(~colddanfeettan dA) Crvene plocice svira 5. Simfonija glavom mi prolaze Sylvijini tulipani na crvenim sjedalima kazalista i placem. Redovi uvijenih crnih slova, italic monotype corsiva i njegova bijela kuhinja kao operacijska sala. Cista i uredna. Gospodja Santos smetala mi je svako jutro primjecujuci suze u kutovima mojih ociju. Koliko se samo krvi prolilo po bijelim plocicama Nocu bih upalila plavo neonsko svijetlo i cekala da dodje kuci. Gospodja Santos na sve je to gledala s neodobravanjem. I ipak bih se vracala u stan na vrhu grada, prolazeci alejama s visokim jablanima osjecala sam zrak kako se sve vise razrjedjuje Prilazim vratima, pritiscem zvonce, gospodja Santos otvara (i njen prijekorni pogled), uzbrdica je strasna do gore, a vjetar uvijek nekako zlosutno zavija |