Žoharov blog
31.08.2009., ponedjeljak
Run Forrest, run
|
Evo najave utrke koja je kao stvorena za mene: Forrest Gump Revival Radi se o 12-satnom ultramaratonu. Priznajem da me privlači, no, u ovom trenutku ne znam hoću li sudjelovati.     |
- 19:04 - Komentari (6) - Isprintaj - #
27.08.2009., četvrtak
Ljetna liga Puntijarka 2009 - 12.kolo
|
Vrijeme je bilo sparno i to je otežalo trčanje. U zadnjoj četvrtini mi je i motivacija bila slaba, pa sam hodao na mjestima gdje bi inače trčao. Tek na kraju kad me je Kiki (aka Stamenić) dostigao sam iz zezancije potrčao za njim, što se na kraju pretvorilo u nekakvo suparništvo. U samoj završnici sam bio uspješniji. Raduje me da sam i po ovom vremenu uz upitnu motivaciju uspio stići ispod 40 minuta. Janko mi je uputio izazov, ali daleko je on od mojih mogućnosti. Ako optimiziram masu, možda bi mu se tada mogao približiti. Time: 39:21 Avg HR: 164 Max HR: 177 Zakonita je sudjelovala u Nordic walkingu. Nije popravila osobni rekord iako se tome vjerojatno nadala. Vrijeme ju je dotuklo, a nije isključeno da je tu i umor od Sljemane. 24 sata S'LJeMana su sigurno utjecala na rezultate zbog umora. Radost joj može biti osvajanje trećeg mjesta nakon samo tri nastupa.  Rezultati: Rezultati Konačni poredak Rang-lista Galerije: Malistriko |
- 23:55 - Komentari (6) - Isprintaj - #
23.08.2009., nedjelja
24 sata S'LJeMana
 Predgovor Uzbuđenje pred trku je počelo u petak navečer, kada sam počeo spremati stvari. Vremenska prognoza je najavljivala kišu, ali ne i niske temperature. Uzeo sam više sportskih majica, hlačica, čarapa, dva para tenisica. Nisam mislio da bi mi po noći mogla trebati i deblja odjeća. Planirao sam ostati noćiti u baznom kampu na Sljemenu, pa sam ponio šator i dvije vreće za spavanje. Potpuno štreberski, na vrh sam došao u 9:15. Prerano, jako prerano. Očekivao sam puno planinara i drugih natjecatelja, a htio sam da mi auto bude relativno blizu zbog stvari. Tek nešto iza 11 sati su došli prvi organizatori i natjecatelji. Počeli smo donositi stvari i 15 minuta prije starta se moglo naslutiti da će se ovdje održati izvanredan sportski događaj. Moja očekivanja su bila drugačija, ali to nikako ne znači da ovo nije bilo dobro. Svojedobno su neka djeca iz Chamonixa rekla: "... it's not yet aTRAIL... ", pa kako ovo nije utrka, tako nema ni stroge formalne organizacije, nego skupina volontera i zaljubljenika, koja je posao odradila s vještinom i ljubavlju kakva se rijetko sreće. Jedan od natjecatelja je primjetio u nekoj kasnijoj fazi da je organizacija bolja nego na Ironman natjecanjima. O organizaciji će još biti riječi. Točno u podne ... kad je Grički top s kule Lotršćak označio 12:00 startala je utrka. Nije bilo stroge startne linije niti naguravanja da se dođe u prvi red. Nisu čak ni svi natjecatelji bili na startu. Potpuno netipično i potpuno drugačije od svega dosada viđenog, možda utrka (koja to zapravo nije) zato ima underground karizmu i bitnije je pojaviti se na njoj, nego postići izvanredni rezultat. Prvi krug Prvi silazak i uspon sam napravio po Leustekovoj stazi sa Zakonitom. Morao sam joj pokazati put. Na Medvednici nije baš doma, baš kao što to nisam bio ni ja do ove godine. Potpuno gentleman-ski ju pratim do