srijeda, 17.09.2008.
Zbogom Love Boat
|
Oni koji me prate, vjerojatno se sicaju jednog od friskijih postova o stanju na brodu,makinji i kako i u kakvim uvjetima ljude rade. Ispricat cu vam nekoliko slucajeva kako se kompanija odnosi prema svojim zaposlenicima. Vidili ste po slikama u kojim neljudskim uvjetima ljudi rade. Pogotovo zadnjih dana,iako ni prije nista manje ni lakse. Radilo se danima bez odmora, spavanje je bila misaona imenica. Kad bi popadali od umora, legli bi u makinji na podu i pokusali uhvatit koji minut sna da bi mogli nastavit s poslom. Nadljuskim naporima davali su sve od sebe da brod s putnicima stigne sigurno u porat. Operacija nije mogla bit nastavljena,jer pet godina neulaganja u makinje dalo je rezultat. Moralo se odustat i otic u skver. Posla oko makinja je bilo puno vise nego se moze napravit u sedam dana s minimalnim ulaganjima. Ali kompanija gubi svaki tjedan nekoliko miliona eura ako operacija ne ide dalje i zato su ljudi opet bili pod pritiskom danonocnog rada bez odmora. Medju njima i Popaj. Spava je tu i tamo,onako u kombinezonu bi se bacija na kauc,odspava do prvog telefonskog poziva i onda opet. Na brodu je vladala velika napetost, nervoza, jedan za drugim generatori su se kvarili. Taman kad bi mislili da ce nesto krenit na dobro, desija bi se neki kvar koji bi opet ljude vratija u makinju i sve ispocetka. Jedan od zaposlenika, staff engineer, otisa je prije pocetka ovih kvarova doma i njegovo misto je bilo nepopunjeno za sad. Popaj je potega pitanje place staffa,jer kad je kuci nije placen, da se njegova placa razdijeli ljudima kao bonus,nagrada za ulozeni trud. To bi po clanu posade u makinji iznosilo samo 82 dolara. Prvo je dobija jezikovu juhu da od kud mu pravo raspolagat s novcem kompanije kao da je njegova i prijedlog je odbijen. Nas prijatelj,isto zaposlenik ove kompanije, zaduzen za brodski hotel, mora je hitno kuci,jer mu je zena pred porodom, majka nakon operacije na mozgu dobila infekciju i veliku temperaturu. Stanje je bilo jako kriticno i brat ga je zva da dodje doma,jer mamu od smrti dijele ne dani,nego mozda sati. Otisa je prvim avionom.Majka mu je umrla,od kompanije nije dobija rijeci sucuti vec zamjerku da je napustija brod u najkriticnijim trenucima za kompaniju. Vjerojatno ga vise nece ni primit natrag. Ako se on uopce bude tija vratit. To je samo jedan mali dio price kako se tretiraju zaposlenici ove firme. Nismo Popaj ni ja izuzeti od svega ovoga.Nama se desila druga vrsta neugodnosti. Ponediljak ujutro, porat u Valenciji, stanje i dalje kriticno, putnici se vec ukrcavaju u brod,ali fali jedan dio turbine koji treba zamjenit da bi brod krenija dalje. Nadjen je taj dio, organiziran prevoz privatnim avionom, trebalo je to ugradit i da cirkus navece krene dalje. Negdje oko podne Popaj je bija na sastanku s jednim od direktora i tad mu je receno: " Danas,sad,tvoja zena mora napustit brod. Politika firme je da nema familije na brodu, osim toga njeno prisustvo moze smanjit tvoju radnu sposobnost. Ona danas mora s broda. !! Kao prvo,takav zahtjev nas nije iznenadija,jer od ovakvih ljudi je svasta moguce ocekivat. Priznaju jedino da se u potpunosti predas poslu,da ti kompanija bude oltar i da za sitne novce zanemaris bilo kakav privatni zivot. Cak u sluzbenim mailovima jedan od direktora za svoje zaposlenike upotrebljava rijec talibani. Iste sekunde kad je zahtjev za mojim odlaskom izrecen Popaj je naravno reka: "Ide li ona, idem i ja "!!! Poslije su rekli da ne moram otic,ali bilo je gotovo. Nije postoja vise ni jedan argument za ostanak. U vrlo kratkom vremenu spakirali smo svoje stvari, uzeli taksi,otisli u hotel,rezervirali karte za kuci i evo nas. Pisem post od doma   Svasta smo kroz godine njegove navigacije sretali,ali ova kompanija je dno dna. Kako se ono kaze,svaki udarac u guzicu je dva koraka naprid. Isti dan kad smo napustili brod Popaj je dobija telefonski poziv, nova kompanija, uvjeti puno bolji, jedina je mana sta je malo,malo daleko........Tahiti. Ali......to mi je mozda prilika da neke od postova napisem od tamo . Zauvijek zbogom brodu romanticnog imena,ali samo imena. Ne trebamo pozelit ovoj kompaniji nista lose, sama ce se urusit, ugasit...... Nadam se da ce oni koji se ovako ponasaju prema ljudima, jednog dana doci u njihove pozicije. |
