može biti izvlaštenje jedne obiteljske kuće nego izgradnja tunela dugačkog više desetaka metara.

TUNEL OD DOMA ZDRAVLJA DO PARKA GRADAC

Moja vizija budućeg rješenja gradske prometne infrastrukture, dakle, izgleda ovako: Izgradnja dvosmjerne prometnice od hotela Belvedere preko Zlatnoga potoka, ulicom Petra Krešimira i Zagrebačke sve do Ilijine glavice. Promet bi se odvijao dvosmjernom Zagrebačkom ulicom a od Ilijine glavice do garaže Centar iza Grada mogao bi teći podzemno. Također, postoji i desno skretanje za ulicu II. Dalmatinske brigade iz smjera Zlatnog potoka.
- Izgradnja podzemnog tunela od Doma zdravlja Dubrovnik do Ljetne pozornice na predjelu parka Gradac u susjedstvu Interuniverzitetskog centra Dubrovnik (IUC) , s velikom podzemnom garažom ispod samog parka Gradac. Time bi grad Dubrovnik i njegovi građani dobili toliko potrebnu pješačku zonu - od zgrade JVP Dubrovnik do Doma zdravlja.
Od JTC-a iznad Ilijine glavice pa uz Splitski put i ulicu Iva Vojnovića sve do pošte Lapad dograđuje se i osigurava četverotračna cesta, uz izgradnju više manjih garaža za stanare glavne i sporednih ulica.
Ove ulice postaju četverotračna cesta i stapaju se u jednu od petlje na Ilijinoj glavici pa do novoga autobusnoga kolodvor u Gružu. Ulica silazi pod zemlju tamo gdje nova prometna studija, za koju ću se zdušno zalagati, pokaže potrebu.
Prigradska dubrovačka naselja Nova i Stara Mokošica spajaju se direktno cestom do Mosta Dubrovnik.
Ulica Stjepana Cvijića imat će direktan izlaz na JTC i to nadvožnjakom ili tunelom, kako bi se Gruž, kao jedno od većih gradskih naselja, a posebice završetkom izgradnje Luke Dubrovnik potpuno prometno rasteretio.
Cesta od Robne kuće Srđ do križanja s gradskim bazenom za sada ostaje nedirnuta, potrebno je izgraditi tunel uz određenje gdje isti počinje i gdje završava. Čak i bez tunela Put od Mihajla, obala Nikole Tesle je dobro rješenje.
Potrebno je proširiti cestu od benzinske postaje u Komolcu do Brgata, kako bi se servisna zona Komolac privela svrsi. Pošto je JTC od Komolca do Kantafiga i mosta u dobrom stanju, treba samo postojeću cestu proširiti do Brgata, kako bi služila alternativnom smjeru umjesto JTC-a, kada se JTC bude proširivala. Put željezničkom prugom može biti samo u slučaju šetnice ili stambene izgradnje uz njenu trasu.

Pješačke staze - šetnice:

Grad na dlanu: od Nuncijate do vidikovca iznad Zlatnoga potoka, čime bi se dobila najljepša šetnica na Sredozemlju i napravila komunikacija sa južnim padinama Srđa.
Lungo mare uz Gruški zaljev u sklopu izgradnje cjelokupnog sjevernog djela poluotoka Lapad, preko Batale, Solituda, Babinog kuka, sve do šetnice u uvali Lapad.

Novi Stradun: pješačka staza od tvrđave Revelin do zgrade vatrogasaca, pa do Pila i prostora Stare bolnice s završetkom na križanju kod Doma zdravlja.

Garaže: Ilijina glavica sa tunelom prema Pilama
Centar iza Grada sa tunelom do unutar gradskih zidina.
Garaža ispod Ljetne pozornice parka Gradac.
Garaža , Konzum, iznad benzinske postaje na Ilijinoj glavici.
Komercijalne garaže u bivšoj tvornici Anuška Radeljević, upravnoj zgradi Atlantske plovidbe, te u Luci Dubrovnik.

- 11:30 - Komentari (22) - Isprintaj - #

24.10.2007., srijeda

DIJALOG IZNAD SVEGA

Poštovani čitatelji i posjetitelji bloga, želim Vam se zahvaliti na interesu koji ste pokazali za ovaj moj skromni uradak, a posebice na poučnim komentarima tema koje obrađujem.
Osnovna ideja ovoga bloga jest otvoriti tribinu o važnim problemima Grada u kojemu živimo i koji ima neslućene potencijale ako iskoristimo sve one koji znaju, hoće i mogu pomoći, neovisno o bilo kojem kriteriju, osim ljubavi prema Gradu.
Blog je, neka oproste svi drugi, primarno dubrovački! Kada kažem dubrovački, mislim na šire područje grada Dubrovnika od Konavala do Pelješca. Probleme ove regije najbolje poznajem, kao i probleme ljudi koji na ovom tlu žive i rade. Objavljivanjem bloga htio sam pisati o stručnim temama, isti tekstovi izlaze jedanput tjedno u besplatnom gradskom tjedniku Glas grada i, vjerujte mi, nisu zamišljeni kao uputa za provođenje ili gotovi projekti. Za puno područja ja, naravno, i nisam stručnjak. No, sigurno jesam čovjek s vizijom, kao i iskustvom u realizaciji projekata.
Želio bih se osvrnuti na nekoliko stavova iznesenih u vašim komentarima:
Prvo, prometnice: Zar netko misli da je Stradun oduvijek onako širok. Naravno da nije, u jednome trenutku političari i građevinari morali su odrediti širinu ulice i na njenim rubovima graditi kuće. Tako će trebati i na cestama unutar Grada, pa i do zračne luke ukloniti neke koje smetaju normalnom odvijanju prometa, naravno, uz nadoknadu po tržišnoj cijeni.
- Slažem se, također, s komentarom koji kaže da treba zaštiti stanovništvo koje živi unutar povijesne gradske jezgre, ali ne zabranama, već stimulacijom i poticajnim mjerama.
- Što se tiče dubrovačkog Sveučilišta, reći ću, kako svim hrvatskim građanima treba omogućiti kvalitetno školovanje na isti način, a ne da se preferiraju Sveučilišta po političkim kriterijima.
Eto, toliko za sada, pišem ovo nakon konferencije za novinare održane jutros 24. listopada 2007., a o kojoj više možete pročitati na stranici 6manje14.com. Biti ću blogerski aktivniji i pokušati ne gnjaviti toliko s projektima, odnosno, koliko mi obveze dopuste, uz napisano voditi i otvoreni dijalog s Vama…

p.s. pratim vaše komentare, zahvaljujem na njima i uskoro ću na neke od njih i odgovoriti.

