Ola ljudi

Moram priznati, ovaj mi blog već ide nekako na živce..nemam vremena baš ići više na komp.,ni ništa..pa još dok svakom komentiram. Zato mi sve češće pada na pamet ideja da više nemam blog..ne znam stvarno šta da napravim

Svi ste vi meni super, daleko od toga, ali jednostavno je za mene to sve skupa pre naporno..

Da jednostavno ne idem na blog 2,3 mjeseca, i gotovo..da sada sve ne poništavam što sam pisala..nemam pojma

Ja sada odoh, pa pozdravčić ljudi!!

Evo ljudi, ja se došla malo javiti..

Heh..pa moram vam priznati da se ovih dana uopće nisam niti zaljubljivala ni ništa
Zezam se, ma jesam u jednoga ali nemam mu muda priznati(kao i obično), jer ipak mi je lakše biti s njim u prijateljskim odnosim nego u nekoj vezi..pa kako će na to reagirat ovo ono..eh pa da vas time više ne zamaram-mojim ljubavnim jadima..vjerujem da imate dosta i svojih problema..

U srednjoj glazbenoj mi je ful super..ide sve kak treba..jednostavno obožavam muziku, i sve vezano uz to..opuštajuće je, a opet puno toga s time postižem! Stvarno bih se u budučnosti voljela baviti pjevanjem i sviranjem..to je ono što sam si sada zacrtala da želim postati i preostajem mi samo da radim na tome s ljubavlju, pa će sve onda biti ok..

A u gimnaziji..ne želim uopće pričati o tome

Jebem mu, pola ih je štreberaja, i toliko mi pukne više film kad neki tamo počne POD ODMOROM pričati o povjesti Jugoslavije..ma zaboli me ona stvar za to..pa o nekom pomirenju počne , nadovezujući na to neki rat Francuske, il šta već..

zašto se to meni događa..ja pobjegnem od njega, i idem s nekim normalnim društvom iz razreda kupit marendu, i lijepo se želim odmoriti bar tih 20 min.od škole, i onda se on mora tamo stvorit i počne pričat povijesna zbivanja..pa šta sam mu ja napravilaajmeeeeeeeeeeeeeeeeeeee..
Al dobro..šta mogu..zavezati mu usta.., a to ne namjeravam..

idem sada ja


pozdravčić ljudovi, e molto grazie na komentarima

Joooooj..napokon..jedva sam dočekala taj internet, taj komp..hmmmm..eh da ljudi pa da pojasnim sve to..komp mi se bio pokvario, zvučnici su mi bili otišli, i da ne nabrajam..a sada raj i veselje, sunce sija, debele knjige za školu mi se smiješe i jedva čekaju kad ću ih otvorit, zvučnici mi rade.. ja dobila max adsl, i živjeli su skupa još dugo, dugo godina....ma da pukneš od sreće..

E da da, slijedi najbolja tema, škola(ovo je bila šala da ne dođe do nesporazuma)..dobila ja lijepo prve dvije ocjene 5ice..koja sam ja šreberčina yeaa bez brige, kad bi me išli ispitivati baš neko konkretno gradivo mislim da bih imala same komade jer mi se neda učit i gotovo..ljena sam a pogotovo ak se radi o kemiji, fuuuuuuuj..ne kužim ni 5%, ali niiišta!

E al ipak ja dobila 5 iz kemije, iz nekog plakata za kojeg je prof. rekla da je grozan, a mene bole tri čiste..
I jedna 5ica i hj..to mi najbolji predmet! Pisali smo sastavak pa je bilo jedinica..a ja..no dobro,,neću vas time zamarat previše..

Zapravo, ne znam šta da vam uopće pišem više..
Rijeka pobijedila Hajduk 4:0, al da ne poberem šaku u zube od nekog hajdukovog navijača, bolje da šutim šta mislim o svemu tome!!

Malo sam se razočarala u neke ljude, tj. u njihove muljaže..naravno..uvijek za nekog koga cijenim, otkrijem pravu stranu lica(znam da nitko nije savršen), al šta da vam kažem, svi se mogu promijenit na bolje..al ne želim previše oko toga razbijati glavu, ima i drugih ljudi..

Pa eto, šta da vam još napišem..ponestalo mi ideja, a i ove koje sam imala su majko mila, zato vas sve pozdravljam..

Pusa

Kako ovaj svijet propada sve dublje, i dublje u ''provaliju''.

Tko će danas cijeniti dobrotu? Pa to je sve sramota sada. Ljudi se sprdaju kad netko hoće nekom pomoć, kao u stilu šta ovaj glumi sveca, koji je to luđak...Nažalost, danas je bitan samo novac!

