utorak, 29.07.2008.
Nikada kao da nije bilo važno tko to baca ružine latice niz prašnjave, hladne betonske stepenice.Gazili ste ih.Gazili ste anđela krvavih, slomljenih krila.U oči ste se bojali pogledati jer znali ste, znali ste da nešto nije u redu, znali ste da mu možete pomoći, a pravili ste se da niste ni vidjeli taj pogled.Prošli ste pored njega ne uputivši mu ni dozu sažaljenja, samo hladni pogled.
[više ne plačem ni zbog koga, više plakati neću ni zbog koga]
U srce bih vam zabila hladan nož jer vaše srce je takvo.Gledala bih kako patite, kako zadnjih dah trošite na meni besmislene riječi.Neću vam pomoći.Okovima hladnim zavezala bih vam ruke prljave i pustila da visite onoliko koliko ste pored anđela prolazili.Sažaljenja vam u srcu trunke bilo nije.To odvelo vas je u beskrajnost.U beskrajnost tešku, tamu najdublju, to osveta se zove.
[Na usnama još mi ostao trag suza boli, a usne još i sada bole kada jezikom mokrim preko njih prođem, kao nekada s tobom.Usne bole, ne mogu ih u osmijeh razvući.Oči su se napunile tugom, boli, suzama, no nije me briga.Uživam u tomu.Prezirem svaki djelić sebe, prezirem svaku provokaciju.]
...
Pustio si ju na kiši samu da stoji, da te čeka, da plače.Kiša će ionako isprati sve njezine proklete suze.Djevojčice, čuješ li?On te uopće ne voli, zar si tako glupa?Gdje ti je nestao ponos o kojemu si govorila?Gdje ti je nestala hrabrost za ono što si željela učiniti?Gdje su ti nestale usne koje su trebale reći NE?Gdje je nestala tvoja bijela haljinica nevinosti koju si tako dugo poštivala?Koju si tako dugo štitila od drugih riječima i djelima?
Molim te, prestani!Prestani svojim rukama skrivati svoje prljavo, odveć griješno lice, znaš da ti to loše ide.
Vide se tvoje tamne oči prepune suza.
[zaboravih kako si rekla da nećeš plakati]
Djevojčice, naivna djevojčice...Zar te život nije naučio već da ne treba svakomu vjerovati, da nisu svi ljudi anđeli?Ti nemaš svoga anđela, nikada ga nisi ni imala.Samo su ti lagali.Opet su ti lagali.A ti si povjerovala, naivna glupačice.Znam da prezireš svaki dio sebe, najskriveniji kutak srca svoga koje voli njega.
Misliš da će ti samoća pomoći?Misliš da će ti pisanje pjesama pomoći?Misliš da će ti bilo što pomoći?E pa varaš se, dušice draga, jer u tvojoj duši ima mjesta samo za mržnju.
Sjećaš li se one noći kada si šutjela?I usudila si se govoriti drugima o hrabrosti, a ti, ti nisi imala hrabrpsti reći NE.Bojala si se?Utjerao ti je strah u kosti?Zar on?Ljubav tvoga života?Tvoj princ na bijelome konju?Hoćeš reći da je to bio on?Njemu nisi mogla reći ne.Djevojčice malena, pa ti nemaš pojma o životu.Mala naivna curice, što sada imaš?Što si zapravo htjela?
Pretvaraj se da si ono što nisi.Ne nosi crninu, ali u tvome srcu nikada neće biti roza boja, traper.Nitko ne zna kako se osjećaš.Sama si.Ni ne pokušavaju te shvatiti.Sama guraš bolan zid stvarnosti pred sobom.Sama gaziš bosa po staklu.Gađaju te riječima.Ali ne još zadugo, zar ne?
Malena, ti nikomu ne ostaješ dužna.
subota, 26.07.2008.
Noćas mi se pije neko piće žestoko,
Noćas bih u tami poželjela tvoje smeđe oko,
Noćas bih na kraj svijeta otišla,
Gdje god bi ti, za tobom bih pošla.
Ja ću uvijek stihove vezati koncima,
I buditi se očarana tvojim poljupcima,
Poljupcima iz prošlosti davne i bolne,
Prošlosti koja je imala krive puteve.
Tamo gdje si ti, moje srce umrlo je,
Nije trebalo nevjernomu da vjeruje,
I sad se prokleto iz srca kaje,
Jer osjeća da uspomena polagano nestaje.
Patim, jer ti me rani,
Patim, jer tvoje srce neće da shvati,
Možda čekanje nije dobra ideja bila,
Jer ja sam se od čekanja davno umorila.
