Zahvaljujuci blogu, na kojeg doduse sve manje i manje klikam zadnje vrime, dosla san u kontakt s osobom koja mi je predlozila, ja objerucke prihvatila misto voditeljice Trogir portala. Prve dane sam gledala u editor portala koji se poprilicno razlikuje od blogoeditora. Satima proucavala, razmisljala, imala stotine upitnika iznad glave i pokusavala pocet s tim. Krenila polako, oprezno, ponesto pisala, prenosila i "krala" vijesti s drugih portala. Nije to kao blog, moras pazit na gramatiku, moras bit zanimljiv... blablabla.......nakon bloga tesko se prilagodit "ozbiljnom" pisanju. U toku tri miseca koliko sam tamo, samo jednim clankom o opasnom azbestu i uz njega par slika koje govore vise od rici, uspila sam dignit na noge cilu gradsku upravu, ministarstvo za zastitu okolisa, inspektore....novinske kuce koje su prenile moj tekst i fotografije, tv kuca koja je napravila reportazu.....itd. Clanak Onda su se javili iz gradske uprave koristeci svoje medije pa su na sva zvona govorili ili pisali kako je ocito da je onaj ko je plasira fotografije u medije izreza vrice. Najednom je postalo manje vazno, tj. nevazno da se azbest ne tretira pravilno vec ko je plasira slike i zasto. A oni ih odlazu ovako... Ljepljivim trakama krpaju vrice i odlazu izlozene atmosferskim prilikama. Ali to uopce nije vazno, vazno je ko se usudija u medije plasirat njihov nemar i pun novcanik. Odlaganje azbesta u Plano neko je naplatio 10 miliona kuna. Ali ni to nije vazna vijest. Kako stoje stvari u mom gradu, kazete jos nisu zapocete s gradnjom, a trebale bi bit gotove do 15.2. i tamo se spremat kancerogeni azbest. Za koliko ljudi je to vec prekasno, tek cemo saznat. Dovoljna je jedna cestica azbesta da vam udje u pluca i dobivate azbestozu. Od 250 oboljelih azbestozom, 50 njih dobiva rak pluca. Slusam upravo na radio da ni te kazete nisu pravilno odlaganje, vec tkz. sarkofag velicine kosarkaskog igralista. Morali bi bit madjionicari da do 15.2. uspiju to sagradit. Osim azbesta odlazu se i fekalije u deponij. Oni to naravno demantiraju, ali ljudi imaju dobar njuh pa znaju razlikovat mirise. Stize tu navodno i radioaktivna sljaka iz Zeljezare. Rekli su mi i prije par dana da kamioni s fekalijama cesto ne mogu uzbrdo tako teski do deponija pa fekalije iskrcavaju u more pored Pantana. U ulici u kojoj zivim vec vise od tri godine niz cestu se slijeva susidova crna jama. Prvo je visak iz jame isa susidu u vrtal, pa je ovaj bija toliko "dobar" da je na ogradnom zidu koji vodi na ulicu probija rupu i pustija da ide na ulicu umisto coviku u vrtal. Jako dusevno od njega. Sve peticije, pozivi policije, inspektoratu, ministarstvima nije urodilo plodom. Fekalije jos uvik teku, Pogotovo u danima kad pada kisa ko danas pa pokusava kamuflirat fekalije kroz potok kisnice. Susid povise njega iz nekoliko stanova u kuci svu vodu koju ispustaju masine za robu ili sudje ispusta na ulicu, da se ne puni njegova jama. Prije par godina u nasoj ulici je umrla curica od par godina od meningokokne sepse. Sumnjalo se da je jedan od uzroka upravo svakodnevno preskakanje fekalnog potoka. Nista dokazano nije, curice vise nema, fekalije su jos tu. Onaj koji ispusta te fekalije ima....nisan sigurna, ne stignem pobrojat koliko ih je, ali preko 6- 7 unucadi u toj istoj kuci, ali njegova kcerka radi u Opcini Trogir u gradskom uredu. On na pazaru ima stand i prodaje nam robu, postole, slape....... Kako mozemo ocekivat da