- 17:38 - Komentari (4) - Isprintaj - #

19.10.2007., petak

Kompleks stare bolnice – Sveučilišno javni kampus

Kada sam saznao da će ministar Primorac nositi XI izbornu jednicu (dijaspora, tj. Bosna i Hercegovina), te pokušati izboriti što više mandata za HDZ, odlučio sam reagirati na najjednostavniji i svima razumljiv način koji je glasio: XI. izborna jedinica: Bosna i Hercegovina - nositelj Dragan Primorac, Sveučilištu u Mostaru - 400 milijuna kuna, X. izborna jedinica: Dalmacija - nositelj Ivo Sanader, Sveučilištu u Dubrovniku - 0 kuna. Poruku sam direktno prenio onima koji odlučuju, iznio je u javnim medijima, ponovio više puta javnim i manje javnim putovima, a prenijeli su je u Zagreb i lokalni HDZovci. Zanimljivo, na reakciju nije trebalo puno čekati...

Nedavna odluka Vlade o dodjeli 100 milijuna kuna ima svoju povijest koja teče od 1999. godine, kada je županijsko poglavarstvo na čelu sa županom Ivanom Šprljom i dožupanima Perom Cvjetovićem i Rikardom Rosetijem donijelo odluku da se prostor stare bolnice dodijeli za potrebe visokog obrazovanja. Nakon što je osnovano Sveučilište u Dubrovniku, pojavio se pravni subjekt koji treba i može biti nositelj projekta visokoga obrazovanja na području gdje je kompleks Stare bolnice samo jedan dio. Preostali dio odnosi se na prostor omeđen ulicom don Frana Bulića pa sve do Boninova. Nakon što je protekle godine županijska skupština prihvatila sporazum između Opće bolnice Dubrovnik i Sveučilišta u Dubrovniku postavilo se pitanje nastavka financiranja dalje izgradnje. Vidjeli smo da HDZova vlada bez problema financira velika sveučilišta, kao što su zagrebačko, riječko, splitsko ili pak mostarsko.

U više navrata sam upozoravao na neravnopravan odnos HDZove vlade kako prema Dubrovniku, tako i prema dubrovačkom Sveučilištu. Nasuprot tome, i gradska vlast i opozicija, dali su maksimalnu potporu razvoju Sveučilišta koje zdušno zagovara rektor Milković i njegovi suradnici. Bez ikakve stranačke ili kakve druge podijele Jer, kada smo se proteklih godina oduprli turističkome lobiju koji je na kompleksu stare bolnice htio izgraditi još jedan u nizu hotela koji bi bio poluprazan tijekom zimskih mjeseci, odgovorni ljudi Grada odlučili su stati iza logičnoga i jedino isplativoga projekta za Dubrovnik, a to je visokoškolsko obrazovanje u dubrovačkom Sveučilištu. Tako je Grad Dubrovnik dodijelio ljetnikovac Crijević Pucić Rektoratu, a gradsko vijeće je prihvatilo logičan prijedlog Hrvatske narodne stranke da se Studenski dom smjesti unutar užega gradskoga područja, na državnom zemljištu, kako bi troškovi izgradnje bili što niži. Prihvaćen je i naš prijedlog da to bude na zemljištu koje koristi Stanica za južne kulture pa će tamo u narednih nekoliko godina niknuti suvremeni i funkcionalni Studentski dom, koji će biti udaljen desetak minuta hoda od svih većih sastavnica Sveučilišta: budućeg kampusa na Boninovu, Ekonomskog fakulteta ili Pomorskog fakulteta na prostorima bivšeg Veleučilišta.

Međutim nedostajala je bitna karika, a to je novac za početak realizacije izgradnje kampusa na prostoru stare bolnice. Uporni i trajni napori mnogih ljudi, posebice rektora i gradonačelnice, za priznavanjem jednakoga statusa Sveučilišta u Dubrovniku, nisu dali rezultate. Stoga sam odlučio primijeniti taktiku koju političari bolje poznaju. Potrebe za investicijskim ciklusom u dubrovačko sveučilište postoje već četiri godine, sa svim racionalnim obrazloženjima, ali bez političke volje vrha vlasti novac nije bilo moguće osigurati. Kada sam saznao da će ministar Primorac nositi XI izbornu jednicu (dijaspora, tj. Bosna i Hercegovina), te pokušati izboriti što više mandata za HDZ, odlučio sam reagirati na najjednostavniji i svima razumljiv način koji je glasio:
XI izborna jedinica: Bosna i Hercegovina - nositelj Dragan Primorac, Sveučilištu u Mostaru - 400 milijuna kuna, X izborna jedinica: Dalmacija- nositelj Ivo Sanader, Sveučilištu u Dubrovniku - 0 kuna.

