Žoharov blog
12.12.2010., nedjelja
RC Schnecke Wintercup 10/11 vol. 3
 Buđenje. Došao je i taj dan. Moja druga cyclocross utrka. Baš sam se veselio i bio radoznao. Iako sam stazu vidio na filmićima koje sam postao prije par tjedana, želim ju vidjeti i probati u živo. Dodatna nepoznanica su vremenske prilike i stanje staze. Najavili su 3°C, ali me zanima, hoće li biti vjetra, hoće li na stazi biti snjega, blata, kako ću se nositi s tim elementima. Od životno marginalnih stvari, kao što je odijevanje, odijevam: prvu plastičnu majicu (Erima), drugu plastičnu majicu (skijaška plastična iz Lidla), biciklistički prsluk (HT bikes, kupljen u Sport Experts), zimska biciklistička jakna BK CIKLUS ZAGREB, na ruke biciklističke zaštitne navlake, na noge isto, ali model za noge, čarape, traka za čelo i uši, sportska plastična kapa za ispod biciklističke kacige, dvoje rukavice (za trčanje i preko njih kratke, bez prstiju biciklističke), te na leđa torbu s pićima, novcem i zamjenskom odjećom - majica i prsluk AK Sljeme. Hladno je i počela je padati kiša, što samo podržava moju odluku da na natjecanje odem s podzemnom željeznicom. Trebao sam promjeniti dva vlaka. Bilo je dosta vožnje. Za vožnju bicikla ili psa, u podzemnoj se plaća pola karte. Na povratku sam zaboravio platiti kartu, ali nije bilo kontrole. Izlazim na dalekoj i meni nepoznatoj stanici podzemne. Stanica je nova i vrlo lijepa. Slijedi vožnja biciklom od par kilometara do mjesta starta. Start je na otoku, ali južnije nego prošla utrka. Putem opet počinje kišica, ovaj puta zaleđena, pa bode u lice. Na prijave dolazim u zadnjim minutama. Prošli puta sam došao puno prerano, a sada gotovo zakasnio. Nakon prijave skidam biciklističku jaknu. Ne bih htio da ju "uprasim". Stavljam drugu, laganu jaknu, koja štiti od kiše. Krećem u obilazak. Nisam ju prošao cijelu, jer nisam shvatio gdje vodi, ali probao sam neke bitne dijelove. Na jednom spustu mi je kotač proklizao, a ja sam se rasipao na stazi. Koji užas! Baš sam si bio jadan. Pao kao kakvo dijete. Išao sam još jednom na taj dio i bio puno oprezniji. Shvaćam da nisam pao bezveze. Taj dio je klizak i kotač proklizi i to ne samo prednji, nego i zadnji. Završavam isprobavanje i dolazim do ključnog pitanja: "Kako odjeven voziti utrku?" Skidam totalno blatnjav šuškavac. Odlučujem da ću imati "samo" tri majice i biciklistički prsluk. Lako za to što je niska temperatura, nego vjetar na mahove puše stvarno jako. Do početka utrke se stiskam u gomilu, da se zaštitim od vjetra. Kolega Christoph H. najavljuje: "This will be unique!" On ima gole potkoljenice! Dvoje kratke biciklističke hlaće i gole potkoljenice. Dakle, može se i tako, ali ja sam za penzionersku varijantu s dugim zimskim biciklističkim hlačama i dodatnim navlakama za noge. Spreman. Neću opisivati stazu i gnjaviti kao prošli put. Bit će slika, a bit će i filmić. Tehnički je bilo zahtjevno, ne toliko zbog elemenata staze, nego zbog blata, snjega, mokre trave, vode. Prošli put sam se žalio na nedostatak blata. Ovaj put sam ga dobio i više nego sam želio. Blata je bilo svugdje. Na ravnim djelovima, koji su djelomično bili pod vodom, pomješanog sa snijegom, pomješanog s travom, na izbrdicama, na nizbrdicama, na kosinama, na biciklima, na vozačima. Skupio sam mnogo zanimljivog iskustva: - ravni dijelovi pokriveni vodom i dubokim blatom: ako postoji način da ih se zaobiđe, pa makar to značilo više metara, treba ići za tom opcijom. Ulet u duboko blato uspori kretanje, nerijetko prednji kotač "zatitra", odnosno, izgubim kontrolu nad njime. Igrao sam se s mjenjanjem brzina i brzinom okretanja pedala, ali ponekad je ishod da se kotač okrene, ali u "prazno", bez da