to eat or not to eat??
ovaj blog me konstantno podsjeća na to kako mi je životni ciklus postao jednoličan. uporno sam čekala i čekala neku inspiraciju, neki poticaj da ipak napišem nešto, da ne zakržljam potpuno, ali to se izgleda ne da spriječiti na silu ili planiranjem. što je ovako jako iritantno jer me nervira da zapostavljam nešto što mi je ovako... priraslo srcu. a nemogu više gledati ovaj stari post, pozelenim svaki put kada ga vidim. ironično s obzirom na to koliko mi je zelena draga boja. i ne, nisam musli zbog toga, vi koji imate predrasude!
trenutno najuzbudljivija stvar koja mi se dogodila jest to da sam promjenila podlogu za miša, jer je ona prije bila presjajna pa se mdr fckn laser od miša lomio na sve strane tako da sam umjesto gradskog odgojila poljskog miša. ovo je bila metafora btw...
i sve se na kraju svede na sarkastično samosažaljenje jer sam too damn proud da bi me netko žalio. i šta? zatvorim se u sobu ko zadnja krtica i zurim u prazno, da mogu, meditirala bih kad već imam toliko vremena, a takvu koncentraciju. ali eto, ima ipak nešto ovako poticajno kod mene, naime koliko sam prije tulila i tupila o dijetama, mršavljenju i sl. pa sam uspjela i smršaviti! jiha, 3 kile stopljene, u go girl! no i to je tu stalo. ne, nisam odustala, ali kile jesu, ne daju se. ni manje ni više neg tri. a ja bi samo još 2... ne, puj puj puj, da ne bi postala paranoična na ono kaj mi vaga pokaže, puj puj... no dobro, sada kada sam ustanovila da stanje mog duha definitivno nije jedne stabilne osobe, i da sam jedna od onih koji se izderavaju na vagu kad pokaže da sam od jučer skupila 0.3 kg, mogu se opustiti. mogu slobodno reći da sam probala sve, iako nisam, ali mislim da je krajnja granica kad vodiš dijaloge sa vagom. u nekim slučajevima vaga ispadne pametnija... i onda neka netko kaže da šutnja nije zlato... u vaginom slučaju je. jel još netko umjesto vaginom pročitao vagininom?
(:smije se ko krelče:) svakaj nekaj, ja krivim vrijeme. i nedostatak šečera tj. endorfina.
