nedjelja, 17.02.2008.
Sjecanje u slikama
Sinoc je zore odvela na veceru ciovku i mene.Zena zna izabrat restoran i spizu,svaka cast.Ali necu pisat o tome,Ciovka je dobila zadatak napisat post i mozda stavit slike  Zato ovo nece bit slike s blog-vecere nego moje sjecanje na jedno putovanje u nizu. Pocelo je slijetanjem u Rim,jer svi putevi vode u Rim.Onda vlakom do Civitavecchie.Tu sam prespavala i sacekala bijelu ladju.Kava jutarnja na rivi uz luku.  Prva postaja Napulj.Penzici u hladovini.  Detalj s mnogobrojnih kipica na glavnom napuljskom trgu. Vidi ga Zoreeee!!!  Napuljski ribar.Obratite paznju na rebatinke.  Odlucili smo posjetit tvrdjavu,ali smo morali sacekat da se zavrsi snimanje scene jedne njihove sapunice.  Bilo je podne,cili pametan napuljski svit i turisti su negdi u hladu ili na plazi,a samo mi se pentramo do vrha.  Znojni i umorni smo stigli,ali pogled je zasluzija ovi nadljudski napor.U daljini se vidi bijela ladja s kojom smo dosli i luka.  Sutradan smo cili dan proveli u navigaciji,da se i turisti malo odmore i potrose koji eurich na brodu.Kapetan broda,Talijan,zaljubljen u svoj otok Capri ima zivotnu zelju da tamo ima kucicu u kojoj ce provodit svoje penzionerske dane.Tad sam dozivila gestu koja se srece mozda jednom u zivotu.Naredija je promjenu kursa i prosli smo kraj Caprija da mi pokaze tu lipotu.Odglumila sam,ne orgazam,vec odusevljenje,jer on ocito nije vidija nase otoke.Onda je moj Popaj,glavni za makinju naredija povecanje brzine da bi stigli na Maltu u roku.  A ovo je Malta.La Valletta,njihov glavni grad.Tu sam ja potrosila nesto euricha na sebe.  Glavna ulica La Vallette i moje razocarenje.Sporko je,usluga losa,skupo.......  Put smo nastavili prema Tunisu.Od tamo nemam slika,rekli mi da nije pozeljno izlazit vanka s aparatom,jer mi ga mogu ukrast i dobit bubac u glavu.Mozda su u pravu,a mozda nisu,ja nisan vidila nista opasno,a i spiza in je dobra. |