se rijesi problem oko azbesta, radioaktvne sljake, kad nisu u stanju rijesit da jedna ulica ne trpi teror od jednog covika koji nas truje konstantno. Nakon svakog naseg odlaska ili dolaska kad idemo motorom, moramo se dezinficirat dolaskom u kucu nakon sto nas zalije po nogama smedja tekucina. Ispod ceste kojom teku fekalije je vodovodna cijev. Dovodi vodu na nase spine. Kazu da voda tece pod jakim tlakom i da nema snase da nesto udje kroz cijev. Sta se dogodi kad nestane vode? Je li cijev salonitna? Puno pitanja na koja idem trazit odgovore. Cujem da su neki jako bijesni. Da nisu krivi ne bi toliko bijesnili. Nisam ja Marica Brkic. --------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Prva namjera kod pisanja ovog posta mi je bila o tome koliku moc imaju mediji, tj. koliku moc imam ja jer u rukama imam editor u kojem mogu napisat sve sto smatram da treba doci do usiju i ociju mojih citaca, ali zeznut je taj tok misli pa post malo zakrivuda. Ma razumili ste vi mene Napokon imam mjesto koje sam trazila jako dugo. Nisan ni znala sta trazim dok ga nisan dobila. Zato mi ne zamjerite ako ne stignem do vas na blogu, ako ne komentiram, ako ne pisem cesto ko prije........ |
Već nekoliko (uzaludnih) godina stanovnici Planog u općini Trogir upozoravaju gradsku vlast da je vrijeme da napokon poduzmu nešto po pitanju odlaganja azbestnog otpada na deponiju Plano. Inspektori su dolazili, uzorci su se uzimali, novine su pisale (rijetko) o tome. Slike, tekstovi i pozivi upučeni su svim našim TV kućama, uzalud. Pa i ovaj put. Slike koje vidite upučene su na razne adrese. Pozivi su odaslani i inspektorima zaštite okoliša. Tek ćemo vidit hoće li biti ikakvih rezultata. Dogovoren je projekt gradnje kazeta za deponiranje azbestnog otpada, ali i dalje je sve ostalo na projektu koji čeka u nekoj ladici. Na zadnjem gradskom vijeću na pitanje vijećnika Milivoja Špike što je s tim otpadom i fekalijama na deponiju, jedini odgovor od gradonačelnika Vedrana Rožića je bio da će komunalnom poduzeću "Dobriću" uputit pitanje. Kao i sve do sada ostane samo na tome. Jučer sam bila na deponiju i za vrijeme mog obilaska stigla su tri kamiona s azbestnim vrečama. Prebacuju se iz udoline i blizine naselja Plano s ceste koju stanovnici zovu "azbestna cesta smrti". Ovde možete pročitati koja je bila namjera s tim azbestim materijalom i na koji način su se htjeli riješit na tone tog otrovnog materijala Grad Kaštela. Deponij Plano se nalazi svega par kilometara od Trogira u neposrednoj blizini mjesta Plano na vrhu brda. Premještanjem vreča s azbestom samo pogoršavaju situaciju, jer vreče su puknute i vjetar raznosi kancerogeni materijal svud naokolo. Kad zapuše jaka bura te čestice stižu i do Trogira pa i šire. Još uvijek velika večina stanovnika Planog koristi cisterne za pitku voda od kišnice koja se skuplja s krovova. AZBESTNA SMRT DIREKTNO NA ŠPINU!!. Svega pola sata provedeno na deponiju uz nesnosan smrad koji ostaje u nosnicama ostavlja upečatljiv dojam i mučninu. Zona sumraka se nadvila nad, kako ga naši čelnici vole nazvat turističkim gradom. Osim dolaganja azbestnog otpada, fekalija i baliranog smeća iz Makarske, uprava grada Trogira je dala i dozvolu za rezalište kamena koje se nalazi u gotovo samom centru mjesta Plano. To je ujedno jedino što se od pompozno najvljivane gradnje radne zone u Planom napravilo, zone koja je trebala uz dovođenje adekvatne infrastrukture postati mjesto