< ožujak, 2007  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off

Image Hosted by ImageShack.us
"Sam na svijetu; nitko na
me i ne misli. Svi oni koje
vidim da uspijevaju u životu,
drzoviti su i imaju tvrdo srce,
kakvo ja nikako nemam.
Mrze me zbog moje prirodne
dobrote! Ah!Uskoro ću
umrijeti,bilo od gladi,
bilo od jada što su ljudi
tako bešćutni."
Young


"Ako je umišljenost
oprostiva,onda je to u
prvoj mladosti jer u toj
dobi ona je pretjerivanje
jednoga ugodnog svojstva.
Potreban joj je izgled ljubavi,
veselost, bezbrižnost. Ali
umišljenost koja želi biti
važna! Umišljenost s
ozbiljnim i samozadovoljnim
izrazom! Takva je
prekomjerna glupost bila
namijenjena XIX. stoljeću."
Le Johannisberg, pamflet

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us
...SOME PEOPLE...
anchi
kata i maja
kalthir
kiki
marija
tompa
vrda
ZOLTAN

annakin
apple
daugther jane
juventina
purgerka maja
purgerica
uvijek crna ovca



... & SOME OTHER
bella ragazza
chicmistique
devmapall
frknut@mala
shoe
svoje ja
širo
void of light buahahahaha
Image Hosted by ImageShack.us
"Non so piu cosa son,
Cosa facio."
Mozart, Figaro

Image Hosted by ImageShack.us
"Republika! - Danas na jednoga
koji bi se žrtvovao općem
dobru dolaze tisuće i
milijuni onih koji znaju
samo za svoje užitke i
svoju taštinu. U Parizu
čovjeka cijene zbog
njegove kočije, a ne
zbog njegove vrline."
Napoleon


"Kada se živi poput životinja,
s nosom okrenutim prema zemlji,
doista treba neki kut laži,
gdje se čovjek zabavlja,
da se časti sa stvarima koje
nikada neće posjedovati."
E. Zola

Image Hosted by ImageShack.us
"Zadovoljstvo da dižeš glavu
cijele godine skupo se
plaća stanovitim trenucima
koje čovjek mora pretrpjeti."
Casti


"Čovjeku je dana riječ da bi
mogao sakriti svoju misao."
R.P. Malagrida


"Manje uživamo u onome
što smo postigli nego u onome
čemu se nadamo."
W. Shakespeare


"Groteskna strana
svakidašnjih događaja sprečava
čovjeka da vidi pravu
nesreću strasti."
Barnave

Image Hosted by ImageShack.us

MOJ GROB

Image Hosted by ImageShack.us

U planini mrkoj nek mi bude hum,
Nad njim urlik vuka, crnih grana šum,

Ljeti vječan vihor, zimi visok snijeg,
Muku moje rake nedostupan bijeg.

Visoko nek stoji, ko oblak i tron,
Da ne dopre do njeg niskog tornja zvon,

Da ne dopre do njeg pokajnički glas,
Strah obraćenika, molitve za spas.

Neka sikne travom, uz trnovit grm,
Besput da je do njeg, neprobojan, strm.

Nitko da ne dođe, do prijatelj drag,-
I kada se vrati, nek poravna trag.


Ivan Goran Kovačić

ponedjeljak, 19.03.2007.

Grejp, Spužva Bob, Jagodica Bobica i ljudi koje poznajem

Čovjek sjedi i jede grejp, crveni grejp, jer je ono bijelo manje gorko nego na žutom grejpu, iako ni žut nije loš. E al sok mi je ipak bolji. Al onaj vindijin, onaj drugi ne znam čiji mi ne valja. I u konzumu su napolitanke bolje nego u drugim dućanima. Kao, ne dobivaju svi istu robu. Al fakat su bolje, trebate obratiti pozornost. Kai lazanje svaku nedjelju? ok.
E sad. Kai bi sve ovo trebalo značiti, nemam pojma. MIslim si, kai, pa nemam ja pravo tu se žalit okolo. ono. OImam grejpa i banane i čokolade. Imam i puno posla koji uvijek može čekati.
Kai neka matura, a? koga briga.
Kai neki fax a? koga briga.
Kai... ma koga briga rekla sam..
Treba gledat spužva bob skockanog...treba paziti da se ne napiješ previše jer si moš svašta priuštit... a ono kom trebaju nezgode...
treba pazit da se ne petlja s krivim tipovima (od običnih seljačina, emotivno nezrelih, preko onih upitne seksualne orijentacije do oženjenih). Dječaci, čitajte udane. Svi smo mi isto smeće. Ljudi je l. Osim ako se smatrate nečim drugim...al onda ne biste čitali ovo.
Treba i jest zdravo, a vele da ti i LSD može pomoć da budeš zdrav, al nije dokazano pa bolje nemojte.
Jagodica Bobica je idol. Držite se nje. A nije ni Spužva Bob loš. Sam kai je malo komliciraniji od Jagodice Bobice :)
Ai pozdrav. jasno je da moj mozak više ne funkcionira.
Valjda zato kaj me zadnjih 6 mjeseci gotovo svi doživljavaju ko da sam kai ja znam...krhka. Da ne budem retardirana, zato krhka.. Ono nitko neće niš reć, il ono bilo kai, napravit, je l, svi se boje da će me sjebat. A kao svi me previše vole da bi me sjebali...Je a kak vi znate, molim vas, kai bi mene sjebalo il ne bi...ono nitko se nije zapitao...da mi je ovak gore nego da... ajmo nikad ništa ne napraviti da se ne sjebemo, il druge, il ne budemo krivi za nešto...kai se uopće ne mora dogoditi...svi smo pasivni. Super. I kaj sad? Ja bih na prijeki sud. Kriv si jer ne živiš punim plućima. Ja kažem, nije to...svi su sebični, eto kai. Ko da je nekog briga. eee, nie bitno.