20 MILIJUNA KUNA OPĆOJ BOLNICI DUBROVNIK
Poruku sam direktno prenio onima koji odlučuju, iznio je u javnim medijima, ponovio više puta javnim i manje javnim putovima, a koju su prenijeli u Zagreb i lokalni HDZovci. Zanimljivo, na reakciju nije trebalo puno čekati. Poruka je izazvala veliku zabrinutost u HDZ-u jer je bila istinita, točna i pogođena u pravo - predizborno vrijeme. Vlada je morala reagirati na izazov. Dodijelila je dubrovačkom Sveučilištu, doduše minimalnih, 100 milijuna kuna, ali to će ipak biti dovoljno da se završi preuređenje glavne zgrade stare bolnice za potrebe Sveučilišta. Sukladno ranijim dogovorima, Općoj bolnici Dubrovnik pripasti će 20 milijuna kuna, kao dio nadoknade za ustupljeni prostor Sveučilištu. Opća bolnica Dubrovnik ovim će novcem završiti projekte izgradnje Odjela za produženo liječenje, hospicija, i preseljenja nove poliklinike, za što već postoje gotovi projekti. Za manje od godinu dana Dubrovnik će u hospiciju dobiti 50 ležajeva za najteže bolesnike, o kojima se danas nema tko adekvatno skrbiti. Da bi se Sveučilište u Dubrovniku izjednačilo sa drugim sveučilištima u Hrvatskoj potrebno je izgraditi Studentski dom, završiti započete projekte, te osigurati još 400 milijuna kuna za sveučilišni kampus na Boninovu. Naredna vlada lijevoga centra osigurat će dodatna sredstva za kompletan završetak projekta!

Sveučilište u Dubrovniku ima svoje planove koje treba ugraditi u budući DPU prostora Stare bolnice, sa nekoliko dodataka. Prostor Stare bolnice treba se sagledati integralno, zajedno sa Parkom Gradac, zgradom IUCa, američkoga koledža, i posebno, prostora ljetne pozornice.
Budući integrirani prostor treba pretvoriti u veliki javni gradski park u kome će se odvijati visokoškolska nastava hrvatskih, ali i međunarodnih sveučilišta. U javnom prostoru treba napraviti i odgovarajuće sadržaje za mlade Dubrovnika koji nisu studentska populacija, a djeluju u klubovima mladih. Samo u klubu Orlando djeluje više od 400 mladih koji i dalje trebaju imati mogućnost djelovanja na sadašnjem ili nekom drugom prostoru. Također, treba omogućiti stanovnicima Dubrovnika da se, kroz program cijelo životnog učenja, obrazuju za vlastite potrebe. Nositelj cijelo životnog učenja trebaju biti srednjoškolske i visokoškolske ustanove, od čega najveću odgovornost i obavezu ima upravo Sveučilište.

Kako bi cijeli kompleks bio i potpuno prometno integriran u dubrovački gradski prostor, smatram da bi bilo najbolje prometnicu od Boninova do ulice don Frana Bulića i ljetne pozornice potpuno ukopati u zemlju tunelom, kako bi sadašnja ulica od Pila do Boninova postala pješačko trgovačka zona, nastavak Straduna. Na prostoru Ljetne pozornice moguće je napraviti veliko autobusno i taxi stajalište, a ispod parka Gradac veliku garažu za potrebe Sveučilišnoga kampusa i ljudi koji žele prići što bliže gradskoj jezgri. Kada bi se usvojio ovaj logičan prijedlog, nestali bi svi sadašnji prijepori oko Pila. Pile bi time postale prostor bez prometa, prekrasni gradski trg na glavnom ulazu u povijesnu gradsku jezgru.

- 19:00 - Komentari (14) - Isprintaj - #

16.10.2007., utorak

Vlada mora konačno riješiti pitanje oduzetog zemljišta u Konavoskom polju i na Prevlaci

Zbog restriktivnih zakonskih odredbi, neupućenosti ljudi o njihovim zakonskim pravima i dostavljanju potrebitih isprava, nepribavljanja isprava po službenoj dužnosti, birokratskog ponašanja prema podnositeljima zahtijeva, pogrešnog tumačenja i primjene zakona, a, možemo slobodno reći i zbog uplitanja lokalne politike u pravo - rješavanje zahtjeva bivših vlasnika trajalo je godinama, umjesto najviše 60 dana kako je propisano zakonom.Početkom 60-tih godina prošlog stoljeća veliki broj Konavljana, odnosno više od 500 obitelji, nemilosrdnim postupkom tadašnje vlasti ostao je bez zemljišta u Konavoskom polju. Od oko 2000 hektara obradivog poljoprivrednog zemljišta oduzeto je oko 450...

Kome je u interesu ovakvo stanje?

Zakonom o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, kojeg je još 11. listopada 1996. godine usvojio Hrvatski sabor, određeno je, da kad je u pitanju poljoprivredno zemljište, isto se vraća vlasnicima. To je za zemljište u Konavoskom polju značilo da se ono bez iznimke vraća u vlasništvo, jer riječ je o zemljištu koje je zapušteno, neobrađeno, pretežito napušteno i kako bi u Konavlima kazali - zemljište bez domaćina.

Pravilo vraćanja poljoprivrednog zemljišta u naravi, koje se, zahvaljujući i ulozi Udruge za zaštitu vlasničkih prava oduzetog zemljišta u konavoskom polju, primijenilo u ovom slučaju, uvelike su ograničile vrlo restriktivne zakonske odredbe. I to kada je u pitanju krug osoba kojima se zemljište može vratiti. Pravo na povrat pripada fizičkoj osobi – prijašnjem vlasniku, odnosno zakonskim nasljednicima prvog nasljednog reda, i to samo onima od njih koji su osobno podnijeli zahtjev.

Birokratski pristup nanosi neprocjenjive štete

Dakle, što možemo zaključiti kada je riječ o povratu zemljišta u konavoskom polju i njegovom stanju, danas - 16 godina nakon osamostaljenja Republike Hrvatske, 11 godina nakon stupanja na snagu navedenog zakona o naknadi, odnosno zakona o povratu zemljišta i otprilike isto toliko godina od kada su ovlaštenici povrata zemljišta podnijeli zahtjeve državnim tijelima za povrat?

