Kako kome. Nama niti malo tuzno.
U Gradu je pala blogerska kavica.
Slikaj me, slikaj me s blogericama!!!
Sicate se nasih prijatelja iz Francuske? Marjan i Dominik.
Pola godine zive u Malom Stonu, pola u Francuskoj. Lako je danas kad se posal obavlja internetom. Pricali su nam o svojoj "vikendici" u Stonu, ali ovo je......auuuuuu!!
Parkirali smo se di su nam rekli i nazvali ih. Prvi put smo ovde. Znamo da se do njih ide puteljkom. Ali........taj puteljak je skoro kilometar dug. Kuca u sumi, uz more, osama........
Gradili su je 25 godina, sav materijal je donesen brodom ili na ledjima.
Svaka cast, to se zove volja i upornost.
Kuca u sredini ima otvoren atrij kroz koji se ulazi u sobe. Komada 6.
Puna je zanimljivih detalja,a ja sam cilo vrime mislila pa kako su ovo donili??
Sami su prokopali putem kanale i stavili cijevi za vodu,struju,telefon......
Zemlja za vrt se donosila u vricama brodom.
Doc u Ston,a ne poc na kamenice bi bija grih. Zato je "palo" oko pedesetak sirovih, nesto pohanih, skampi na gradele, palacinke s orasima i cokoladom.
Jos djeluju
Njih dvoje ce uskoro u penziju. Iz Marseja sele u Limož, tamo ce zivit zimi, ostali dio godine u Stonu.
Ne postoje rici koje bi mogle prinit ovu lipotu.
Ma koliko lipo bilo, ne bi volila ovo imat. Pa ko bi odrzava sve ovo, cistija.......nisan ja od tih
Pa pa Mali Ston.
|