| komentari (9) | print | # |

nedjelja, 11.02.2007.

Šutnja

Život prolazi pored mene, ja ga ni ne osjetim. A opet, svaki moj udisaj je težine olova. Svaka minuta sadrži u sebi nadljudsku gorčinu. Dan i noć se izmjenjuju, ali što to znači čovjeku vječno okruženom tamom. Mnogo je toga. Previše za biće karaktera kakav je moj. Ali s kim podijeliti...kome se obratiti. Kao da su prošla vremena u kojima znaš da nisi sam, vremena u kojima si čvrsto osjećao da se možeš na nekoga osloniti. Negdje u dubini znam da se ništa nije promijenilo. Ali što je to onda što mi ne dozvoljava da progovorim. Možda za to ne postoje riječi. Možda se takvo nešto nije prije događalo, ili se događalo oduvijek, ali je bilo više nalik dječjoj mašti. Tri godine su prošle. I tek sada, prvi put ja to činim ne znajući zašto. Pokreće me neka nečujna, nevidljiva sila, protiv koje ne mogu. I tada sam nekoliko minuta sretna. Blaženo stanje svijesti.
Zanimljivo je kako vrijeme prolazi. Kao da je jučer bilo, a s druge strane kao da nije bilo nikada. San koji ima učinak jave. Čekati. Mjesec je dana prošlo. Još šest (!) puta toliko. A i dalje, tko zna što li će tada biti. Hoće li uopće nešto biti. Ili je svo to čekanje uzaludno. Da je stvar mog osobnog izbora, rekla bih ne. Ali nešto u zraku ne dopušta da odem. Nije to nada, s njom bih već nekako izišla na kraj. Nije ni upornost, taj osjećaj me odavno napustio. Kako god bilo, ni da hoću, ne mogu krenuti dalje. Zar je i bitno.
Otkad znam za sebe, tjeraju me nekamo, dalje. Koračaj, rasti, uči, riješi, ... I nikada nije bilo važno mogu li ja to, i želim li to uopće. I nikada to neće biti važno. Nije ni meni bilo, do sada. Ali pored ovoga, ja ne mogu funkcionirati. Moje misli se ne odvajaju od... Moje oči postale su rezervirane za ono što nitko ne može razumjeti. Teško da bi netko i vjerovao. Među svim ljudima koje poznajem, jednom čovjeku bih mogla reći, znajući da me apsolutno razumije, i nadajući se da mi može pomoći. Ali baš taj čovjek...isti razlozi ne dopuštaju mi da se njemu obratim. Čemu. Svi imaju nešto što zadržavaju za sebe. Možda je to ono što ja moram zadržati za sebe. Uza sve ostalo. Nije uzalud što kažu, da najgora je- šutnja.



| komentari (12) | print | # |

srijeda, 03.01.2007.