Sada negdje sama gorke suze lijem,
Sada više nemam čemu da se smijem,
I sada patim kao nikada do sada,
A sve zbog pustih obećanja.
srijeda, 23.07.2008.
Znam, trebala bih šaputati o sreći.Znam, trebala bih tiho, najtiše hodati na prstima stepenicama koje vode do sreće.Znam, gorjele bi vatre u srcima da me nema.Znam, toliko želim da se pokajete i okusite snagu te tuge koju ja nosim u sebi.
Sjećanja i uspomene uvijek izblijede.Čak i kada je suza u oku prava, a ruho nevinosti skinuto.
Poput lažnih poljubaca ljubavi očarana sam i naivna.Zalazak sunca suđeno je da gledam sama.Suđeno je da sama na kiši stojim dok hladne kapi polagano natapaju moju kosu i odjeću ali i cure niz lice.Kiša skriva moje suze, samo ja važno da skriva moju bol.Volim kišu.Volim tmurno vrijeme, volim oluje.Osjećam se kao da me barem netko razumije i istinski me voli.
Bez ikakvih laži.
Svijeća u sobi.Obasjava mali kutak i gori tako nečujno, sluša svoju tužnu sudbinu koja joj govori da će jednom dogorjeti.Plamen je prošlost.Svemu će jednom doći kraj.Čak i malenom djetetu koje se tako bezbrižno igra, uživa u ljubavi koju mu roditelji pružaju i onoj starici koja svakoga dana sjedi na istoj klupi čekajući da se dogodi nešto novo, nešto posve neočekivano.
Ne znam želim li živjeti za ljubav.Ne znam pruža li mi ljubav uz toliku bol i sreću?Ne želim znati...
Ubojice srca moga, dobio si što si htio, a sada idi...idi i ne osvrći se jer stići će te hladna sudbina, dobra ili loša.Tvoje riječi postale su hladni udarci, ali trpim ih.Vjerujem u ljubav.Vjerovala sam u ljubav.Zašto ne dopuštaš glazbi da svira?To te u srce dira?Rekao si mi, i ponovio.Te proklete riječi zaustavile su se u mome srcu poput metka.
Vječnost nije za nas.Vječnost nije za mene.
Poštovala sam plavu boju tvoje majice, od dušo, zaista jesam!Ljubila te ruke koje su prve dodirivale moje obraze, ruke kojima sam dopustila da ih zavolim.Anđeoske oči, taj pogled...znala sam da se ne smijem zaljubiti u njih, ali postale su mi život.Tvoje oči.Ti.A sada...samo navika?Zar navika je to?
Hladnoća i prokleti nemir tijelom se širi.Suze i samo suze.
nedjelja, 20.07.2008.
Osjećam da gubim dodir sa stvarnošću, zatvaram se u svoju sobu, samo spavam i ne osjećam ništa.Čak je i najdraža ruža izgubila miris, ne zbog ljubvi, već zbog puste monotonije.Blistavi okovi na starim zidinama tuge već su postali samo komadi hrđe koju nitko ne gleda.Zanemaruju nevažne stvari.Život piše priče koje su toliko nestvarne i bolne.Mislim da sanjam, ali znam da je ovo istina.Ne želim se pomiriti s istinom.Pravim se da ju ne vidim.Stavila sam tamne naočale u nadi da će istina postati mutna, da će istina postati laž, da će samo odjednom nestati...nestati, odletjeti gore, u visine, u nebo.Kada sam bila mala, mislila sam da ono što se baci visoko u zrak, ostaje ondje gore.
Oh, kako bih željela da sam bila u pravu.Tada, samo mala zaigrana klinka s kečkicama.
Stavila sam veo na glavu, lagano je klizio niz kosu i pao na tlo.Moja haljina je ostala na meni, ali zaprljana.Mreža grijeha širila se mojim tijelom, svaki dio mene je zauzela...Vjetrovi tuge su zapuhali nakon dugo vremena.Ali ovaj put suza, suza bilo nije.
Stare grane pjevale su iste pjesme dugo vremena nakon njenoga poljupca nevinosti.
Premlada sam da bih osjećala, premlada sam da bih voljela...ali ja ipak osjećam i volim.
Svemu jednom dođe kraj.
utorak, 08.07.2008.
