|
Naš mali raj
Preporučujemo Internet Explorer 7 ili Firefox za pregledavanje našeg bloga jer se na Internet Explorer 6 ne vidi jednako dobro
|
 |
 |
 |
|
Toni Cetinski
Ti si najbolje
Tebi je rodjendan
a ja praznih dzepova
al' Boze moj
nismo svi djeca finih kvartova
A pahulje, k'o proklete
na tvoj kaput lijepe se
i ne znam gdje povesti te
da nas maknem s ulice
Jer ti si najbolje, najbolje
moj dobri andjele
od svega sto su mi donijele
sve ove sive godine
ti si najbolje
moj dobri andjele
za mene najbolje
Nekada plasim se
sto u meni vidis ti
a onda me umire
oci pune ljubavi
I bogat sam
k'o da sam kralj
i gospodar oblaka
I ne znam gdje
al' povest' ce me
ritam tvojih koraka
Oliver Dragojevic
Kad mi dodjes ti
Pada noc puna strepnje,
nema te tu kraj mene,
a trebam te
kao pjesnik svoju bol
Na srcu mi studen zime,
na usnama tvoje ime,
i samo cekam dan
da dodjes mi
A kad mi dodjes ti
i osmijeh vratis mi
sva patnja i bol
zivota mog ce proc'
u nocima bez sna
ja tebe dozivam
da dodjes mi ti
i kao svi pocnemo mi
mirno zivjeti
Moj dan nema kraja,
a nocu tebe sanjam,
i samo cekam dan
da dodjes mi
Oliver Dragojevic
Ako izgubim tebe
Dok me budi nova zora
znam da sretan bit ce dan
jer kraj uzglavlja si moga
a na vjedjama ti san
puna ljubavi, puna njeznosti
moja stvarnost sada si ti
Ti se budis, ti me gledas
pun topline tvoj je glas
nasa postelja je meka
sreca bdije oko nas
puni ljubavi, puni njeznosti
u toj stvarnosti smo mi
I dok predajem se milovanju tvom
neki cudni krijem strah u srcu svom
ja te trebam, ja te ne dam,
ja sam tvoj
Ako izgubim tebe ja izgubit cu ljubav
ovu beskrajnu srecu koju pruzas mi ti
ako izgubim tebe ja izgubit cu njeznost
i toplinu tog gnjezda koje svili smo mi
ako izgubim tebe ja izgubit cu sve
Kad bih mogao zauvjek
da zaustavim taj sat
da nam zanos vjecno traje
sto bi sve jos mogli dat'
nasoj ljubavi, nasoj njeznosti
nikad ne bi znali kraj
|
 |
 |
 |
|
|
|
|
Eh evo mene opet, moram valjda nadoknadit ono vrijeme ne pisanja postova pa sad pišem svaki dan... neznam... no dobro...
Pišem sada jer mi je dosadno, neznam što da radim.
S mamom sam se posvađala, muka mi je od toga, neda mi se sad pisat o razlogu jer me previše boli. No ni nije bitno za vas koji me neznate...
U zadnjih nekoliko dana, računajući i one provedene u bolnici, razmišljala sam da li sam ja materijalista i što je zapravo to.
I shvatila sam da su to zapravo one osobe koje traže samo nečiju korist, skupe poklone, bogate dečke i krizmene kumove kako bi dobili što više poklona, novaca ili štati ja znam čega.... To su za mene bolesni ljudi jer definitivno ne cijene nematerijalne stvari, a opet itekako dobre darove, kao što su ljubav, sreća, pažnja, pa čak i sam poljubac...
Jednom prilikom, dok smo tako pričale, mama mi je napomenula da neka ne postanem materijalista. Za mene inače ljudi, poznanici i prijatelji govore da sam dobra osoba, pa mi je bilo i teško za povjerovat da bi ja mogla postat materijalista.
Od tada ja o tome razmišljam, i razmišljam... I došla sam do zaključka!
Aha... Znam da nisam materijalista jer sam oduvijek više htjela nečiju pažnju nego njegove stvari, novac, niti neću biti materijalista jer se za sve oduvijek ja želim sama potrudit, nikad nisam voljela dobit sve na pladnju (ok, možda samo doručak u krevet  )...
No priznajem, volim poklone, sitnice koje označavaju poseban dan. Netreba to biti nešto skupo, dovoljan je samo mali medo za npr. rođendan, godišnjicu itd... Volim te male znakove pažnje primati isto tako kao što ih volim drugima davat.
Nikad nisam htjela neki poklon da bi se drugima hvalila što sam dobila, već zato da mi obilježi taj poseban dan,da kad vidim to nešto da me sjeti na njega...
Eto, osjetila sam potrebu za ovom temom, neznam zašto...
|
| nedjelja, 16.09.2007. |
|
