ZUBO HRVAT

Bilo je to baš prije par dana kad sam na svojo stranici pročitao komentar, na prvi pogled, ajd reko puno teksta pa pročitat ću ga par puta, da razradim temu i da vidim šta je to , tko me toliko komentira! Nerazmišljajući o čemu sam pisao dane prije toga, neznam o čemu je rijeć! Postavim si pitanje šta mi je? Kad sam malo bolje razmislio i skužio o čemu je riječ vidim velikim slovim piše nešta "BRATIĆ UMRO", sjetim se ja da sam pisao neke stvari o ratu, i još bolje, skužim da sam nekoga povrijedio, ražalostio, zavirio u dušu i posjetio na teško preboljive trenutke života! Pa daj čovječe šta je sa mnom, šta mi se dešava, šta radim od sebe, premda sam ja o ratu pisao ne razmišljajući svojom ludom glavom, došla mi je žuta minuta! Međutim znam da je bilo vrijeđanja i psovanja između mene i još nekih ljudi, netko je na nećijoj stranici spomenuo 91 i 92. godinu, rat očeve. Ja znam da je moj otac bio u ratu, kao i drugi koji su morali i htjeli i da je današnja rana na rat neizlječiva, nema tog doktora da vrati mom ocu ili bilo kom drugom normalan život, jer je moj otac 80% invalid domovinskog rata. Tko zna šta bi od mene bilo da ja njega danas nemam, gdje bih ja moja majka i sestra bilo, možda bi bio drogeraš, alkoholičar, tko bi mi dao put za normalan život, možda moja majka koju ih ja cijenio bez obzira na sve, gdje bi bili da sam izgubio njega - svog oca. Ja razumijem ljude koji su se patili za ovo malo Hrvatske domovine što imamo, a za koga su išli nego za nas mlade. Postavimo si teško pitanje: "Šta bi bilo sa nas maldih da nemamo jednog člana obitelji?", premda ih neki i nemaju, meni je žao takvih ljudi, ljudi koje j rat upropastio, sad im fali nečija ruka.Ja sam hvala dragom Bogu sretan u životu, jer je moj otac bio na granici života i smrti. Hvala Ti Bože, na svemu, a pogotovo na njemu. Roditelji nam grade put za budućnost, ali za to je ja mislim potrebno dvoje, jer dvoje u duetu su jači od jednog, to je istina. Jer tko se pati za nas nego oni, tko nosi taj teret te posljedice, gadne posljedice! Malo sam ja zaluto u temi, ali uglavnom je to to, jer bih se ja ovim tekstom želio ispričati svima onima koji su se uvrijedili! Iako prihvatite moju ispriku, ja ću se dalje osjećati krivim, jer sam se opekao, stvarno opekao: Ovo me natjeralo na duboko razmišljanje, jer meni kad dođe ta žuta minuta, ne razmišljam svojom ludom glavom i shvatio sam kako je to nekoga uvrijediti na ovaj način na koji sam ja način to napravio! Ljudi oprostite mi što griješim i ne razmišljam na posljedice!I još ću dodati jednu veliku ispriu Petri, jer me ona najviše potakla da napišem nešto ovako, jadnica moja jer nju sam kako vidim jako ražalostio.Volim te!!!!!! Dejan.