Kako je grozno to saznanje da u svijetu još ima rata. Nije mi jasno zašto mi ljudi sebe uništavamo, i koristimo mozak kako bi napravili što snažniju bombu, smrtonosna oružja, a ne zato kako bi nama ljudima na ovom svijetu bilo bolje. Ma sve se to može popraviti, ali pitanje je, dali se nama da uopće to popravljati, hoćemo li se malo potruditi da u svijetu zavlada sloga koja će moći pobijediti katastrofu koja slijedi za par godina, ako ovako nastavimo..

Sloge nema..sebičnosti ima..sve ćemo napraviti da nama samima bude dobro, pa makar povrijedili i druge osobe..svatko je takav, samo sada ovisi je li netko više ili manje

Teško sam se osjećala neki dan, kad sam saznala da su se neke iskomleksirane kučke urotile protiv moje prijateljice koja ne bi zlo nikada nikome ni poželjela,i uništavale su njezino samopouzdanje, sreću.. Eto..to je svijet danas.. Drago mi je da sam barem ja, ako nitko drugi, na njenoj strani, i stvarno mi je zadovljstvo da joj mogu pomoći da zadrži svoje ja, da je te glupače ne mogu ''uništiti''..stvarno katastrofa

Zbog svega toga što se događa u svijetu, ne smije nas prestrašiti, što je naravno veoma teško..ali što hoću reći..život je kratak, i mislim da iako svi mi znamo gdje svo ovo sranje skupa vodi, trebamo se malo i portuditi i naći u sebi sreću!! Sada to zvući malo jadno, i nekako nepoznato, jer mnogi nisu niti pokušali na taj način tražiti sreću, ali jedino tako, strah od života može biti savladan! Ja osobno radim na tome da budem samostalna, da ne ovisim toliko o drugim ljudima, da me sada samo njihova lijepa riječ može pokrenuti dalje..i teško je..bilo je mnogo razočarenja padova..ipak smo mi društvena bića..ali trudim se, jer znam da će mi jedino tako biti bolje. Meni je još uvijek većina toga nepoznata, kako da ja nađem sreću koja će mi davati ponos, dok me drugi vrijeđaju..ali znam da sam na dobrom putu jer osjećam to! Mislim da je bit života to da ispravljmo greške koje smo činili u prošlosti..i moram priznati da što dublje razmišljam o tome, nekako mi je puno bolje..isplatilo se dakle mučiti tolikih godina da spoznam što je zapravo život..bilo je užasno teško sve to, priznajem, ali s trudom se postižu rezultati. Svatko može naći svoju sreću, samo je sada pitanje, želimo li mi to, ili ne? Želimo li se boriti za nju..


!

Evo, i ja se sjetila napisat novi post..hvala vama koji ste mi čestitali rođendan eh pa da..šta je bilo na rođendanu..pošto je škola..nisam baš imala vremena za neko slavlje, nego sam onako samo išla s frendicom na pizzu..i bilo je stvarno iznad mojih očekivanja..a poklon..izlazimo ja i ona iz moje kuće, i ona samo raspali ako ću bušit uši(imam ja naušnice al jednu na svakom uhu), i završimo mi u zlatarni, i evo probušeno uho..evo njenog poklona..ma mislim, bez da sam razmislila il šta ja znam..toliko mi se svidjelo da sam danas opet išla stavit naušnice..imam ih sada 3 na jednom, i dvije na drugom uhu..baš cool, sestra mi kupila za rođendan fontanu(nisam se mogla načudit, al ful je odlična i onaj zvuk vode baš smiruje, što mi je itekako potrebno nakon škole, jer šta je bilo danas:
posebno sam se posvađala s prof.iz engleskog..idiot jedan glupi, naredio mi da napišem na bilježnicu svoje ime, i on onda hrakne na svoj prst i sve mi razmaže po bilježnici..e pa stvarno pička mu materina..i sad moram napisati rečenicu isprike zato jer sam bila bezobrazna, a ne neću nakon onog što mi je napravio bit bezobrazna!! Onda mi je pod cijelim satom govorio ako mu imam šta za reć(da mu se ispričam), a ja bijesna..ajme, nisam ni progovorit mogla jer bih mu samo psovala..Najrađe bih ga prijavila ravnateljici, al znam da ću kasnije ja ispaštat pa bolje ne!!!! Stalno me glupan zadirkuje..jedva sam se suzdržala da mu ne počnem psovat..al stvarno..
..i nakon SVEGA, on me pita zašto ga ne volim..e pa jebe me u mozak, dok mu jednog dana ne završi moja tenisica u ustima pa će kupit zube po podu!!!!!!!!

Pa eto..zaključak kako mi je u školi:Sranje

Al ajmo na druge teme..e pa ljudi nemojte se čudit ako vam nekad ne komentiram, ali to je stvarno zbog škole, zato očekujte moje komentare subotom i nedjeljom...jer ovo je ludnica radnim danom

Dobro sad ću dobit brži internet..pa će sve biti puno bolje i puno brže


Evo ne znam šta da više napišem..kao što možete i sami vidjeti, ovaj post je shit jer nemam inspiracije ..sama pomisao na tog luđaka od prof...
Zato vas sve lijepo pozdravljam, i budite sretni ako nemate takve idiote u školi kao ja!!

