|
eto...ovako..nemojte misliti da vas napuštam i da vas ne ću dolaziti posjećivati i vidjeti kako ste... zatvaram blog na mjesec dana...dakle od danas mjesec dana...mene nema... moram srediti misli... posvetiti se malo učenju i vlastitom obrazovanju...jer ovako... ne stignem sve... pa do idućeg posta...i mog posjeta k vama na vaše stranice... sve vas jako volim i falit će mi vaši komentari...ali...ako mi želite dobro... čut će mo se mi... ja vas ne ću zaboraviti...a nadam se da nečete ni vi...i da će mo se ponovno družiti za mjesec dana... a do tada...pozdrav i VELIKA pusa od vaše zvončice! sve vas volim i falit će te mi! ;) |
|
bijeg od stvarnosti... isplati li se biježati od onoga što nas okružuje i u kolikoj mjeri je to dobro...? da li je uopće dobro... inspirirana raznim temama u zadnjim postovima ljudi koje posjećujem...htjela sam samo reći da potaknuta vlastitim iskustvom, gubljenje i bijeg...s vremena na vrijeme je potrebno... da li znam kada pobjeći...od čega ja to bježim...zbog čega...koga... ima li smisla... strah od osjećaja...bjeg od emocija... bijeg od osoba...stvari...pojava...događaja koji nas okružuju i ispunjavaju... da li je dobro pobjeći...sakriti se...i tako čučati u tami... čekajući ruku... nekoga... nešto... svijetlo... tko će upaliti to svjetlo...ili tko... da li netko želi uopće upaliti svjetlo... i izvući me... povratak... odlazak... kako bezazleno...a tako teško... |
|
malo sam zbunjena... mislim i dalje sam sretna...ali zbunjena... KOJA JE FAKING RAZLIKA IZMEĐU ZALJUBLJENOSTI I VOLJETI NEKOGA!!!!???? znate svoj posao! :) |
|
Pa evo...i ja sam se uspjela izvuć iz kreveta...da...malo sam si odspavala ipak je sutra škola! :) i tak... evo ovako...svi nešto u zadnje vrijeme pišu o ljubavi...vlastitom životu, razočaranjima, dijele savjete...e pa ja ne ću! zašto...zato što...ovako...u ovih par dana...(evo ipak malo iz vlastitog života) sam uspjela shvatit, mislim znala sam to i prije...samo trebao je jedan određen period da to dođe iz dupeta u glavu...da ako ne riskiraš..ne profitiraš...dakle...ljubav mi je super...ok...sve se to nadovezuje na prošle postove...i pospremanje kutija i s poljupcima...i tak...pa... kak da vam objasnim...nije dobro biježati od nečega što želite, i to vam je nadomak ruke...dakle...koliko god ja malo toga prošla u životu...opuštenost je ono što vam preporučujem...gledajte svijet sa smijehom i kroz smiješak...jel pet minuta smijeha produžuje vam život za jedan dan! :P i svima bi htjela preporučiti da... koliko god oni patili, bili iznevjereni, sjebani od strane frendova, frendica...udaljenost ih djeli od savršene veze...se je to bilo... to je prošlo...ako će to biti suđeno, a i ako se vi malo sami oko toga potrudimo sve je moguće...jer snagom volje postiže se i više nego što mislimo...a i smijeh liječi...tak da... smijte se...uživajte i volite se...a prošlost...u prošlost... nadam se da vas nisam razočarala...znate što vam je činiti! :) |
|
evo i mene! pa ovako...kaj da vam pišem... sretna sam... ovo je samo dok se ne probudim danas! jer ova dva dana su bila divna... a i imam novi post....samo ga treba napisati...tj izvući iz glave...nadam se da vas ne ću razoćarati... ovo je tek toliko da se ipak zna...da sam još među živima! pusa svima koji me čitaju...do danas popodne...ipak... mora se napisati pošten post! :) |
|