Zbog restriktivnih zakonskih odredbi, neupućenosti ljudi o njihovim zakonskim pravima i dostavljanju potrebitih isprava, nepribavljanja isprava po službenoj dužnosti, birokratskog ponašanja prema podnositeljima zahtijeva, pogrešnog tumačenja i primjene zakona, a, možemo slobodno reći i zbog uplitanja lokalne politike u pravo - rješavanje zahtjeva bivših vlasnika trajalo je godinama, umjesto najviše 60 dana kako je propisano zakonom. Kada su se, nakon više godina ležanja u ladicama predmeti početi rješavati, pravomoćno je odbijeno više od 300 podnesenih zahtjeva i to samo iz razloga što podnositelji nisu u roku od 30 dana dostavili isprave. Koje, ponovno zbog birokratskih prepreka, nisu niti mogle biti dostavljene u tom roku. S druge strane, državna administracija, koja zahtjev građanina umjesto u zakonskom roku od 60 dana rješava desetke godina, ne snosi nikakvu odgovornost. Pa čak i na rješenja kojima se zemljište vratilo vlasnicima, Državno odvjetništvo ulagalo je žalbe. Iste se u Ministarstvu pravosuđa rješavaju godinama čime se dodatno i nepotrebno maltretiraju podnositelji zahtjeva. Zbog toga je do danas pravomoćno i djelomično vlasnicima vraćeno tek oko stotinu hektara oduzetog zemljišta, a odluku Ministarstva pravosuđa po žalbama čekaju ovlaštenici naknade čija je ukupna površina zemljišta oko 150 hektara. Uz napomenu da ni jedno rješenje Ministarstva po žalbama, koje se odnose na poništenje rješenja po odredbama Zakona o izvlaštenju, do danas nije doneseno. Može se naravno pretpostaviti da se za odluku o tome čeka signal politike, umjesto da probleme rješava struka. To, pak, opet potvrđuje da uprava nije nezavisna, ne radi samostalno i po odredbama zakona, već na mig i prema uputama aktualne politike.

Prilikom nedavnog svečanog otvaranja športske dvorane u Grudi, premijera RH Iva Sanadera, lokalni čelnici, na čelu s načelnikom Općine Konavle Lukom Kordom (HDZ), u dvoranu su doveli kozjom stazom kako se premijer, na glavnom prilazu novoizgrađenoj športskoj dvorani ne bi susreo sa skupinom mirnih prosvjednika. Koji su tamo prosvjedovali zbog ne vraćanja zemljišta u konavoskom polju vlasnicima, a kojima je na predizbornom skupu prije četiri godine u Konavlima isti taj Sanader obećao vratiti djedovinu. Očito se može zaključiti, a to potvrđuju i saznanja kroz sve ovo vrijeme i događaje, da čelnici u tamošnjoj lokalnoj garnituri vlasti, koje je narod izabrao da rade za opće dobro, rade protiv toga dobra. Prije svega i nadasve za svoju korist! To se može i dokumentirano potvrditi, ali to ostavimo za neku drugu prigodu.

Kako pravedno i učinkovito otkloniti i riješiti problem ?

Budući je oteti dio zemljišta u konavoskom polju državno vlasništvo, a imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske, temeljem čl. 10. Zakona o vladi, raspolaže Vlada ili od nje ovlašteno tijelo, ostatak zemljišta u državnom vlasništvu trebao bi odlukom Vlade, uz moguće donošenje i dodatne uredbe, a u skladu sa čl. 79. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, odmah, jednokratno i u cijelosti biti vraćen vlasnicima - odnosno njihovim zakonskim nasljednicima. To je jedino pravedno rješenje, kojim se može pokrenuti poljoprivredna proizvodnja u konavoskom polju, i to odmah i na najbolji mogući način. Jedino je takvo rješenje u interesu vlasnika, Općine Konavle i Republike Hrvatske.

Kratka povijest statusa zemljišta na Prevlaci

Poluotok Prevlaka, od 1913. godine, kada ga je zauzela Austro-Ugarska do uspostave nove samostalne i nezavisne države Republike Hrvatske, odnosno do oslobođenja Konavala - 1992. godine, bio je pod svojevrsnom okupacijom raznih vojnih formacija. Uspostavom suvremene države Hrvatske stvorili su se preduvjeti rješenja zemljišta na poluotoku Prevlaci na pravičan i koristan način. Prije svega, valjalo je riješiti pitanje zemljišta koje bivšim vlasnicima nikada nije bilo zakonito oduzeto niti im je plaćena naknada.

Služeći se podacima iz zemljišnih i katastarskih knjiga te Stručnim mišljenjem Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske klasa: 942-01/98-01/0948, Ur broj: 514-02-03/1-99-7, od 5. svibnja 1999. godine, iznosimo kratku kronologiju, odnosno povijesni pregled imovinsko-pravnih odnosa na poluotoku Prevlaci:

Austro-Ugarska je 1837. godine izvršila izmjeru na osnovu Zakona o uređenju zemljišnih knjiga, utvrdila zemljišne čestice, koje su, na osnovu zapisnika na terenu, uknjižene na ljude iz Vitaljine, a manjim dijelom na Popovski zbor u Dubrovniku. Kamenu tvrđavu na rtu Oštro i čestice oko nje uknjižene su na Državnu upravu, a austrougarske vlasti su za to plaćale zakupninu obitelji Dučić. Budući je austrougarska vlasta željela zadržati Prevlaku, 1916. godine je ponuđen vlasnicima otkup zemljišta. Vlasnici, međutim, zemljište nisu htjeli prodati pa je pokrenut postupak izvlaštenja koji nikada nije pravomoćno okončan. Ipak je jednostrano, na ime odštete, kod nadležnog suda u Herceg Novom bilo položeno 290.145,62 kruna. Međutim, taj iznos, budući nikada nije pravomoćno utvrđen i budući je u međuvremenu Austro-Ugarska propala, nikome nikada nije isplaćen. Kasnije je taj novac Kotarski sud u Cavtatu dostavio Veresijskom zavodu u Zadru.