Dopuštam tajnama da ostanu skrivene, dopuštam ljubavi da ostane bolna, dopuštam poljupcima i zagrljajima da bole.Dopuštam duši da bezosjećajno odbija sve rijči koje su nekada prodirale poput mača u nju.Ne dopuštam sebi da ispustim glas, da čuješ moje krikove.Držim ih zarobljene u sebi.Baš kao nekada.
[Dear my love, haven't you wanted to be with me
And dear my love, haven't you longed to be free
I can't keep pretending that I don't even know you
And at sweet night, you are my own
Take my hand]
Ne vidiš me, ne želiš me.Dopuštaš drugima da diraju naše tajne, da ubiju ono što smo gradili do sada.Dopuštaš im to, ne radiš ništa.Dopuštaš im to.Uništili su mi snove, sada će i ljubav.Sada će uništiti ono što toliko volim, sada će uništiti nešto što mislila sam da može trajati vječno.
[Da isječeš vene]
[I have dreamt of a place for you and I
No one knows who we are there
All I want is to give my life only to you
I've dreamt so long I cannot dream anymore
Let's run away, I'll take you there]
Odrekao bi se snova, skinuo zvijezde s neba i dao mi ih?Odrekao bi se doručka:mlijeka i keksa i dao mi poljubac?Učinio bi to za mene?Ne...imaš pravo, nisam ja toga vrijedna.Još uvijek ostaje mi da se mirno smjestim u najtamniji kutak sobe.
Želim te samo za sebe, sudbino moja.
[Forget this life
Come with me
Don't look back you're safe now
Unlock your heart
Drop your guard
No one's left to stop you now]
Ako ne želiš skinuti majicu sa svojega tijela, ako ne želiš prestati govoriti laži, tada te ne želim.Ne želim u patnji živjeti, boli.Ili me ljubi, ili me ubij.
Svoju mladost sam dala i ljepotu, ali ne žalim.
I svi glasovi utihnuše, svi ljudi zanijemiše kad vidješe kapi krvi što se slijevala niz stepenice.Glazba je bila sve glasnija i glasnija, boljelo je slušati tu bol, boljelo je čuti te krike.Boljelo je, ali nitko nije znao koliko.
Zaboravi me, dušo.Zaboravi moje ime, zaboravi da postojim, lakše ću otići.
...
Edit:neko vrijeme neće me biti u blog svijetu.Treba mi vremena da se smirim, da zaboravim.Pokušala sam se ubiti.Osjećam se tako iscrpljeno i jadno.Kao da je cijeli svijet protiv mene.Zapamtite da vas sve volim i da vas neću nikada zaboraviti, nemojte ni vi mene.
subota, 05.07.2008.
Riječi...Odzvuk tih noževa u mojem srcu poput latica ruže koje neponovljivo padaju niz taj zid ljubavi i zaustavljaju se na tlu.Okovi od stakla, a ljubav kao da je od šećera.Led tvojih usana:i moje srce je postalo hladno.
Oči su ti komadići nesretne ljubavi, izgubljenih snova.Tvoj dodir je čarolija koja ima nesretan kraj.
Koraci odjekuju polupraznim ulicama ali opet nitko ne čuje moje suze.Ostavljena?
Da, bila sam naivna.Razočaraj me, laži mi.Gledaj me u oči i laži mi.Bit će mi žao?Da, hoće.
Kajat ću se.Jednom sigurno.Za sve zlo koje sam ti nanijela.
Laži, samo laži.Proklete laži.Nije tako trebalo biti.Sjećaš li se?Rekao si da nećeš više lagati.
Zašto si onda opet krenuo prljavom rijekom laži?Toliko malo ti je trebalo da se vratiš na stari put?Imaš pravo, kajat ću se.Rekao si da ćeš biti uz mene kada budem tužna, rekao si da nećeš dopustiti mojim suzama da niz lice moje krenu.Rekao si da nikomu nećeš dopustiti da me povrijedi...ipak si dopustio.Dopustio si da krenem putem nekim, da lutam sama...Dušo, dopustio si mi to.Kako možeš reći da me voliš?
Istina je.Ja sam kriva za sve.
Hoću li ići u pakao?
Žao mi je tebe, anđela kojega sam ja uništila.I da znaš, mrzim se.Proklinjem sve dane kada sam te povrijedila.Nisam htjela...Dušo, žao mi je.Žao mi je što sam postala bezosjećajna.Ali ne mogu.Ne mogu više kao prije voljeti.Lagao si mi.Boli.Boljelo je.Nekada.
Više ne.Nikada.
Želim se skriti od istine.Istina je oduvijek boljela zar ne?
