Prosli put kad sam bila u Barceloni,nabila sam zuljeve setajuci uzduz i poprijeko.
Izgubila se tri puta,ali vridilo je. Barcelona je grad u koji sam se rado vratila. Trazeci Picassov muzej tada,jer mi je vodic osta na brodu pa sam pokusala doc do tamo po sjecanju,imala sam u memoriji otprilike kartu grada, naletila sam na njihov park Ciutadella. Najveci park u gradu. Tad sam samo na brzinu propjesacila dio parka.
Jucer sam svratila tamo,jer niko normalan ne seta po gradu na ovoj sparini. Mislila sam se izmedju nekoliko muzeja i Zoo-a. Odluka je pala na Zoo,jer nisam posjetila ni jedan vec,auuu predugo. Ka prvo protiv sam utamnicenja zivotinja. Svaki Zoo bez obzira na uvjete je upravo to,tamnica. Oslobodit ih ne mogu,ali kad sam vec tu isla sam pogledat u kojim uvjetima zive. Dok sam ih fotografirala poneki su me podsjetili na neke od vas blogere ili ljude s kojima se druzim van ovog blogerskog svita.
Prvo san nabasala na Umorno oko. Ovo je on prije velike odluke o promjeni nacina zivota i ishrane.
Umorno oko kakav ce bit kad proces pocne davat rezultate.
Ovo je Wish,nema dileme.
Blogerice s moje favorite liste.
Oni su se upoznali preko bloga.
Ciovka pozorno promatra i smislja novi post.
Mandrilo,ako niste znali tako zovu splicane.
Popaj.
Prijatelj Robi.
Dida.
Rogonja,necu vam rec koji.
|