Nakon prvog svjetskog rata Prevlaku su zaposjele vojne vlasti bivše države SHS. Vojne vlasti te države smatrale su da kao slijednici Austro-Ugarske zakonito drže predmetno zemljište.

Za vrijeme talijanske okupacije (1941.- 1943.) vlasnici su zemljišta ponovno obrađivali, a oni na čijim su zemljišnim česticama bili vojni objekti dobivali su novčanu naknadu. I za vrijeme NDH, dok je njemačka vojska bila na Prevlaci (nakon pada Italije 1943.) do njezina odlaska 1944. te prvih godina komunističke vlasti, vlasnici zemljišta su obrađivali zemlju. Od 1951. do 1954. godine vojne vlasti su plaćale zakup onim Vitaljanima na čijim su se česticama nalazili vojni objekti.

Od 1952. godine vlasnici zemljišta ponovo su podnosili predstavke radi vraćanja zemljišta ili davanja naknade, međutim, umjesto toga, slijedećih se godina proces razvlaštenja ubrzavao. Tako je 1955. godine na ulazu na Prevlaku postavljena rampa i straža te je time zapriječen pristup Vitaljanima na Prevlaku. Obustavljena je i isplata vlasnicima na čijim su se česticama nalazili vojni objekti. Državni sekretarijat za narodnu obranu 15. prosinca donosi rješenje kojim naređuje da Kotarski sud u Dubrovniku izvrši uknjižbu na DSNO kao organu upravljanja tadašnjim zemljištem, što je taj Kotarski sud i učinio. Vlasnici su se žalili ali je Okružni sud potvrdio prvostupanjsko rješenje, a Vrhovni sud NRH odbacio je reviziju kao nedopuštenu.

Odnos prema zemljištu na Prevlaci državnih tijela Republike Hrvatske

Državna administracija, odnosno državna politika Republike Hrvatske, lutala je u svojim stajalištima i nije pokazala volju i odlučnost za vraćanje zemljišta na Prevlaci bivšim vlasnicima. Tako je Ministarstvo pravosuđa RH 1998. godine dalo mišljenje kojim se zemljište na Prevlaci ne može vratiti vlasnicima temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Međutim uvodno naznačenim Stručnim mišljenjem iz 1999. godine to je stajalište promijenjeno, pa je isto Ministarstvo, polazeći od činjenice da je zemljište na Prevlaci oduzeto bivšim vlasnicima tek 1955. godine i to bez valjane pravne osnove, donijelo zaključak kako bi se zbog toga trebao primjenjivati čl. 3. navedenog Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Još preciznije, zauzeto je stajalište da se zemljište u sastavu vojarne «Prevlaka» ne može vratiti vlasnicima, već da će se za njega, s obzirom na vojno-strategijske i obrambene interese RH, dati naknada. Međutim, to danas nije aktualno, budući Prevlaka više nije vojni objekt, što znači da bi se i to zemljište moralo vratiti u naravi.

Smatramo da je ovo posljednje Mišljenje Ministarstva pravosuđa, koje je doneseno nakon temeljite analize povijesnih činjenica o oduzimanju zemljišta, potpuno u redu i da je na pravičan i zakonit način širom otvorilo vrata mogućnosti vraćanja zemljišta bivšim vlasnicima.

Međutim, u postupku rješavanja zahtjeva bivših vlasnika odstupilo se, što smatramo potpuno neopravdanim, od takvog stajališta te je podnositeljima zahtjeva i bivšim vlasnicima, umjesto vraćanja zemljišta, određena «naknada» od oko 80 lipa po četvornom metru. Na takva rješenja većina vlasnika izjavila je žalbe koje do danas nisu riješene. Na žalost, oni koji su propustili izjaviti žalbu na takva rješenja nemaju više mogućnost da im se po tom Zakonu vrati zemljište. Nevjerojatno je, pored navedenih činjenica i Stručnog mišljenja Ministarstva pravosuđa da prvostupanjsko tijelo koje je provodilo postupak i donosilo rješenja nije postupilo u skladu sa činjeničnim stanjem i u skladu s pravilnim mišljenjem i tumačenjem zakona od strane Ministarstva pravosuđa RH.

Budući će Prevlaka, sukladno skorašnjem prostornom planu Općine Konavle - koji će se vjerojatno uskoro usvojiti, ubuduće koristiti kao gospodarski kompleks, u programu planiranja izgradnje Prevlake, moguće je riješiti i oduzeto zemljište na način da se vlasnicima isplati naknada ali po tržišnoj cijeni, sukladno pravilima o urbanoj komasaciji novog Zakona o prostornom planiranju i gradnji, a ne onoj drugoj – sramotnoj. Ne bi trebalo ranije učinjenu otimačinu i nepravdu potvrditi novom nepravdom i novim otimanjem, jer se oduzimanje bez naknade može samo tako nazvati.

- 13:41 - Komentari (4) - Isprintaj - #

06.10.2007., subota

Športsko-rekreacijski park Srđ ili apartmansko naselje?