You don't want to live this way
I see it in your eyes
I hurt you every day
I see it in your eyes
You just want to be loved
I feel it everytime
You don't know what to do
So you run away from me
Točno je otkucala ponoć kada smo ti i ja...Kada sam ti dala sve od sebe.Ponoć, još samo jedna sekunda u moru minuta.Ništa se ne može vratiti.Vrijeme najmanje.Samo se može zaboraviti...
Edit>(06.07.2008/00.40):evo dušo, i tebi je rođendan.Želim ti more prijatelja, milijarde poljubaca i zagrljaja, puno puno ljubavi, sreće, zabave i smijeha.Želim ti da više ne okusiš lošu stranu života nego samo onu dobru, samo zabavu, smijeh i ostale dobre stvari.Želim da ideš spavati s osmijehom na usnama poput malog mačića, i da svoje male šapice nikada ne makneš od lijepih stvari koji te čine sretnim te da uživaš u životu, u svakom danu.Jer svaki dan ima posebnu vrijednost, u svakom danu nešto je posebno.Sretan rođendan!
utorak, 01.07.2008.
Tekla je rijeka sumornih suza, potajnih poljubaca iza staroga drveta, laganih zagrljaja i nadasve božanstvenih šaputanja točno u ponoć na istome, starome mjestu.Njenzino ime odjekivalo je praznim ulicama.Koraci su odzvanjali naprosto predivno su svirali svoje simfonije tužnih balada slomljenih srca.Ova noć ne bi toliko boljela da se nisam probudila u tišini, dozivajući tvoje ime, tražeći tvoje tople, meke ruke da me zagrle, utješe.Ništa ne bi tako boljelo da ti nisam vjerovala, da se nisam nadala.Ovoga trenutka ne bih pustila suze da idu, ne bih slušala glazbu koju ne volim, ne bih odjenula ono što ne volim samo da si kraj mene.Samo da sam u tvojem zagrljaju, da mi pokažeš koliko me voliš i koliko me nisi htio povrijediti.Ni ti, ni oni.
Samo bih htjela da me čvrsto, najčvršće zagrliš, da me nikada ne ispuštaš iz zagrljaja.Čvrsto me drži, dušo, jer polagano klizim ti iz zagrljaja.Suza...slana, pomalo me škaklji svaki put kad teče niz moj obraz.Gotovo svaki put.Odjek stvarnosti u mojim očima.Zar vidi se?
Tužne grane tiho se nadvile nad jadno jezerce umorno od stradanja, umorno od života.Ružno, izmučeno, jadno.Koga to uopće zanima?
Tko bi isplakao suzu za njega?
Ljubavi, brisao si mi suze.Sjećaš li se?Držao si me za ruku cijelim putem.Kada si ti plakao, i ja sam plakala.Kada si se ti smijao, i ja sam se smijala.Kada si ti imao probleme, i ja sam ih radila sebi.Suosjećala sam s tobom.Tvoj glas nekada bi me probudio iz sna, bio je više nego dovoljan da skupim snage za dalje.Ali ne.Više ne.
Imaš pravo.Ne znam cijeniti što imam.O tebi pišem u svakom postu.Sve pjesme su napisane za tebe.Žao mi je.Povrijedila sam te?Imam osjećaj da jesam.Sve sam razočarala.Kakav je osjećaj kada vas vlastita majka ocrnjuje?Govori sve najgore.Govori da joj je kćer kurva.Neopisiv osjećaj.Kada se rastanu, govore da je zbog tebe, male balavice, a kasnije to pokušavaju ispraviti.Kakav je osjećaj kada otac uništi život drugoj osobi?Kakv je osjećaj kada majka...vlastita majka vara muža pred djetetom?Kakav je osjećaj?Ne, ne zanima vas kakav je to osjećaj.
Za neke stvari nisu potrebna objašnjenja.Neke stvari, djela lako je uočiti.Lako je uništiti si život.Lako je.Doista lako.
Open your arms and let me show you what love can be like
It's all tears and it will be 'til the end of your time
Come closer my love
Will you let me tear your heart apart?
Now all hope is gone so drown in this love
I'm waiting for you to drown in my love
So open your arms
I'm waiting for you to open your arms
And drown in this love
I'm waiting for you to drown in my love
So open your arms
I'm waiting for you to open your arms
And drown in this love
Edit(03.07.2008.):Evo, 10 mjeseci s tobom prepunih suza, zagrljaja, tuge, dodira, poljubaca...10 mjeseci a da mi neke stvari još nisu jasne.10mjeseci a toliko napisanih pjesama za tebe.Volim te.
This can't be the end.
