Ka i Zore bila san u metropolu,ali drugin poslon.Ona je bila gustat u delicijama,trosenju i ostalim hedonistickim gustima,a ja san bila po diplomu.Napokon je gotovo moje dvogodisnje gazenje autoputa.Iako su neki mislili da san otisla skupa s Ciovkon,privarili su se,svaka od nas je isla u vlastitom aranzmanu,na svoju stranu,za svojin poslon.Eto Sad san vlasnica diplome,pise slikarstvo,velikin slovima,a malim,autorska skola slikanja.Kazu da sad to upisen u radnu knjizicu.Aj neka,jos jedan red u radnu knjizicu ispunjen.Mozda se diko i zaspolin. U neku ruku mi je krivo jer san gotova,ekipa gori mi je bila super,profesori isto,naucila san puno,radila san puno,a sad znam i koliko ima pumpi na autoputu,koliko kilometara,di je najbolji sendvic,koje gorivo je najbolje,kako izgledaju pejzazi u svako doba godine,a najdraze mi je bilo kad bi bura pozatvarala Radiceve mostove pa san upoznavala i zaboravljene krajeve lipe nase. Da mi Popaj nije dosa doma u subotu,bila bi ja jos ostala i sa Zorom snjofala sta se to dogadja po zg zahodima Ali triba je neko poc po njega na aerodrom,a nije red da to ne buden ja glavon i diplomom u ruci. Odlucila sam imat novi hobi,skupljanje diploma.Vec gledan di ima sta novo za usavrsavanje,jer,kako cu i di cu sad bez obaveze. Imate li koji prijedlog??? Moze i duhoviti. Kako da kucanica koja je dala otkaz kuci iskoristi svoje slobodno vrime? Ovo lipo vrime je potaklo moga Popaja da se okusa u uzgoju povrca,jer nije red da zemlja stoji neiskoristena,posto je njegova kucanica i to prestala radit,odlucija on posijat malo za potribu.Uredija tri gredice,stavija stajskog gnjoja,izmisa i posija blitvu,spinjacu,prtisimul,selen i rotkvicu.Dok se on bavija tin poslon,ja san odlucila da ne pecen kolace jednaput na godinu,nego dvaput,jer dvaput je dvaput.Nek mu bude iznenadjenje kad se umoran vrati iz vrta.Uspili mi kolaci,jer tu san uvik bila tata-mata,ali vise mi se ne da.Istrosila san se po tom pitanju.Mozda me opet dodje volja.Kako opet zavolit spaker,kako obnovit nasu jubav dugogodisnju?Tesko Donija je Popaj doma pun kufer sporke robe,pa san i to morala oprat,a ko ce? Predvece oden ja na balkon to skupit,da ne padne vlaga i bacin pogled na gredice.Vidin ja puno simena po zemlji,mislin se,bice nije dobro izmisa i zoven ja njega na raport.Pitan jesi ti ovo posija za tice ili za nas? Gleda on mene zacudjeno,nista mu nije jasno i pita je li sta krivo napravija.Jesi posija u zemlju,pitan ja.Nije!!on vidija da ljudi to uzmu u ruke i bace po zemlji pa je tako i on. Dakle,ipak je bilo sime za tice Smijala san se do suza,satima,a i on sa mnom,sta ce,naucit ce,a mozda ga i stufa. Gresku je popravija i izgrablja zemlju,sad cekamo da nikne Ima jos oko 50 kvadrata za obradit,bice tu svega,smija najvise,povrca manje-vise. Kad zavrsi s vrtlon,mogla bi ga pocet ucit pec kolace Eto sad znate di san bila i sta san cinila.Ne bas sve,jer nike stvari ostaju izmedju mog Popaja i mene Na povratku iz metropole,nebo se zarumenilo.Izlaz Prgomet,vatreno nebo.Bas lipa slika za kraj jedne faze. |
......na nekoliko dana........ ..........vidimo se............... .............uskoro................ ................ciao.................. .............hoplaaaa............. |
Sinoc je zore odvela na veceru ciovku i mene.Zena zna izabrat restoran i spizu,svaka cast.Ali necu pisat o tome,Ciovka je dobila zadatak napisat post i mozda stavit slike Zato ovo nece bit slike s blog-vecere nego moje sjecanje na jedno putovanje u nizu. Pocelo je slijetanjem u Rim,jer svi putevi vode u Rim.Onda vlakom do Civitavecchie.Tu sam prespavala i sacekala bijelu ladju.Kava jutarnja na rivi uz luku. Prva postaja Napulj.Penzici u hladovini. Detalj s mnogobrojnih kipica na glavnom napuljskom trgu. Vidi ga Zoreeee!!! Napuljski ribar.Obratite paznju na rebatinke. Odlucili smo posjetit tvrdjavu,ali smo morali sacekat da se zavrsi snimanje scene jedne njihove sapunice. Bilo je podne,cili pametan napuljski svit i turisti su negdi u hladu ili na plazi,a samo mi se pentramo do vrha. Znojni i umorni smo stigli,ali pogled je zasluzija ovi nadljudski napor.U daljini se vidi bijela ladja s kojom smo dosli i luka. Sutradan smo cili dan proveli u navigaciji,da se i turisti malo odmore i potrose koji eurich na brodu.Kapetan broda,Talijan,zaljubljen u svoj otok Capri ima zivotnu zelju da tamo ima kucicu u kojoj ce provodit svoje penzionerske dane.Tad sam dozivila gestu koja se srece mozda jednom u zivotu.Naredija je promjenu kursa i prosli smo kraj Caprija da mi pokaze tu lipotu.Odglumila sam,ne orgazam,vec odusevljenje,jer on ocito nije vidija nase otoke.Onda je moj Popaj,glavni za makinju naredija povecanje brzine da bi stigli na Maltu u roku. A ovo je Malta.La Valletta,njihov glavni grad.Tu sam ja potrosila nesto euricha na sebe. Glavna ulica La Vallette i moje razocarenje.Sporko je,usluga losa,skupo....... Put smo nastavili prema Tunisu.Od tamo nemam slika,rekli mi da nije pozeljno izlazit vanka s aparatom,jer mi ga mogu ukrast i dobit bubac u glavu.Mozda su u pravu,a mozda nisu,ja nisan vidila nista opasno,a i spiza in je dobra. |
