Zaštitni letački kombinezon na scenu stupa pralelno sa počecima zrakoplovstva. Dok su kabine bile otvorene, predstavljao je zaštitni odjevni predmet, koji pilotu pomaže zadržati tjelesnu toplinu tijekom dugih letova na velikim visinama. Kao materijal za izradu tada se najčešće koristi koža, koja izvrsno štiti od strujanja zraka i od otvorenog plamena - kao učestale pojave u tim ranim danima razvoja zrakoplovstva. Sa zatvaranjem, presurizacijom i klimatizacijom pilotskih kabina, taj teški kožni kombinezon evoluira u laki zaštitni kombinezon. On se u početku oblačio preko vojne odore ili civilnog odjela, kako bi zrakoplovce zaštitio od prljanja tijekom rada oko zrakoplova i u njemu. Tada se za izradu kombinezona počinju koristiti lakši tkaneni materijali, dok je koža zadržana u izradi pilotskih jakni.



Od tada, taj najpraktičniji odjevni predmet svih vremena, usvajaju mnoge ljudske djelatnosti koje se vrše u ekstremnim radnim uvjetima. Tako ga od pilota preuzimaju i ostali upravljači ekstremnim prometalima poput astronauta, podmorničara, tenkista i vozača trkačih automobila. Istodobno ga od padobranaca, kao radnu i specijalističku odoru preuzimaju mnoge specijalne vojne i policijske postrojbe. No, najveću praktičnu primjenu doživljava svojim širenjem iz avio-mehaničarske struke, tako da danas gotovo nema auto-mehaničarske ili majstorske radnje bez tog odjevnog predmeta. Pritom ga svaka struka prilagođava specifičnostima svojeg posla. Stoga se slijedom svega navedenog, kombinezon nametnuo i kao idealna radna odora za djelatnike 012 STATIONA. Idealan odjevni predmet, koji sa svojim zatvorenim krojem omogućava zadržavanje visokih higijenskih standarda, osigurava izvrsnu toplinsku izolaciju uz adekvatno ventiliranje, nesputanost u kretanju i pokretima, te izvrsnu dostupnost radnom priboru zahvaljujući praktičnim džepovima.



Međutim, prošli smo težak razvoji put prototipa 012-JET odore, koji je trajao skoro dvije godine. Potragu za dizajnerom započeli smo sredinom 2004 godine. Naša prva postaja bila je zagrebačka studentica dizajna, koja se specijalizirala za izradu SF kostima i odora. Zbog njene izrazite ne profesionalnosti ta suradnja je završila vrlo brzo. Sljedeća postaja bila je dizajenirica iz Istre, koja se "usavršila" u izradi padobranskih kombinezona. No, budući keper nije materijal koji sa rastezanjem može nadomjestiti greške u kroju istoga, suradnja je prekinuta nakon izrade dva neuspješna prototipa. Sljedeća postaja bila je nagrađivana modna kreatorica sa Gornjeg Grada, koja nas je nakon pola godine (ne)rada, zbog navodnog "nedostatka vremena" prebacila svojoj manje poznatoj kolegici. Naravno ni njena kolegica iz Donjeg Grada, nije se mogla nositi sa specifičnošću kroja odjevnog predmeta, koji objedinjuje hlače i košulju u jednom. Interesantno je što su obje nositeljice nagrada Cro-a-Portera. Nakon bezuspješnog kontaktiranja još dva proizvođača radnih odora u međuvremenu, sasvim slučajno otrivamo jednu "kvartovsku" krojačicu. Vjerovali ili ne, žena je iz prve shvatila što i kako treba. Kao rezultat, danas cjelokupna posada operira postajom u njenim uradcima. Poanta priče... oko, mozak i ruke rade posao, a ne ime, slava i "činovi".

Iste 2005 godine, promotorski tim svjetski poznatog proizvođača frizerskog pribora Termix, prvi put javno nastupa u kombinezonima. Svaki daljnji komentar je suvišan...