parkinga i objašnjavam staze. Pratim ju i nazad, ali negdje na drugoj trećini izazov utrke postaje prejak te ju napuštam i nastavljam trčeći prema baznom logoru. Kasnije će se pokazati da ovo nije bila mudra odluka. Završetak kruga je povratak u bazni logor, nakon dolaska na vidikovac na Sljemenu i doticanja legendarnog Gelendera. Drugi krug U drugi krug sam krenuo trčeći prema parkingu po Leusteku. Upozorila me teJa da to nije pametno, ali srce je bilo u plamenu, natjecateljska groznica je potpuno prigušila glas razuma. Shvaćam da sam na palcu lijeve noge dobio žulj. Baš da bi spriječio takve događaje, bandažirao sam prste na kojima obično dobijam žuljeve, ali nikada do sada nisam dobio žulj na palcu. U povratku mi je bilo teže nego u prvom krugu, tako da nisam trčao, ali je hod bio u brzom ritmu. Susrećem Juru, koji je brao gljive. Pravi ekonom i kuhar. Putem mi je pokazao izvor na kojem sam kasnije točio vodu. Izvori su bili prilično škrti, a ni gljiva nije bilo puno. Neposredno pred kraj drugog kruga srećem Zakonitu, koja se počela spuštati za svoj drugi uspon. Završetak drugog kruga proslavljam s pola porcije Žaninih špageta s umakom. Odlično! Obnavljam zalihe tekućine. Radim mješavinu izotonika i vode, trudeći se da je ipak nešto više vode. Malo se družim s djecom i nakon nešto veće pauze krećem. Treći krug U silazak krećem sa Silent Dobom. Naravno trčeći. Mladi smo, neobuzdani i puni snage. Silazak je trajao između 35 i 37 minuta. Nešto prije spajanja 19-ice na Leustek susrećem Zakonitu kojoj obećavam da ću ju ubrzo uhvatiti. U povratku Silent Dob se odlučuje na uspon po Gipsovoj stazi, a ja već treći put "peglam" Leustek. Još uvijek sam pun energije, a i motiviran. Htio sam biti potpora Zakonitoj i olakšati joj uspon. U potjeri za Zakonitom prestižem par natjecatelja i iza svakog zavoja se nadam da ću ju ugledati. Nema je. Postajem zabrinut. Pa, jel moguće da je tako brza. U tom forsiranju sam se umorio i osjećam pad snage. Ne dopuštam da me umor uspori. Kroz glavu sve češće prolazi misao: "UPRI!" Zakonitu sustižem tek na Koloturama. Mrtav umoran. Potrošen. Zajedno odlazimo do Gelendera i u baznom logoru završavamo ovaj krug.  Bazni kamp U baznom logoru su moje cure složile šator i donijele odluku da se ne vraćaju doma, nego da ostaju cijelu noć. Brinemo zbog loše vremenske prognoze, ali ako će biti izuzetno loše, uvijek se može otići do auta ili čak i doma. U međuvremenu se održava kulinarski dvoboj između Žane, trenutne prvakinje kuhinje i izazivača Jure. Žana je napravila odličnu juhu od povrća (s ekstra velikim komadima povrća - pitajte K.Goleca) i mesa, a Jura napada s odličnom juhom od gljiva. Obje juhe su bile odlične, tako da u prvom krugu nisam mogao donijeti odluku o pobjedniku, a za drugi krug više nije bilo dovoljno juhe zbog velike potražnje. Tijekom dana i noći bilo je još kulinarskih obračuna, ali sam degustaciju proveo daleko od tanjura, negdje u bespućima Medvednice. Četvrti krug Moja očekivanja i procjena je da bih mogao napraviti između 6 i 8 silazaka i uspona. U skladu s time sam u prvom danu trebao napraviti barem 4 kruga. Skrivena nadanja i maštanja su bila da bih mogao napraviti 10 uspona. Koliko su ta nadanja nerealna, istinski