Izmjenama i dopunama GUP-a grada Dubrovnika, omogućuje se izgradnja golfskih terena na brdu Srđ, no u javnosti se ta političko – građevinska priča tek plošno sagledava. Govori se, uglavnom, o ekološkim implikacijama izgradnje, što je, naravno, veoma važno, ali rijetki su oni koji sagledavaju cijeli projekt promišljajući njegov utjecaj na budući razvoj grada Dubrovnika. Ovisno o ljudima koji usvajaju prostorne i detaljne planove, te potpisuju ugovore, ovisit će, u dobrom dijelu, i budućnost cijeloga Grada, a ne samo projekta golfa na širem području grada Dubrovnika…

GOLFERI OD STOLJEĆA SEDMOG

Ukupna površina golf parka na Srđu iznosi 310 hektara, dakle ona je veća od cjelokupne izgrađenosti gradskog područja na potezu od Kantafiga do hotela Belvedere. Dakle, samo jedan zahvat, definirati će građevinsku površinu veću od one što su je naši preci od „stoljeća sedmog“do danas, izgradili na užem gradskom području. Na Srđu će se izgraditi golf igralište na stotinu hektara zemljišta, dok će građevinski dio iznositi pedeset i jedan hektar ili pola milijuna četvornih metara građevinskoga područja. Kada znamo, da najveće područje namijenjeno stanogradnji, Nuncijata, ima 50 tisuća četvornih metara zemljišta, onda će golf park na području brda Srđ imati deset puta veće građevinsko područje.

Što će nastati na ovih 500 tisuća četvornih metara zemljišta. Nastat će 2 tisuće i 800 turističkih ležajeva u različitim oblicima smještaja. Prvi oblik su samostojeće vile površine 200 kvadrata na 1000 četvornih metara zemljišta. Koliko će ovih vila nastati i koliko svaka vila ima postelja, GUP točno ne definira, zbog čega će se tek izraditi i usvojiti detaljni planovi uređenja. Drugi tip objekata su kuće na parcelama od 1500 četvornih metara, koje će imati površinu od cca. 8 stotina kvadrata. Kuće i vile mogu imati do 1200 ležajeva, a turističko naselje apartmani i hoteli još 1600 ležajeva.

Treći vid je hotelsko-apartmansko naselje sa 1600 ležajeva.To je iznimno bitna činjenica za Dubrovnik, jer apartmani i hoteli nisu isto. Dok hoteli upošljavaju veliki broj djelatnika, apart hoteli trebaju tek nekolicinu zaposlenih. Na površini od stotinu hektara mogu se napraviti tri golf igrališta, a stručnjaci će odrediti veličinu, broj rupa i sve tehničke detalje. Uz golf igrališta potrebno je napraviti i dobru studiju utjecaja na okoliš, zaštititi kraški teren, izgraditi odgovarajući sustav navodnjavanja i, na koncu, riješiti odvodnju. Dubrovačka golf igrališta postat će jedna od najatraktivnijih svjetskih golf destinacija!

Za kraj ostaje 160 hektara ili milijun i 600 tisuća četvornih metara namijenjenih za športski park. Nigdje se ne spominje kakav je to park i koje sadržaje bi trebao imati. Jednu kros i biciklističku stazu, koja ne koštaju skoro ništa ili pravi športsko rekreacijski park. Športski park u kome se nalazi više nogometnih igrališta, atletski stadion, hipodrom, teniski kompleks, karting staza, vodeni park....
Investitor će sigurno ostvariti veliku dobit na 51 hektaru građevinskoga područja, pa pokušajte izračunati po kojoj cijeni će se prodavati vila od 200 kvadrata s 1000 četvornih metara okućnice usred golfskog i športskog parka. Zašto ekstra dobit iznijeti iz Hrvatske, a ne ostaviti je Dubrovniku i Srđu ?!

DUBROVAČKI SPORTAŠI – NEDOVOLJNO INFORMIRANI

Sportaši Dubrovnika, nažalost, nisu upoznati sa mogućnošću izgradnje športskog kompleksa za njihove potrebe. Do sada nisu bili uključeni u ovaj projekt i zato ih pozivam da se prije donošenja detaljnih planova uređenja Srđa sastanu sa projektantima, zatraže sastanak kod gradske uprave i jasno iznesu svoje želje: potrebne sadržaje, broj igrališta, način korištenja, ali i pitanje vlasništva. Iako je vlasnik zemljišta tvrtka koja će izgraditi Golf park, još nije sve gotovo. Vlada RH tek treba dati na korištenje 20 hektara zemljišta predviđenih za 1600 turističkih ležajeva, trebat će platiti veliki iznos za komunalnu naknadu, više desetaka milijuna kuna. Grad Dubrovnik ima sto i jedan način kako realizirati ovaj projekt s maksimalnim učinkom za svoje građane, kako se ne bi ponovila priča sa plažama nedostupnim domaćem čovjeku.

Kada se sve ovo napravi i poveže žičarom i širokom cestom, niti pet minuta vožnje do strogog centra Grada, bit će to jedno od najljepših golfersko - športsko smještajnih kapaciteta u Europi. No, što učiniti sa Žarkovicom, Šumetom, Brgatom? Hoće li tamo i dalje rasti isključivo makija, te hoće li to područje svakih pet godina nestajati u požaru? Opet, možda je to tek moja opsesija, no možemo li to područje, već danas, rezervirati za potrebe sadašnjih i budućih stanovnika Grada?.
Postavljam Vam pitanje i tražim odgovor moji sugrađani: Gdje biste voljeli imati kuću ili stan? Na Nuncijati ili na Žarkovici? Na vrhu vjetrovitog brežuljka, ili na udaljenosti od nekoliko minuta šetnje do golfersko - športskog raja? Šetati Nuncijatom ili padinama Bosanke i brda Srđ?,

JUŽNA PADINA SRĐA, NAJLJEPŠI EUROPSKI HORTIKULTURNI PARK

Treći nejasan dio planova izgradnje, ostaje južna padina Srđa, koja gori svakih nekoliko godina. Najružniji predio Dubrovnika upravo je ta opožarena padina. Stalno se priča o pošumljavanju, skupljaju se dobrotvorni prilozi, organiziraju koncerti, stižu strane donacije... Posade se mlada stabla, rastu nekoliko godina, pa onda sve ponovno izgori. Jedino rješenje je, kao što je to i obično u životu, cjelovito rješenje, koje uključuje određenje jasnoga cilja. Prema mojemu mišljenju, cijela južna padina Srđa trebala bi postati najljepši europski hortikulturni park.