zapošljavanja velikog broja trogirana kojih sad na birou ima oko 2100. Kako su mi rekli stanovnici Planog, ako posjedujete iskaznicu o članstvu u HDZ možete imat rezalište u centru mjesta i to bez uporabne dozvole, možete odlagat bilo koju vrstu smeća i otrova na deponiju smrti, jer niko ne kontrolira i ne brine se o tome što se dovodi i koliko. Bitna je valjda samo zarada za nekolicinu đžepova. Pa čak i janjetina koju kupujemo ili naručujemo u obližnjim restoranima. Naša djeca udišu azbest. Piju azbestnu vodu. Udišu kamenu prašinu. Udišu dim zapaljenog smeća. Hodaju po tlu natopljeno fekalijama. Nemaju školu u mjestu. Nemaju sportsku dvoranu. Nemaju nogostup dok hodaju cestom. Nemaju zaposlenja. Nemaju budućnost. Trogirski portal |
Trogirsko Gradsko vijece broji 19 vijecnika, od toga je vecina i vladajuca iz HDZ-a. Osim vijecnika oporbenih stranaka, za rijec se njihovi vijecnici uglavnom ne javljaju. Vec cetvrtu godinu neki od njih nisu prozborili ni rijec. Mozda im je placeno da trose presvlake na stolicama. Mozda je odgovor u videu koji mozete pogledat ovde. Obavezno poslusat kako Marica Brkic tajnica i vijecnica HDZ-a vidi rjesenje problema oko skorog zatvaranja Brodotrogira i otpustanja 1500 radnika za koje se nisu pobrinuli da im osiguraju nova radna mista, vec dizu kredit od 30 miliona kuna za gradnju nogometnog stadiona u Trogiru. Ako im i uspije taj projekt, pitam se ko ce dolazit na taj stadion? Jedino ako tamo bude pucka kuhinja koja ce, ako pogledamo da ti ljudi koji rade u brodogradilistu imaju i familije, pa pomnozite to bar sa tri, dakle o puckoj kuhinji bi moglo ovisit jedno 4500 ljudi. Taman da se napuni stadion. Srela sam neke ljude jutros koji su tu snimku pogledali na mom Trogirski portal i neki su doslovno plakali od smija, a neki su pitali vrlo zabrinuto je li to zaista moguce, da se ne radi o montazi. Nije bila montaza, bila sam tamo i slusala. Cula i pljesak vijecnika HDZ-a na kraju njenog govora. Poslusajte i pogledajte UPDATE Marica prije dvi godine |
On i ona Ona: 1. Reže kruh i slučajno nožem ozlijedi prst 2. Kaže ''Joj'' 3. Stavi prst u usta kako bi zaustavila krvarenje 4. Drugom rukom uzme flaster i zalijepi ga na ranicu 5. Nastavi rezati kruh On: 1. Reže kruh i slučajno se zareže 2. ''U p____ materinu, urla on iz sveg glasa 3. Ispruži ruku daleko od sebe 4. Gleda u drugu stranu da ne vidi krv 5. Viče ''Ženoooo!'' 6. Krv pada na nedovršeni sendvič 7. Ipak će malo prileći, malo mu se vrti u glavi 8. Dok ona ne dođe on nastavlja s kuknjavom kako je teško ozlijeđen 9. Čita Doktora u kući ne bi li saznao koliko odrasla osoba mora izgubiti krvi da bi doista i napustila ovaj svijet 10. Ona stiže u zadnji čas s kutijom prve pomoći 11. Nakon što ga je previla, ona mora nastaviti s rezanjem kruha 12. On zahtijeva dobar kotlet - treba nekako nadoknaditi taj gubitak krvi 13. No, budući da je ipak preživio šok treba i pivo, onako za smirenje 14. Diže flaster, samo da provjeri krvari li još 15. Kopa po rani dok mu ponovno ne prokrvari 16. Šalje ženu u p____ materinu zato jer mu nije dobro previla ranu Uvik kazen kako su istiniti vicevi najsmijesniji. Jeste pripoznali situacije iz gornjeg vica ? Prije par godina dok Popaj i ja jos nismo bili "prijatelji" uvati mene onako u lito neka viroza. Fibra, smrcanje, kihanje.......Pijemo mi tako za stolon u kuzini prvu jutarnju kavu. Triba se dogovorit oko rucka. Poc kupit spizu. Kaze meni Popaj : "Posto si ti bolesna aj u grad po spizu s auton,a ja cu s motoron pa se vidimo u gradu na kavi". Uvik me gane ta dushevnost i briznost. Od tog dana san shvatila kako san bila bezosjecajna tetoseci ga u bolesti na krivi nacin. |