sam shvatio nakon prva tri kruga. U četvrti krug krećem s Mukkijem Mortenssonom nešto prije 20 sati. Po putu nas hvata mrak i stavljamo čeone svjetiljke. Spuštamo se po Gipsovoj stazi i od ovog kruga nosim štapove, koji su mi pomogli u spuštanju. Tijekom spuštanja, blizu Leustekove staze, u zasjedi nas dočekuje Luce i iskače ispred mene. Bijah iznenađen, ali ne i posebno preplašen, no svejedno je bukva dobila naziv "Žoharova bukva", baš kao što postoji i "Lucijin bor". U povratku se odlučujemo ići po Leustekovoj stazi i kasnije prelazimo na 15-icu. Putem susrećemo mnogo svjetiljaka u mraku. Sve su to perverznjaci i manijaci koje znamo. Bude se uspomene na Mrak kombinaciju. Lijepo mi je vidjeti svjetiljke u mraku. Putem susrećemo i planinare koji "šetaju" šumom po mraku bez svjetiljaka. Prilično neodgovorno. Osjećamo dolazak oluje. Mukki dobija informaciju da je oluja na sat vremena od nas. Vjerojatno ćemo stići na vrijeme u logor. Dolaskom na Gelender vidimo kako oblak brzo prelazi preko vidikovca, a sa zagorske strane se ne vidi ništa od oblaka. Žurimo u kamp. Stanje u kampu ... je čudno, kao u nekom čudnom filmu, nerealno, nadrealistično (što god to moglo značiti u ovom kontekstu). Mrak je. Noć je ispresjecana zrakama svjetlosti iz čeonih svjetiljki. Svjetlost nije jasna, razblažena je vlagom, oblakom. Neki su zaokupljeni kuhanjem večere, neki spremanjem stvari. Čudna kombinacija statičnosti i dinamike u kampu. Okrijepljujem izmoreno tijelo. Platio sam danak forsiranju u prva tri kruga. Počinak Spremam se na počinak. Ne samo zbog iscrpljenosti i lošeg vremena, nego i zbog mojih cura, koje se boje ovakvog nevremena u prirodi. U šatoru radimo zadnje pripreme za spavanje. Nakon što sam i ja ušao i skinuo se, šator poprima osebujan miris. Cjelodnevni znoj koji se ne može ignorirati. Mokra odjeća. Prljave noge. Nemam pravo očekivati tuš na vrhu Sljemena, ali bi javna pipa dobro došla izmorenim planinarima, a u ovom slučaju i meni. Cure imaju problema sa snom zbog grmljavine. Meni se teško opustiti. Hladno je. Donio sam svu odjeću, ali nismo planirali da će itko osim mene ostati, a sada nas je četvero. Pokrivamo se s ručnikom, s dekom iz automobila, pokrili bi se i sa slamaricom da ju nismo stavili pod sebe. Hladno je. Okrećem se i teško mi je zaspati od tog osjećaja hladnoće, iako, priča se da mi je "motorka" bila upaljena. Tijekom noći nekoliko puta pogledavam na sat. Imam potrebu napraviti još barem dva, a po mogućnosti još četiri kruga. U šatoru, osim što je hladno, čuje se šum drveća od vjetra i padanje kiše. Treba u tim okolnostima ustati i izaći u mrak, noć i loše vrijeme. U meni se vodi borba. Komformistički dio kaže ostani i spavaj. Doći će jutro, pa ćeš onda ustati. Umoran si. Odmori. Drugi, natjecateljski i mazohistički vrišti, ustaj! Spavat ćeš kad ćeš biti "ladan i beo". Već je 03:00. Računam u tim hladnim, vlažnim i mračnim okolnostima koliko krugova mogu napraviti ako sada ustanem. Žohar is back! Ustajem. Jednom se živi. Skidam sa sebe toplu majicu i oblačim hladnu sintetičku. U istom osjećaju prolazi cjelokupno odjevanje. Pametno sam ponio više kompleta, jer bi inače i mazohist u meni vrištao od neugodne hladnoće i mokrine. Toplo se odjevam i izlazim. Dolazim u veliki šator i slavodobitno proglašavam da sam ponovo u trci.  