ovih dana imam inspiracije! :D :D :D 1. Tzv. francuski poljubac (uz usne, i jezik je u akciji!) je veliki osjećajni stimulans i odlična 'gimnastika' za srce i mišiće. Pri takvom poljupcu, puls nam dostiže čak do 150 otkucaja u minuti. 2. Za vrijeme francuskog poljupca na licu nam se aktiviraju čak 34 mišića! 3. Pri francuskom poljupcu, aktivira se čak 40 mišića vrata i glave. 4. Da bi se potrošilo oko 12 kalorija ljubljenjem na francuski način, potrebno je 7 sekundi. 5. Kinezi i Japanci poljubac smatraju vrlo intimnom stvari i nikada se ne ljube na javnim mjestima. 6. Osim Eskima, i Polinežani se ljube dodirivanjem vrhova nosova. 7. Za razliku od većine modernih država, ljudi u nekim afričkim plemenima se ne ljube. To je zato što vjeruju da se ljubljenjem može izgubiti duša. 8. Poljubac može intimno i duhovno zbližiti dvoje ljudi više nego seksualni odnos. Naravno! 9. Može li poljubac djelovati ljekovito? Da! |
|
Htjela bih otići... negdje... gdje me nitko ne zna... s nekim tko me tek upoznao... da vrištim... da pjevam... da puknem od sreće... da me nitko ne shvati... a da me svi podrže... puca mi u mozgu... želim nešto novo... neka prestane... neka prestane... želim spavati... želim klicati... želim biti sretna... |
|
Krivnja? Što je to krivnja? Možemo li osjećaj krivnje poistovjetiti sa grižnjom savjesti? Krivnja kao takva može proizaći iz najbanalnijih i najbezazlenijih stvari. No, da li onaprerasta u nešto više? U kojoj mjeri krivnja može pogoditi čovjeka, te u kojoj mjeri može obuzeti njegov um i do kojeg stupnja (ne)svjesti ga može dovesti? Onaj čovjek koji nema osjećaj krivnje- patološka kategorija- ne vrednuje moralne norme. Svako svjesno biće, a takvima se nazivamo i smatramo, u sebi ima usađen jedan "klik" koji se aktivira prilikom i najmanje stvari koja bi mogla rezultirati krivnju. Hoće li ta krivnja tj. osjećaj krivnje preći u totalnu krajnost ili će ostati pod kontrolom ljudskog uma, ovisi samo o nama, o njima...ljudima koji je osjećaju. Pitanje krivnje je velika dilema, veliko pitanje, imaju li je samo ljudi visokoumnih načela ili je imaju svi ljudi? Smatram da je svaki čovjek za taj osjećaj odgovoran, zato što ona proizlazi iz nečega, nečega što smo mi rekli ili napravili. Krivnja se može dotjerati do čiste krajnost, ali i do te mjere, do podsvjesnog izvlačenja iz nje...Gdje je granica? Postoji li uopće granica? Realno gledano...gdje se ona postavlja? Puno je pitanja, a malo odgovora. Bi li se puno stvari događalo i da li bi novine bile ispisane crnom kronikom da je taj osjećaj izraženiji? Da li je ubitačna kombinacija uplitanje emocija? Sve se vrti oko brdo pitanja... Tijekom cijelog života primamo informacije, no što je više informacija, to je i više pitanja. Postoji li pravilo pomoću kojeg bi se sve moglo riješiti? Možda, no da li bi svi mi to pravilo objeručke prihvatili? Ne znam kako drugi, no ja...promatrajući svijet u kojem se krećem, živim, događaji koji se dešavaju, kriminal, nešto što je za mene prije postojalo samo na filmovima, postaje dio nas... Kako se postaviti prema tome? želimo li se uopće postaviti prema tome? Svatko ima stav o svemu, makar govorio/la da ga ne zanima i da ga baš briga za sve- no, da li je i to početak bezosjećajnosti i da li je ta osoba potencijalna patološka osoba? Možda sam skrenula s teme, no iz moje perspektive, sve je