Kako bismo to postigli, potrebno je, uz dobru podlogu, raspisati javni natječaj međunarodnoga karaktera sa visokim nagradama za one koji ponude najbolja rješenja. Na takav natječaj javili bi se najbolji svjetski arhitekti, krajobrazni stručnjaci i prostorni planeri. Uređenju južnih padina Srđa treba pristupiti na isti način kao što su naši preci pristupali izgradnji dubrovačkih zidina i forteca. Znali su što hoće, izabrali su najbolje mediteranske majstore, i napravili prekrasne i funkcionalne zidine koje i danas traju i trajat će vječno Gradili su ih više stoljeća, ali vrijeme i brzina nisu bili presudan činitelj.Trajnost, kvaliteta, svrsishodnost, lakoća održavanja - bili su im primarno važniji čimbenici. Kada bi danas, u planiranju i provedbi raznih projekata, postojalo makar zrno negdašnje mudrosti, Hrvatska i Dubrovnik mogli bi sasvim drugačije izgledati.

Danas, u našem suvremenom svijetu svi postavljaju pitanje novca. Mislim da novaca ima dovoljno, ali ne i mudrosti. Zato predlažem da se novac koji će se prikupiti prodajom karata za veliku Fabergeovu izložbu u Kneževu dvoru, ne koristi za kupnju sadnica stabala za koje ne znamo gdje ih i kako posaditi, a znamo i kako će završiti, već neka se novac uloži u nagradni fond za sudionike spomenutoga javnoga natječaja.Također, zamolimo Vekselbergovu fondaciju da bude pokrovitelj natječaja, čime bi isti dobio jaki međunarodni karakter. Južnu padinu Srđa, držim, moramo zaštiti kao područje od posebne prirodne vrijednosti, zbog čega će županijska Javna ustanova za zaštitu prirodnih resursa pokrenuti postupak proglašenja južnih padina Srđa prirodnim rezervatom, kako bi u suradnji s Gradom Dubrovnikom mogli pristupiti uređenju najljepšeg i najvećeg krajobraznog vrta i šume na Sredozemlju

- 09:22 - Komentari (8) - Isprintaj - #

01.10.2007., ponedjeljak

Novi Grad

Svjedoci smo kako se izmjenama i dopunama GUP-a Grada Dubrovnika uređuju planski dokumenti čijom bi se provedbom izgradila turističko apartmanska naselja na platou Srđa s 2800 ležajeva, te 1500 ležajeva na Šipanu u području Čemprijesa. Grade se i obnavljaju turistički kapaciteti u Orašcu, planiraju se "resorti" na poluotoku Prevlaci, u Kuparima, Platu, Perni, Mikulićima, Ratcu i Tri sestrice u Dubrovačkom primorju. Svaka lijepa uvala, može, dakle, postati turističko naselje...

NE PITAMO SE GDJE ĆEMO TO MI ŽIVJETI

Turizam je naš prioritet, riječ je, kažu stručnjaci, o čistoj industriji koja zapošljava veliki broj ljudi i donosi visoke profite državi, vlasnicima, zaposlenicima. Slažem se sa svim navedenim tvrdnjama i držim da je za grad Dubrovnik i Dubrovačko-neretvansku županiju turizam bio, jeste i biti će u budućnosti najvažniji izvor prihoda. Od turizma obitelji mogu pristojno živjeti, školovati djecu, brinuti o starijima, zadovoljavati kulturne interese...

U globalnome svijetu ima dovoljno kapitala koji na atraktivnim lokacijama može izgraditi turistička naselja koja će vlasnicima donijeti profit, radnicima plaće, a i država će kroz porezna davanja zaraditi. No, problem je samo u broju i veličini turističkih sadržaja, te planiranju održivog razvoja temeljenog na domicilnom stanovništvu. Dubrovnik je mali grad sa 45 tisuća stanovnika, od čega manje od 35 tisuća živi na području od Belvedera do Kantafiga i manje od 1 500 stanovnika unutar gradskih zidina. Pitanje je, dakle, koliko nam treba kapaciteta za održivi razvoj i je li nužno, svaku, prirodno iznimnu mikrolokaciju pretvoriti u turističko naselje. Treba imati strpljenja, a nadasve mudrosti kako bi atraktivne prirodne resurse sačuvali i za naše potomke.

Za ilustraciju, navest ću vremenski period od prije tridesetak godina. Tada je istovremeno trebalo riješiti dva problema. Napraviti dovoljno turističkih ležajeva kako bi se smanjio broj nezaposlenih i osigurao posao brojnim obiteljima koji su iz Konavala, Župe, Primorja, Hercegovine došli živjeti u Dubrovnik i za njih riješiti stambeno pitanje na području Grada. Činilo se to jednostavnim zadatkom; na Babinom kuku napravimo hotele za inozemne goste, uzmemo im devize, i s tim novcima izgradimo stambena naselja za naše ljude, primjerice, u Mokošici. Tako je stvoren Hotelsko turistički kompleks Babin kuk u društvenome vlasništvu a zaposlenici su dobili mjesto pod suncem u neboderima Mokošice. Dobili su stanove, no ne i dovoljan broj parkirališnih mjesta, kino, kazalište, igrališta, trgovine, crkvu, mjesni trg... Dobili smo svoju domovinu, promijenili su se društveni odnosi, no Mokošica je ostala ista, a Babin kuk čudnim hrvatskim putevima privatizacije završio u fondovskim rukama. Kupljen od strane dvojice hrvatskih ratnih poduzetnika. Osim samih hotela, u dotu su dobili i hotelske plaže, auto-kampove, parkove i dobar dio slobodnog građevinskog zemljišta.