Peti krug Prije polaska jedem hladnu tjesteninu od večere. Kiša je uništila dio hrane. Dogovaram s Josipom B. da ćemo zajedno krenuti. Zapravo, osim što je hladno, kiša ne pada i vrijeme nije tako loše kao što mi se činilo u šatoru. Prije polaska (cca 03:30) nam se priključuju Ajris, Mukki i Sablja. U laganom hodu krećemo prema parkingu po 15-ici. Unatoč uvjetima u kojima sam se odmarao, tijelo je spremno za nove napore i željno utrke. Putem susrećemo druge natjecatelje. Spust prolazi u ugodnom druženju i priči. Uskoro postaje toplo. U nižim djelovima nema vjetra, a i zrak je topliji. Dolaskom na parking ekipa odmara, a ja se odmah okrećem i vraćam. Kao što spomenuh, opet sam pun energije. Šesti krug Nekako se dogodilo da smo Josip B. i ja ponovo krenuli zajedno, no obzirom da je on "tabanao" cijelu noć i da ima više uspona od mene, ubrzo se rastajemo i ja nastavljam bržim tempom. Spuštam se ponovo po 15-ici. Tijekom spuštanja susrećem (sada je već prošlo 7 sati) prve planinare. Na parkingu susrećem Vanju P. i pratitelja koji se rastežu, no i ovaj put se odmah okrećem i vraćam. Znam da će mi slijedeći krug biti zadnji i da će mi biti teško, pa odlučujem ovaj uspon napraviti po Gipsovoj stazi. Priznajem da sam izgubio inspiraciju da se pojavim na slijedećem kolu jutarnje Gelender lige. Dosta mi je ove staze. Čini mi se da poznajem svaki korijen, svaku grabu i svako stablo. Dosta.  Sedmi krug Istina je: "Žohar može 7 puta u 24 sata sići i popeti se na Sljeme!"  Ako me sjećanje ne vara, prošlo je 9 sati. Nakon popune rezervi tekućine i kraće okrijepe, dogovaram s trkadžijom Terzićem i Vanjom S. (aka Suhi) još jedan zajednički krug. Prema dolje idemo dosta brzim tempom. Dečki su svježi i odmorni. Uspjevam ih pratiti. Susrećemo sve više planinara, ali i drugih natjecatelja. Neki su prespavali doma, pa se sada vraćaju po još jedan ili dva kruga. Neki su hodali cijelu noć i sada su očito iscrpljeni i u lošem stanju. Nakon što smo vidjeli da je parking pun, krećemo na moj posljednji uspon u ovoj utrci. Sada sam ozbiljno umoran i sve teže pratim dečke. Unatoć mojem zaostajanju, uz povremeno branje kupina uspijevamo zajedno doći do Gelendera i spustiti se u kamp. Vrijeme dolaska je 10:49. Dosta prije mog očekivanja. Nisu me štedjeli. Doručak Po dolasku slijedi doručak. Jura je u woku napravio povrće, a kasnije su uslijedile palačinke. Bilo je i druge hrane i pića. Svega u dovoljnim količinama. Unatoč činjenici da je utrka trajala 24 sata, da je bilo više od 60 natjecatelja, hrane i pića je bilo dovoljno za sve. Diplome Svako pravo natjecanje ima svoje diplome. Ova utrka (iako nije utrka - vidi mišljenje dječaka iz Chamonixa s početka priče) ima vrlo maštovite i posebne diplome. Ako ste radoznali, dođite dogodine, napravite 6 ili više uspona i dobit ćete jednu. Nadam se da organizator neće promjeniti design.  Radost, spremanje Čekajući završetak utrke, počeli smo se spremati. Šator je mokar, kao i dio stvari. Dobro bi došlo par dana odmora prije posla, ali ... sutra je ponedjeljak. Top s početka priče označuje kraj natjecanja. Statistike slijede. Cirkus odlazi iz našeg malog mjesta i vraća se za godinu dana, a do tada marljivo vježbajte i slušajte starije. P.S. Sa sedam uspona dijelim sedmo mjesto s Mukkijem i Loberom Đ. Zakonita s dva uspona dijeli deveto mjesto s teJom, Bernardom i Silvanom. Rezultati: Rezultati Galerije: Diana A. teJa Mediji: Jutarnji |
