Amerikanac

Mojih prvih mjesec dana proteklo je uglavnom u mom uhodavanju u novi zivot. Na poslu dane sam provodio u iscitavanju brda literature koji su obicno zavrsavali s glavoboljom i ibuprofenom. U slobodno vrijeme, jos bez auta, bijah osudjen na setkanje do ducana u kojima naravno nikad nisam mogao pronaci sve sto sam htio i trebao kupiti. Sve u svemu, zivot mi je izgledao puno drugacije od onog u filmovima.

Gdje kupiti normalnu blitvu, gdje naci palentu, mljeko i jogurt bez kukuruznog secernog sirupa (koji je glavni sastojak gotovo svih namirnica ovdje) bila su pitanja koja su me danima sludjivala. Nemoguce je bilo pronaci mlijeko s normalnim okusom, nesto tipa naseg u tetrapaku. Toga ovdje jednostavno nema, sve je pakirano u plasticne kanistre od galona i pola galona pa se ti sad lipo frigaj. A od pustih mlijecnih proizvoda u kojima sam se davio doma, preko Ab culture, Vipi-ja, Kiselog mlijeka do Kefira, ovdje postoje samo vocni i obicni, drugih nema. No nazalost, oni su nejestivi zbog kolicine secera u njima, a taj ocajni okus se nemoze isprati iz usta niti ispijanjem vode. Ne mogu vam opisati moju srecu kad sam prije par dana u lokalnom ducanu otkrio kefir, koji zbilja ima okus kefira i uz to nije sladak. Trebam li spomenuti kako ga moje kolege na poslu upoce ne kupuju jer im je gadnog okusa .

U pocetku su me jako zabavljali ljudi u ducanu, svi sa hrpom nekih kupona izrezanih iz novina ili pronadjenih u hrpama poste kojom nas svakodnevno zatrpavaju. Pomislih u sebi, a jadnika koliko tlake za 10-tak centi ustede. Uskoro, to mi je postala nocna mora, jer kad taman pomislis da si konacno dosao na red nakon desetak minuta cekanja na kasi, mila bakica ispred tebe izvadi podeblju hrpicu isparanih novina i onda pocinje trazenje kupona. Zbilja te bakice znaju razveseliti covjeka.

Najvise me sokirala cinjenica da za cijene koje su u pravilu vise nego nas, ne dobijes kilu voca ili povrca nego samo funtu (opet pametna ideja ovih trgovaca ovdje nebi li zaradili vise), a to je manje od pola kile. Tako da jedan kilogram jabuka preracunato na kile kosta gotovo 3, krumpira 2, kruha 3-4, kapule 2 dolara. Dalje i necu nabrajati. Kad bi sve to bar imalo neki okus i miris, ne bih se niti bunio. Ovako svaki put kad odem u ducan imam osjecaj da sam opljackan. Ili kako je to slikovito opisala majka jedne kolegice iz Hrvatske nakon prvih par dana boravka: Ovo je zemlja u kojoj cvijece uopce ne mirise, hrana je bez okusa, a ljudi uglavnom bez osjecaja.