Vidim da neke zanima kako meni u školi, koji sam razred..pa evo da krenemo..
Upisala sam se u opću gimnaziju i srednju glazbenu
I dakle, imala sam prevelika očekivanja za tu srednju, misleći da će mi biti super i šta ja znam..a kad ono..toliko sam se razočarala..
Al bit mog razočaranja je što sam izgubila svoj cilj..nisam srednju(mislim na gimnaziju) doživljavala kao nešto gdje ću proširiti svoje znanje koje će me prestavljati u daljnjem životu.. Nego ja lijepo samo razmišljala o društvu a društvo je
Ma zaboli me za njih, ja ću razmišljat sada i ubuduće samo o sebi i svom učenju, a vrijeme će pokazati svoje..naravno da se trebamo družiti, ali što nas to manje zaokupljuje, to će nam prijatelji sami dolaziti..ništa na silu!!


Ima nas 19 u razredu..cure vladaju ..hehe, ima nas više
Sva sreća, škola mi počima u 14h ovaj tjedanpa se mogu naspavati dokle hoću ..

Šta sam ja napravila prof.iz engleskog??Pa naravno, opet ja u sukobu s prof. i to uvijek iz stranih jezika, htjela ja to ili ne..vjerovatno će se i danas izderat na mene da kako ja to pišem, pa stalno uzima moju bilježnicu,općenito moje stvari, pa malo(da malo) zajebava..al dobro, gledajući s pozitivne strane,mislim da ću, kad izađem iz gimnazije, od njega naučiti toliko engleski kao da sam živjela u Americi..toliko je zahtijevan, vjerujte mi!! Cijelu gramatiku što pišemo u školi, sve treba prepisati s kemijskama u boji u drugu bilježnicu i tako stalno!!!! A to je samo jedan maaaali dio njegove zahtjevnosti, al mi se ne da više pisat o njemu..ionako danas stradavam(moram bit u 1.klupi, premjestio me!!)..danas će me ispitivati..jebem mu..

Pa eto ovo mi je zadnji put da toliko opširno pišem o školi na blogu!!!!! Ispunila sam nekima želju kad su htjeli da pišem o njoj i sve to..ali više neeeeeeee!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Kad se spomene riječ škola, i mene poveže s njom, to je rat..pa toliko o tome kako mi je u školi(a tek prvi tjedan)

Pozzzz ljudovi!

Kako ste mi ljudi??
Evo, ja ću ovaj put pisati o malo ozbiljnijim temama. Kada kažem -malo ozbiljnijim-, mislim na život kojeg ne treba olako shvačati, ali ni preozbiljno. Znam da mnogi, koji su mojih godina, proživljavaju bolne trenutke a sve im je to zapravo velika nepoznanica. Mnogi se pitaju koji je smisao života uopće..
Ja sam npr. par godina bila totalno izgubljena, tek sam ove godine vraćena u normalu. Nisam vidjela nikakvog izlaza iz bolnih trenutaka koji su me pratili u stopu. Iako nije to nitko promjećivao, bila sam totalno u depresiji. Jednostavno, za mene je život bio zatvor i kazna. I nakon tolikih godina, meni je ove zime, jedan čovjek, kojeg sam sasvim slučajno ugledala među cijelim orkestrom na nekom koncertu kako svira, dao inspiraciju za ići dalje. Baš kad sam pomislila da je samnom sve gotovo, on mi se našao kao svijetla točka, kao izlaz na bolnom putu, i dao mi obilno snage. Nakon tog koncerta, postala sam bolja u školi, meni je život od onda izgledao kao cvijet pun prekrasnih trenutaka i iznenađenja. Odlučila sam pisati tom čovjeku, koji nije niti svjestan koliku je ulogu odigrao u mome životu. Mene je jednostavno inspirirala ta njegova ljubav prema glazbi koja je zračila iz njega, i u meni pobudila neobičnu sreću. Uvijek me zanimala glazba, ali jednostavno kao da nisam htjela znati da mogu uživati u njoj i životu. Ali taj me je čovjek zapravo izvukao iz mračne strane. Svaki puta kada negdje zapnem, bilo da se radilo o školi ili nekoj drugoj stvari, uvijek pomislim na njega, i spremna sam ići dalje. Pomogao mi je da shvatim da ako stvarno nešto volim, i to radim s velikom ljubavlju i srećom, ništa me ne može spriječiti da ostvarim taj svoj cilj. Jedino što mu sada mogu reći je hvala!!
Od tada, shvatila sam da uvijek, ali uvijek postoji izlaz iz bolnih situacija, samo taj izlaz treba htjet vidjeti!!