- 19:45 - Komentari (3) - Isprintaj - #
20.08.2009., četvrtak
Ljetna liga Puntijarka 2009 - 11.kolo
|
Godišnji odmor je gotov. Počeo sam raditi. Naporan radni dan završavam s napornom trkom, ali iz nje izlazim olakšan. Sve brige i napetosti ostavljam na startnoj liniji. Do Njivica za 18:09, nastavak je kraći, ali strmiji i naporniji. U nastavku sam blizu Sablje, pratim ga koliko mogu. U završnici osjećam umor i sklonost usporavanju. Sablja, u prošlom životu (ako postoje i ako u njih vjerujete) poznati gonič robova, me bodri i služi se raznim psihološkim smicalicama da bi me motivirao i izvukao iz krize. Uspijevamo! Postavljam novi osobni rekord na ovoj stazi. Sablja, dokazao si da si pravi Gelender Buntai Leader. Potpora članu tima, pa i po cijenu tvog slabijeg vremena je pokazatelj timskog duha, sportske solidarnosti i izuzetne ljudskosti. Hvala! Time: 38:34 Avg HR: 167 Max HR: 183 I na ovo kolo je došla Zakonita, sudjelovala u Nordic walkingu, popravila osobni rekord (57:08) i donijela kolače, ovaj put od maka. Raduje se jer je završila ispod sat vremena, raduje se jer je popravila osobni rekord i raduje se jer joj je ovog puta bilo lakše nego prošli put. Koliko radosti u 57 minuta i na 4,5 km! Rezultati: Rezultati Poredak Galerije: Diana A. |
- 21:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #
16.08.2009., nedjelja
Sljemenski krug - malom
 Jučer sam uspio ignorirati zov Medvednice. Nisam otišao u Topusko na polumaraton niti na Single Adventure Race. Jedino sam se natjerao da otrčim krug oko Jaruna. Motivacija mi je bila slaba. Danas je priča malo drugačija. Snažan zov Medvednica me je privukao i želio sam tu radost podijeliti s malom. Krenuli smo dosta kasno, nešto prije 10 sati. Prvo od Trešnjevke preko grada do parkinga na Bliznecu, onda sljemenskom cestom do Gelendera. Moram spomenuti da sam do Gelendera prestigao 11 biciklista, svi na MTB, a prestigla su me trojica, svi na specijalkama! Na Gelenderu sam popio crno Velebitsko pa nastavio preko Puntijarke i Hunjke prema zagorskoj strani. Ovo mi je prvi put da sam otišao dalje od Hunjke. Prvo što sam primjetio je kvalitetniji asfalt s manje rupa. Cesta ima manje zavoja i lakše je voziti po njoj. Spomenuo sam da mi je nelagodno spuštati se većom brzinom od 45 km/h. Na zagorskoj strani sam u jednom trenutku išao brže od 60 km/h. To govori o kvaliteti ceste. Spustio sam se do mjesta Pila.Tamo ima lijepih i velikih imanja. Dolaskom u Strmec (Stubički) produžio sam prema Stubičkim Toplicama, umjesto da sam skrenuo prema Kraljevom Vrhu. Na maloj je taj povratak bio brz. Na ovom dijelu je bilo uspona. Nakon prolaska Kraljevog Vrha slijede Gornja Bistra, Oborovo, Poljanica, Bukovje, Novaki, Jablanovec, Ivanec i Zagreb. Povratak po Aleji Bologne je bio najopasniji dio puta. Nakon povratka istezanje i zadovoljstvo. Distance: 76,6 km Time: 03:46:46 Avg pace: 02:58 min/km Avg HR: 130 Max HR: 164 Iz nepoznatog razloga mjerač kadence je otkazao, no, sredit ću to. |