Ma ne mogu sad smisleno niti komentirat ovo.Je li ovo poziv da svi koji su bili zrtve silovanja sebi presude?Ili da im neko presudi??? Di ovo idemo,katolicki narode?? Danasnja Slobodna Dalmacija i clanak Zlatka Galla TURBO CATTOLICO Skandalozne poruke dubrovačkog biskupa Silovanje silovanoga Posvetivši uvodni dio misnoga slavlja na blagdan sv. Vlaha veličanju monstruozne ideje da je smrt jedini pravi i moralni ‘izbor’ za svaku potencijalnu žrtvu silovanja, biskup Puljić je bešćutno ‘hračnuo’ i na svaku žrtvu silovanja Piše Zlatko GALL Ajmo povjerovati napuhanim statistikama pa – zaboravivši čak da su nam nacionalne sportske ikone “pakleni” - kazati da smo zemlja ”turbo cattolico”. Ajmo za tren zaboraviti na pedofilske afere unutar crkvene zajednice, skandale “inokosnih organa” iz Caritasa, na brutalne “interpolacije” vjerskih objekata, sve one tragikomične “gospe od Kauflanda”, pa i mise zadušnice za ratne zločince te – katolički smjerno i pomirljivo – reći da su i Crkva i njezini službenici “moralne vertikale” Hrvatske i blistava luč u tranzicijskom mraku. Triljski martirij I konačno – ajmo povjerovati da se baš svaki istup s oltara, onog crkvenog ili onog “priručnog” na improviziranim pozornicama, temelji samo na brizi pastira za ovozemaljsko dobro i onozemaljsku budućnost, svojeg vjerničkog stada. No, čak i tada je teze poput onih nedjeljnih izrečenih za dubrovačkog slavljenja Sv. Vlaha nemoguće nazvati ikako osim – opasnom i primitivnom budalaštinom. “Postoje vrijednosti za koje se valja žrtvovati”, zagrmio je u svojoj ”nadahnutoj” moralizatorskoj ognjici dubrovački biskup msgr. Želimir Puljić na samome početku nedjeljnog misnog slavlja u dubrovačkoj prvostolnici. Predmet njegova divljenja nije, kako bi se moglo pomisliti, mučenička smrt nekog hrvatskog misionara koji je šireći riječ Božju skončao u bespućima Amazone ili “na meniju” domorodaca u džunglama Bornea, nego nedavni “triljski martirij”. Puljić je u zlosretnoj sudbini djevojke Kristine Šušnjare, žrtve okrutnog ubojstva, prepoznao put kreposti koji – pouzdanije nego naramci plastičnog eksploziva oko pojasa šehida – vodi ravno u raj. Posvetivši uvodni dio misnog slavlja veličanju monstruozne ideje da je smrt jedini pravi - i moralni - “izbor” za svaku potencijalnu žrtvu silovanja, Puljić nije samo odvalio žestoku pljusku zdravom razumu nego je s nevjerojatnom bešćutnošću “hračnuo” i na svaku jučerašnju, današnju i sutrašnju žrtvu silovanja te na sve one koje su umjesto mučeničke “smrti u kreposti” odabrali – život. Moralno rasulo Teza o bezvrijednosti života “uprljanog” silovanjem i drska manipulacija tragedijom, nažalost, nije slučajno otkliznuće i gaf biskupa koji se malo više “zaigrao” nego – očito je – ideja koja uživa podršku, sada je već jasno, najšire crkvene “baze”. Ne samo stoga što ju se već ranije čulo i na “nižim razinama” nego što je ona i te kako “kompatibilna” i s glavnim tonom i sadržajem propovijedi krčkog biskupa msgr. Valtera Župana. Naime, posveta “djevojci koja je dokazala da postoje vrijednosti za koje se valja žrtvovati” dala je šlagvort kasnijoj propovijedi u kojoj se, kao glavno od svih zala, spominjalo moralno rasulo, raspad (bogobojažljive) obitelji i moralna nizbrdica koja nas vodi u uništenje. Budući da su biskupi i svećenici na svim raznama pred koji mjesec dali podršku HDZ-u i aktualnoj vlasti, iskreno sumnjam da se pod moralnim rasulom o kojem je žestoko zborio krčki biskup mislilo na afere poput “Brodosplita”, korupciju u državnoj upravi, reketarenje poput onog dubrovačkog, divljanje građevinskih lobija, spregu politike i kriminala, kaos na sudovima... ili pak na bešćutno “deranje” sve bjednije vjerničke i nevjerničke sitneži sa “dna kace”. A i čemu bi. Finese toga tipa valja ostaviti nekim doista sekularnim državama kod kojih se dobro znade kakva su pravila igre i gdje je čvrsta granica između trona i oltara. |