doprinese kretanju. Dobro je ne mjenjati smjer kretanja i brzinu okretanja pedala. Pogotovo u zavoju, a bilo ih je. - nizbrdice pokrivene blatom, ponekad s mokrom i blatnom travom, a ima ih i kosih koje su posebno opake: na nekim od tih nizbrdica sam uživao, posebno na kraćim i strmim, na većini nisam znao kako ću i gdje završiti, jer osim što proklizuje zadnji kotač, proklizuje i prednji kotač, dolazak na ravninu ne znači da imam kontrolu nad smjerom kretanja, tu se nađu i grbe koje dodatno "zapapre", pa je osjećaj, kao da jašem divlju kobilu. Puno uzbuđenja i neizvjesnosti. Na jednoj nizbrdici, koja je ujedno i nakošena sam pao u probnom krugu. Kasnije sam se pazio, ali je često noga bila na zemlji za pomoć. Vidio sam da i drugi imaju problema, ali sam isto tako vidio i vozače koji to prolaze kao da je sve suho. Meni su kotači jednostavno otklizavali. - zavoj na kosini ili nizbrdica sa zavojem, kako god ju nazvali, gadan element na stazi. Nagib je prema vanjskom dijelu. U gornjem dijelu zavoja odnosno nagiba je blato, u donjem je mokra trava. Teško skrećem, jer ode kotač svojim putem. U početku sam išao gornjim dijelom, pa je kotač često proklizavao, kasnije sam išao donjim, ali je bilo nešto duže i teže voziti zbog trave. No, svejedno sam tu vidio brze vozače da prolaze, s mnogo manje muke, nešto sporije i opreznije, ali idu. - ravni dijelovi, ali s blatom i zavojima, za mene opet sporo, ne možeš ući brzo, jer kotač proklizi, ne možeš se nagnuti, jer kotač proklizi, vozim polako i oprezno okrećem. Ako ubrzam okretanje pedala, zapleše zadnji kotač, pa, dobro, koji trik je u igri? - uzbrdice, bilo kratke ili duže, uglavnom sam silazio i gurao Corru. Tako je radila većina. Tek prva klasa je to prolazila, naizgled bez problema, iako sam i tu vidio silazaka, pa čak i padova. - asfaltni dijelovi, da bilo je i njih, napokon da malo bez napetosti zavrtim pedale i oslobodim se blata. - snijeg, uglavnom pomiješan s blatom, ali veseli. Veselo šprica na sve strane dok prolazim, kao u njemačkim filmovima iz '80.-ih. Uglavnom, već u trećem krugu me pretekao prvi, kasnije mu više nisam brojao. Probao sam od bržih učiti, ali to su kratke lekcije i kada ih probam ponoviti, nije lako kao što je izgledalo. Da ne mislite da je moj plasman na utrci isključivo posljedica tehničkog neznanja i nepripremljenosti. Opet sam krenuo na začelju kolone, te se pokušao nametnuti kao vođa posljednje skupine, no to nije bilo dugog vijeka, već u drugom krugu sam počeo zaostajati, a u trećem je ta skupina otišla dovoljno daleko da sam otpuhnuo svaku iluziju da ću ih dostići. Razliku su gradili polako, svaki moj spori zavoj u blatu, svako sporije uspinjanje na Corru nakon uzbrdice, kako god bijah u početku brži u penjanju po brdašcima, svako proklizavanje na nizbrdicama, svaka greška po malo i odoše. U nekom trenutku sam se osjećao kao penzioner. Snaga i borbenost me napustili, ovi brži viču "Links!", "Rechts!", "Danke!", sporijih nema. Glede vremena, u tih sat vremena se vrijeme dosta mjenjalo. Povremeno je bio jak vjetar, pa je bilo situacija da me je skoro bacio na jednoj kosini, kad sam došao na hrbat. Na par minuta je bilo ledene kiše, koja se oštro zabijala u lice. U mom predzadnjem krugu je na par minuta zasjalo sunce, pa sam bio sretan da se nisam toplije odjenuo. U zadnjem krugu ponovo loše vrijeme. Jak vjetar. Kraj sam dočekao s olakšanjem. Bilo mi je drago da ne moram još jedan krug. Bijah iscrpljen. Krenuo sam na okrijepu. Da ne mislite da postoji okrijepa, kao na našim utrkama (AK Sljeme), ne postoji. Za 12 EUR dobijete dnevnu licencu i pravo nastupa. Nema toplog čaja, bilo Žaninog ili Višnjinog, nema tople juhe ili