- 21:09 - Komentari (6) - Isprintaj - #
13.08.2009., četvrtak
Ljetna liga Puntijarka 2009 - 10.kolo
|
Prije tjedan dana sam naučio novu hrvatsku riječ: "posvuduša". Riječ nisam tražio u "Klaiću", nego sam na nju naišao u časopisima za dokone kojima je interesantniji tuđi život od vlastitog. Riječ opisuje osobe ženskog spola koje se pojavljuju na raznim društvenim okupljanjima (eng. event), a zapravo nisu poznate iz medija, društvenog, političkog, ekonomskog ili znanstvenog okruženja. To su djevojke koje tek traže svoje mjesto pod velikim plavim svodom, svoje mjesto pod suncem. Uvod traži pojašnjenje. Kad sam čuo za tu riječ, podsjetila me je na mene (ipak sam ja centar svog svemira). Postoji već cijeli niz natjecanja na kojima sam se pojavio prvi i jedini put. Na primjer, do sada sam bio jednom na Zimskom Lagviću, jednom na dugoj ZG kros lizi (eng. league), jednom na kratkoj, jednom na Puntijarci, jednom na duatlon lizi, jednom na triatlon lizi, jednom na olimpijskom triatlonu, jednom na Varaždinskoj triatlon lizi. Prava muška "posvuduša"! Sada sam razbio taj obrazac. Jučer sam bio na sprint triatlonu, pa sam si danas našao opravdanje za lošiji rezultat. Umor. Osim umora i motivacija mi je bila slabija. Nakon Njivica sam više hodao, nego trčao. Tehnički podaci: Time: 41:12 Avg HR: 162 Max HR: 176 Avg pace: 09:59 min/km Avg speed: 6,0 km/h Max speed: 13,7 km/h Usporedim li ove podatke s podacima na 1. kolu, vidljivo je da mi je Avg HR sada bio niži za 8 otkucaja (170-162), a i Max HR mi je bio niži za 7 otkucaja (183-176), iz čega je jasno da sam se manje trudio. Slijedi par podataka o stazi: Prema podacima na webu (AK Sljeme): Trasa: Bikčevićeva planinarska staza (staze broj 18 i 19): Bliznec – Njivice – Puntijarka. Dužina staze: 4.450 m Visina staze: 627 m Prosječan nagib: 14 % Prema mojim mjerenjima podaci su nešto drugačiji: Horizontalna dužina staze: 4.120 m Visina staze: 656 m Prema mjerenjima na 1. kolu, horizontalna dužina staze je bila 4.170 m. Podaci o visini koje daje Garmin Forerunner 305 su nepouzdani. Često na istom mjestu daje podatak koji se razlikuje i do 100 metara! Na lizi je sudjelovala i Zakonita. Nastupila je u Nordic Walking kategoriji. Izvorno je namjeravala ići do Njivica, ali je borbeni duh prevladao. Na Njivicama je dobila i partnericu (Diana A. iz AK Sljeme). Stazu je prošla za 01:02:52 i to ju raduje. Na ligu nije došla praznih ruku, donijeli smo kiflice, kao na MK2, samo što ovaj put nisu bile smrznute, nego u najboljem izdanju. Nakon kraće rehidratacije i druženja s trkačima smo krenuli kući. Rezultati: Rezultati Poredak |
- 21:07 - Komentari (2) - Isprintaj - #
12.08.2009., srijeda
Varaždinska triatlon liga - 7. kolo
|
Radi se o sprint triatlonu (750m plivanja, 20 km bicikla i 5 km trčanja). Krenuo sam ranije da bih našao gdje se održava utrka. Vrlo brzo sam našao izuzetno ljubazne, ali i duhovite domaćine. Više puta su se potrudili objasniti kuda se pliva, gdje se vozi i trči. Na upoznavanje staze sam krenuo s Ivom R. iz TK Jarun. Provozili smo se po biciklističkoj dionici. Odnah moram priznati da je asfalt bolji nego na Jarunu, prometa je bilo manje i općenito sam se osjećao sigurnijim. Jezero je ugodno