Nastavljam pricu kako su se satrali, umorili, naradili, sunca ni miseca vidili. Cetiri musketira Paul Gaugina na izletu u Nukua Hiva Talohae, misto di su se nekad skrivali kitolovci od nevera,a mozda su i oni odlazili na vidilicu, ali konjima, ne ka nasi musketiri pick up kamionetom. Da ih predstavim redom slijeva nadesno. Popaja znate, to je moj "prijatelj". Do njega je Bartul iz Korcule. Tu je hotel manager, ime ne znam ,ali ima zanimljivu zenu njemicu. Do njega Rajko splicanin koji zivi u Portoroz. Da se vratin na zenu njemicu. Ime ne znam,ali pricu znam. Moze bit poucna svim zenama. Kad se udala prvi put i ostala trudna, dobila od bivseg kompjuter da joj ne bude dosadno. Pa je sila i napisala knjigu koju je prodala u 2 miliona primjeraka. Onda je opet ostala trudna i napisala novu koja je prodana isto u 2 miliona primjeraka. Pa je zena pozelila i trece dite i napisala trecu knjigu koja je prodana u 3 miliona primjeraka. Cetvrta trudnoca je donila knjigu s prodanih 5 miliona primjeraka. Onda su po svim njenim knjigama snimani filmovi. Pa su se redali milioni u djepu. Postala je slavna i poznata i dobila svoj talk show na tv. Odradila sto emisija i postala jos poznatija. Onda se razvela. Ko zna sta je bilo. Mozda karijera i brak ne idu skupa, ili je jednostavno ljubav pukla. Onda je njemica odlucila bol od rastave izlijecit na krstarenju di je i upoznala sadasnjeg muza, hotel managera sa slike. To se nije nekima svidilo pa je razvlacena po zutoj stampi i pomalo pala u zaborav. Usput se bavila i glazbom i napisala jedan lipi komad za mjuzikl, ali nije bila podobna pa je neki lik otkupija od nje to djelo, platija joj masno i potpisa ga nekim drugim imenom. Da je bila musko mozda to sve ne bi bilo tako. Eno je sad krstari s muzem i vjerojatno trosi svoje zaradjene novcice. Ali da se vratimo na izlet..... Tu je i Neno, nas trogiranin. Inace staff kapetan. Vidin pije se lipo vino, rashladjeno. Pitan se sta je pija Herman Melville dok je ovde pisa Moby Dicka. Gledajuci ovi okolis, bistro more u laguni, mora bit da nije tesko doci do inspiracije za nesto. Mozda i njemica napise knjigu i proda ovaj put u 10 miliona primjeraka. Nasi umirovljenici nemaju love za krstarenja, ali sigurno ne bi obuli sandale i bicve. Bilo bi bolje da obuku, ali da mogu sebi to priustit ka i ove dvi simpa amerikanke. Na Nuku Hivi ima dosta divljih konja. Stvarno lipe zivotinje. Sigurno je s njima jaha Herman Melville po otoku. Sesir na glavi, lagani kas i u glavi prica o najpoznatijem kitu na svitu. Ovo se i rimuje. Kaze Popaj da Bartul super kuva, a vidin da mu i rostilj dobro ide. Spremala se spiza za jednu skupinu VIP putnika.Direktori i vlasnici firma i korporacija. Za divno cudo ne vidin na stolu kechup ni senf, a ni coca colu, piju i oni vino. Cudno za amere koji bi i kolac zacinili kechupom. Na povratku su musketiri svratili u crkvu. Bas zanimljive egzoticne jaslice. Zaboravila san pitat jesu se bili ispovidit kad su posjetili crkvu. Na kraju dana otplovili u suton prema novom odredistu. Stalno mi pada na pamet prica o njemici. Iman tri kompjutera u kuci, a ja sama. Da se prihvatin pisanja, ozbiljnog, a ne bloganja ? Mali updejtić Podrzimo prosvjed !!!!! |