kuhanog vina. Popio sam izotonik koji sam donio i preskinuo mokre majice. Na biciklu krenuh prema stanici podzemne željeznice. Ispred podzemne sretoh nekog starog japanca s biciklom. Njegov bicikl je bio čist i baš kad sam ga htio pitati gdje ga je oprao, on me je pitao gdje sam skupio to lijepo blato. Gledao me s obožavanjem. Kratko popričasmo i krenuh. Kasnije mi je još mahao u znak pozdrava. Ulazim u vagon podzemne i gledam gdje ću sjesti. Ima dosta mjesta. Sjedam blizu jedne muslimanske obitelji. Majka i dva mala sina. Jedan od njih me pogledao i napravio grimasu gađenja. Okrenuo sam pogled u drugu stranu. Treba takav proputovati kroz grad. Silazim na zadnjoj stanici na drugom kraju. Srećom je nedjelja, podnevno vrijeme, pa nema puno ljudi. Ono malo putnika što je ušlo, a moraju proći pored mene, rade to oprezno. Nitko nije ništa rekao. Dio trase prolazi iznad zemlje. U tim trenucima je opet sunčano. Sunce izvana, sunce iznutra. Ekstazično sam sretan. Imam dojam da sijem od sreće, kao što Sunce sije. To unutarnje zadovoljstvo i sreću ništa ne može narušiti. Silazim na svojoj stanici. Idem do prve benzinske, potražiti način da operem Corru. Na ovoj pumpi je praona u kojoj nema self-service. Objašnjavaju mi gdje je slijedeća pumpa gdje mogu oprati bike. Odlazim i čujem smijeh. Znam da ne razumiju blatnjava zadovoljstva, ali bi razumjeli da sam im se spomenuo mame na mom materinjem jeziku. Na jakni mi je pisalo Zagreb, pa mi se mogao obratiti i na "balkan esperantu", ali očigledno mu je "bilo mrsko". Čak ni takve spodobe ne narušavaju nirvanu u kojoj uživam. Odlazim na benzinsku sa self serviceom. Prvo skidam hrpu blata i trave. Blato samo po sebi nije problem, ali ima puno trave koja se teško skida i bike ostaje prljav. Ne znam kakva je tarifa za korištenje, ali mislim da za EURo nisam dobio više od 2 minute pranja. Potrošio sam 3 EUR. Puno. U Zagrebu bi za taj novac dobro oprao bike. Ni to ne ruši nirvanu u kojoj lebdim. Dolazim doma. Skidam se pred vratima. Blata na sve strane. Veš mašina pere, odvod radi probleme, jedna se majica nije dobro oprala, u međuvremenu skidam zaostale travke, podmazujem lanac, ali ništa, NIŠTA ne ruši NIRVANU! Rezultati: Rezultati 3. kola Rezultati ukupno Galerije: Fotos von Michael Leitner Fotos von Rudi Leithner Video: Video Blog: Chris Cummins - Mud, Sweat and Tyres |
- 22:25 - Komentari (9) - Isprintaj - #
Siječanj 2011 (11) Prosinac 2010 (8) Studeni 2010 (9) Listopad 2010 (12) Rujan 2010 (7) Kolovoz 2010 (12) Srpanj 2010 (9) Lipanj 2010 (9) Svibanj 2010 (7) Travanj 2010 (7) Ožujak 2010 (8) Veljača 2010 (8) Siječanj 2010 (13) Prosinac 2009 (8) Studeni 2009 (7) Listopad 2009 (10) Rujan 2009 (7) Kolovoz 2009 (11) Srpanj 2009 (6) Lipanj 2009 (8) Svibanj 2009 (10) Travanj 2009 (12) Ožujak 2009 (11) Veljača 2009 (10) Siječanj 2009 (14) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Žoharove sportske aktivnosti
Rekordi: 21,1: 01:38:20 Zagreb, 05.10.2008. 42,2: 03:49:06 Ljubljana, 26.10.2008. JGL: 00:48:12 JGL2, 8./31 00:46:42 JGL3, 10./49 00:50:32 JGL4, 22./72 00:49:19 JGL5, x/x Treking liga: 2008: 105./242 2009: 40./325 2010: 115./502 Ciljevi za 2011.: 21,1: <02:00:00 42,2: <04:00:00 half IronMan završiti ili možda Rekreacijom protiv sporta
Plan trka za 2011
06.01.2011 16.01.2011 23.01.2011 05.02.2011 20.02.2011 27.02.2011 13.03.2011 27.03.2011 17.04.2011 08.05.2011 ! :) ! 11.06.2011 ! Olimpijski triatlon ! 18.06.2011 ! Olimpijski triatlon ! 17.07.2011 ! Half IronMan ! 01.10.2011 CRES TREKING 09.10.2011 Zagreb maraton 23.10.2011 Ljubljana maraton 13.11.2011 Starek polumaraton 19.11.2011 GOLI OTOK TREKING |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||