Na nedjeljnoj kavi sam okarakterizirana kao nemirni duh.
Pozalila sam se da se ne mogu skoncentrirat na jednu stvar i zavrsit je do kraja,u komadu.
Sidin isprid kompjutera,citan blogove,dva-tri,pa mi dosadi.Dignen se,iden nesto proceprkat po kuzini,mozda i skuvat.Ostavin na pola i opet sidnen tu.Onda mi padne na pamet neka ideja za crtanje,pa izvucen pastele,rasprostren ih po stolu,zalipin papir na stafelaj i naravno ne dovrsin,jer mi je za oko zapelo nesto drugo.Vidin limun u zdjeli i mislin se kakve bi fotografije mogla s njim napravit.Razrezem ga,dodam ponesto.......slikajen,gledan,kombiniran.Onda se okrenem oko sebe i vidin koji san nered ucinila.Po stolu boje,rasute latice,iscidija se limun,sve se lipi.Nesto se krcka na spakeru.Olala i to triba zavrsit.Opet sidnem za kompjuter i citam,jidin se,smijen se......ala koliko je vrimena proslo,a ja nisam nista nacrtala,rucak oce-nece,nered oko mene,zatrpava me.......Jedino san uspila napravit par fotografija i ode dan.
Gledan te fotografije i vidin sebe.
Ovo san ja,sine mi.
|