Maximus

Ovo se zove potpuno pomračenje uma. Bezgranična zatupljenost. Čavlić zakucan posred čela, i kukica na koju mogu objesiti tijaru gluposti koja me obuzela. Manijakalni pogled, i psihopatski polusmiješak na licu, s povremenim nekontroliranim titrajem u kutevima usnica. A usne crvene same po sebi, u potpunom kontrastu s ostatkom lica. Podsjeća me na priču o Snjeguljici. Možda bi trebalo pojesti jabuku, ali ispostavilo se da ona najljepša ima podstanara. Mali debeli crvić smiješi mi se u bolesni umnjak. Danas sam produhovljena pa ću ga ostaviti neka živi. Ništa od jabuke. Druge mi nisu toliko privlačne. Uvijek mi se sviđalo ono što ne mogu imati, takve sam naravi. Do te mjere da apsolutno razumijem pred kakvim su se problemima našle «mračne» ličnosti europske povijesti. Diktatori. Osvojiti ljude podjednako je teško kao osvojiti teritorij. Za prvo je potrebno umijeće, za drugo vojska...a u oba slučaja beskonačna inteligencija i šarm...Pa u mnogo slučajeva ni to nije dovoljno. Ako bude sreće, proglase te samo ludim. I trenutci kad vidiš kako ti ideja klizi iz ruku, i samo jedan pogrešan potez: Zagristi već zagrizlu jabuku. Ili ucrvljenu. Tako svejedno. Pripada li nekom ili je nekad pripadalo...Kažu stari, oteto prokleto. Situacija u kojoj ne znaš kako se postaviti. Racionalno gledano, šanse za pobjedu su katastrofalno niske, manje od vjerojatnosti da se čovjek obogati u vrijeme gospodarske krize tridesetih godina. Žedan usred pustinje, i već pomahnitao od žeđi, kopat ćeš suhom slamkom u pijesku, odlučno, jer na dubini od šest metara, pola kilometra, ili šest milja, posve nebitno, sigurno ima vode. I koga je briga što se u pijesku nikako ne može iskopati ni rupa veličine graška. Neće milom, bude silom. E to se zove bezumlje. Jedino po čemu se ti i ja razlikujemo je koliko dugo ćemo ustrajati u kopanju. Da kopam dovoljno dugo, iskopala bih cijelu pustinju, i došla bih do vode...Ali za to bi mi bilo potrebno nebrojeno mnogo života utrošenih na taj posao do zadnjeg trenutka. Mnogo je jednostavnije potražiti izlaz, i neki izvor na površini. Manje zanimljivo, smatram. Mudrije, svakako. A uvijek ostaje opcija stajanja na mjestu i iščekivanja čuda. Nije to religioznost. To je nada. A nada je jedan od onih lijekova koji uopće ne liječe, već samo produžavaju patnju.,reče A. J. Cronin. Prolazi me onaj samaritanski osjećaj. Nadolazeća agresivnost objašnjiva je iznenadnom odlukom o apstinenciji. Organizmu treba šest dana da se oporavi od alkoholiziranog stanja, pročitala sam negje na internetu. Moj organizam nije navikao na generalna čišćenja. Dvoumim se što učiniti s crvićem. Utopiti ga, izrezuckati, ili biti totalno brutalan i odvratan i prepustiti ga gnječenju – zubima. Malo proteina nikada nije na odmet.
Buda je bio mudar čovjek. Rekao je da ljudske su strasti beskonačne kao žeđ čovjeka koji pije morsku vodu - on nema nikakvog zadovoljstva, a žeđ mu stalno raste. I dalje taj crv. Stvaram si ovako beznačajne probleme i pitanja, kako bih smetnula s uma ono što me zaista muči. Strahujem da će mi čavlić ispasti iz čela. Lijevi obraz mi je tampon zona između zaraćenog budućeg umnjaka i upaljenih sinusa. Crva sam odlučila poštedjeti. Neka pati na životu, meni će biti zabavnije...Ionako moja želja da ga uništim nije bila iskrena. Oni koji potiskuju vlastite želje, čine to jer su im želje dovoljno slabe da budu potisnute. To je razlog koji me sprječava da odustanem, i samim time se dovedem u situaciju postajanja još većom budalom. Crv je nastradao. Sada mi je žao što to nisam ja učinila. Ponos mi je povrijeđen. Da je netko vidio rekao bi da sam preslaba. Trenutak u kojem se pokaže kako ni čelik nije čvrst koliko izgleda.
Prizor stoljeća. Zaista ne volim kada me drugi vide kako plačem. I ne volim se vidjeti u ulozi plišane igračke. Jedna sam od rijetkih koja svoju plišanu igračku još uvijek nije odbacila. Mislim da nije u redu. Poigravati se tuđim osjećajima. Zašto uopće nekoga činiti budalom, kada smo svi savršeno sposobni to učiniti sami...Smiiješak. Pogled u nebo i odsjaj nevidljivih zvijezda u oku mutnom od prašine. Nije se plakalo cijeli dan. Ovo je faza u kojoj vanjska politika ima presudnu ulogu. Pokazat će se kolika je moja vještina u diplomaciji...Kosti. Vrijeme je da stavim točku. Jer cijelo selo šmrče bijelo. A ja živim u gradu. I zato je naslov Maximus.



| komentari (22) | print | # |

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se