Kad smo svoju djecu htjeli upoznati s mjestima na kojima su im se roditelji kupali - iste su ogradili bodljikavom žicom! (slučaj nekadašnjeg direktora Babinog kuka Uwe Geisera koji se oglušio i o rješenje državnih službi za uklanjanje, ne samo bodljikave žice, već i ograde, pokazujući time svoju ćud "kolonijalnog vladara") Nisam protiv Babinog kuka, već se odgovorno pitam; tko bi to danas u Dubrovniku podržao izgradnju 2 tisuće novih hotelskih ležajeva umjesto mogućeg stambenog naselja za tisuće Dubrovčana. Možete li zamisliti Dubrovnik i bogatstvo njegovog stanovništva koji bi ispred obiteljskih kuća imali bazene i dječja igrališta, škole, vrtiće, ambulantu, crkvu, i to na najljepšim lapadskim plažama. Kakva bi bila njihova kvaliteta življenja!
No, danas najvrijednije lokacije u Konavlima, Župi , Dubrovniku, Primorju i otocima - namijenjujemo turistima, a ne pitamo se gdje ćemo to mi živjeti? Uredbom o zaštiti obalnoga pojasa donesenoj 2005. godine ne mogu se graditi nova naselja na udaljenosti manjoj od jednog kilometra od mora. No, nema zapreka za izgradnju apartmana i hotelskih naselja!

NA ŠIREM PODRUČJU SLANOGA IZGRADITI NOVI GRAD

Možemo li neku od prekrasnih uvala sačuvati za našu djecu i početi planirati izgradnju novoga Grada u blizini Dubrovnika - i to na iznimnom lokalitetu? U današnjem svijetu život se primarno odvija u gradovima i gradskim aglomeracijama. Rasprostranjenost stanovništva u našoj županiji pokazuje njegovu koncentraciju u gradovima i predgrađima. U njima živi više od 80 posto stanovništva naše županije. Od Dubrovnika do Metkovića udaljenost je veća od 100 kilometara, kao i do Korčule. Zato, predlažem, na polovici puta između ta dva urbana središta izgraditi novi Grad, koji bi se rasprostirao širim područjem Slanoga, Banića, Kručice i Janske. Područje je to smješteno uz samo more, obogaćeno prekrasnim uvalama. Od Dubrovnika je udaljeno manje od 30 kilometara, a izgradnjom tzv. Primorske ceste (pogledati prošli broj Glasa Grada op.a.), do Mosta Dubrovnik udaljeno je tek petnaestak minuta vožnje.

Postojeća prostorno planska dokumentacija u Primorju predviđa izgradnju turističke zone na predjelu Ratac i jedne mega servisne zone na području sela Banići. Jedno nespojivo s drugim. Umjesto toga, predlažem izgradnju novoga Grada i to prema POS modelu. Grada - namijenjenog domaćim ljudima: Primorcima, stanovnicima otoka, Pelješčanima, Hercegovcima i svima onima koji danas kao podstanari žive u Dubrovniku i nemaju sredstava za kupnju vlastitog stana ili izgradnju kuće. Dubrovnik i njegove stanovnike u skorom vremenskom razdoblju, nažalost, očekuje sudbina Venecije. To se već dogodilo sa povijesnom gradskom jezgrom. Prodajemo stanove u skupim dijelovima grada, tražimo jeftiniji smještaj, ili definitivno napuštamo Dubrovnik.

NAŠI SU PRECI ZNALI IZABRATI

Venecija je izgradila novi grad - Mestre, hoće li Dubrovnik izgraditi svoj novi Grad. Želimo li urbanistički uređen novi Grad ili prigradske spavaonice? Sitna, nepovezana naselja, bez škola i vrtića, ambulanti i ljekarni, crkava i trgova. Ili ćemo možda imati dovoljno znanja, mudrosti, vizije i sposobnosti da domaćem stanovništvu stvorimo i izgradimo naselje po mjeri dubrovačkog čovjeka. Grad u kome će kvalitetno živjeti, odgajati djecu i brinuti o grobljima predaka u neposrednoj blizini.

Grad koji će imati svoju luku i marinu, lungo mare, starački dom, osnovnu i srednju školu i naravno autohtoni stil izgradnje. Isti gradić koji naši političari, planeri, urbanisti i arhitekti nude u Mikulićima (autentične moderne konavoske kuće) ili u Čemprijesima (primorsko selo) ili na platou Srđa (ljupke kuće u zelenilu). Zamislite kada bi takav Grad planirali za svoje stanovništvo, ili da budem precizan za svoje glasače. Kada bi domaći ljudi rekli: Mi za sebe, svoju djecu i djecu naše djece želimo iste uvjete života koji se nude turistima. Spremni smo platiti istu cijenu zemljišta koju su platili investitori na Srđu, Šipanu, Babinom kuku ili Srebrenome. Platit ćemo realnu cijenu izgradnje koju plaćaju i investitori, ali ne višu od tisuću eura po četvornom metru.
Najveću korist imali bi Primorci kojima bi po prvi puta bilo omogućeno sići na more i živjeti u sinergiji sa rodnim krajem. Možda izgleda kao neostvariva vizija, no ukoliko promijenimo stav prema samome sebi i vlastitoj budućnosti, sve ovo, i te kako, postaje naša izgledna budućnost. Naši su preci izabrali jedan od najljepših djelova Mediterana, u njemu izgradili svjetsko kulturno i trgovačko središte grad Dubrovnik, i njime pokazali da ova naša generacija koja živi u slobodnoj Hrvatskoj može i mora birati budućnost prema vlastitim željama.