to usko povezano s krivnjom... Sve su to stavke koje nas dovode do jednog pitanja... koliko nas ima osjećaj krivnje za postupke koje smatramo moralnima? Možda nisam najbolja osoba da sudim o tome kakva je krivnja i u kojoj mjeri može obuzeti čovjeka, jer sva moja mišljenja o njoj (krivnji) proizlaze iz pročitanog ili viđenog.Zašto? zato što mislim da sve, na sve postupke na koje se čovjek odluči , potjeće iz same obitelji.Zašto uplitati obitelj? evo zašto, jer ako ti sama obitelj nije potpora i ne pruža ti dovoljno ljubavi, pažnje, nježnosti... takvi su ljudi skloni kriminalnim radnjama i u bježanju pred odgovornošću...Takav čovjek bježi pred osjećajima i skriva emocije, a što duže čovjek neke stvari drži u sebi, prije "pukne". Čemu sve to vodi? Do čina za kojeg ni sama osoba nije svjesna, a kada pomisli da ga može izbjeći, te se sve čini takvim...dođe na svoje... ako život živimo po moralnim načelima i pravilima, nije težak, postaje lagan i ugodan, bez obzira na svijet u kojem živimo... u svijetu laži, nemoralnosti, spletkama... lagan je, jer spriječava sam dolazak pred slijepu ulicu... No, to sam samo ja, i moje viđenje krivnje, te izlaz iz nje...možda je to bajka...ali zar nije lijepo živjeti u njoj??? Možda, a možda i ne... (inspirirana filmom "MAŠINIST" ) |
|
Nikada nisam mislila da neke male stvari mogu čovjeka dovesti do ludila... a i da iste te male stvari mogu toliko usrećiti čovjeka da ne zna kud bi sa srećom... da li to ima veze što je nova godina? ili je to samo još jedna u nizu prijevara(prijevara mozga) ili je to ovaj puta za ozbiljno? mogu li se "male" stvari ostaviti iza sebe i na neki način preći preko njih? možda je sve to bit odrastanja...a možda jednostavno, dođe vrijeme kad se shvati da ono što je bilo, bilo je...i da se prošlost treba ostaviti u prošlosti...da se ne kopa po starim stvarima i po starim kutijama kako bi se prošlost vratila... bolje je ostaviti je tamo gdje joj je i mjesto... u prošlosti... mislim da je vrijeme da i ja to napravim...da prošlost ostavim prošlosti... (...) ako već i želimo nešto vraćati...bolje je vraćati to putem snova, jer u snovima se može sve...a u stvarnosti samo povrijedimo neke osobe, a i povrgnemo sebe nečemu na što nismo spremni... |

Dnevnik.hr
<
siječanj, 2006
>
P
U
S
Č
P
S
N
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
zahvaljujem apsolutno nezamijenjivoj prijateljici valentini na dizajnu...bez nje ovaj blog na neki način ne bi odisao ovako kako odiše! pusa vali! :)
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
moje najdraže:
nezamijenjiva
jedna i jedinstvena unuka
Moja flautistica
svakao treba posjetiti...ne zamijenjivi su!
musa
pixie
BEBA
mala izgubljena
Lady Lara
Nekrofiličarka
psiho666
poison angel
nescafee
obična
crvena
The night we met I knew I needed you so
And f I had the chance I'd never let you go
So won't you say you love me
I'll make you so proud of me
We'll make 'em turn their heads
Every place we go
So won't you please
(Be my be my baby) Be my little baby
(I want it only say) Say you'll be my darling
(Be my be my baby) Be my baby now
(I want it only say) Ooh, ohh, ohh, oh
I'll make you happy, baby
Just wait and see
For every kiss you give me
I'll give you three
Oh, since the day I saw you
I have been waiting for you
You know I will adore you
Till eternity
So won't you please