toplo i zadovoljavajuće čisto. Također bih istaknuo da su se natjecatelji pozdravljali pa iako sam novi, pristupali su mi i razgovarali samnom. Upoznao sam g. Pichlera, kojem sam ranije najavio svoj dolazak. Cijela ekipa je super. Plivanje Svi smo ušli u jezero, organizator je po n-ti put objasnio stazu i specifičnosti (sprud na polovici), kao i činjenicu da se plivaju dva kruga. Već na početku sam dobro krenuo. Bio sam zadovoljan, osjetilo se da sam bio na moru tjedan dana i da sam plivao. Istina je da su me u prvom krugu prestizali, kao i u drugom, ali isto tako je istina da nisam bio zadnji, pa čak niti u zadnjoj grupi. U drugom krugu sam bio umoran, a zbog napora sam i brže disao, pa je glava bila iznad vode, što svakako kvari umjetnički dojam, a i utjeće na performance (hr. izvedbu). Iz vode sam izašao s vremenom 18:48, što me je jako obradovalo. Napredovao sam. Do tranzicije se trči nekakvih 50 metara, što baš nije lako bos. Bicikl U tranziciji sam se obrisao ručnikom, trudeći se da to bude brzo, a ne detaljno, obukao sam čarape, koje sam prethodno namotao, baš kao i majicu, da ne zapinje za mokro tijelo. Vezanje tenisica pažljivo, da vezice ne budu preduge zbog bike-a i stegnuto koliko moram zbog trčanja. Veliki broj natjecatelja je imao MTB, a jedan čak i "ponny"-ja. U prvih krug i pol (vozilo se tri kruga) sam prestigao dvojicu, a onda me je dostigla Iva R. (TK Jarun), pa smo vozili u međusobnoj zavjetrini (dozvoljeno). Dok sam bio sam, bilo je teško savladavati vjetar, a s Ivom sam "nagazio" pedale i brzo smo vozili. Moram priznati da me je vožnja dosta izmorila i drugu polovicu zadnjeg kruga je uglavnom ona vodila, te je i ranije ušla u tranziciju. Trčanje Ostavio sam malu i skinuo kacigu, popio zadnji gutljaj izotonika. Krenuo sam iz tranzicije i u zbunjenosti ugasio sat. Ponovo ga palim, pa u pokušaju prebacivanja iz cycling moda u running mode ponovo gasim. U međuvremenu sam izašao iz zone tranzicije, Iva me je već pretekla za 30 metara, a ja i dalje prčkam po satu. Ljut sam na sebe. Uz sve to osjećam i tvrdoću, pa čak grčenje u listovima. Pokušavam to eliminirati mjenjajući tehniku trčanja. Uvijek je upalilo pa tako i ovaj put. Trčimo po cestici pored AquaCity-ja. Pored nas livade i kukuruz. Sasvim ugodno. Prije kraja prvog kruga pretjećem Ivu, no na okretištu stajem i uzimam vodu te gubim tu prednost. Ponovo ju moram dostići i to mi uspijeva u slijedećih 500 metara. U drugom krugu se mučim s održavanjem tempa. Pokušavam ga održati na 04:45, iako povremeno padne na 05:15. Bilo je trkača koji su me prestizali. Tako me je jedan prestigao 600 metara pred ciljem. Trudio sam se pratiti ga, možda će imati krizu pred kraj. Međutim lik je prije kraja stao i počeo piti. Zbunjeno gledam što se događa. Ovo mu je bio tek prvi krug. Ulazim kroz ciljnu ravninu. Iza mene na stazi je još dosta natjecatelja. Zadovoljan sam. Očekujem da sam negdje u sredini po plasmanu (19./34). Skupilo se 37 natjecatelja (od toga 4 žene). Swimming time: 0:18:48 Cycling time: 0:42:09 Running time: 0:24:12 Total Time: 01:25:09 Moj Forerunner kaže slijedeće: Biciklistička dionica: 20,5 km Time: 38:51 Avg pace: 01:53 min/km Avg speed: 31,6 km/h Max speed: 37,8 km/h Avg HR: 163 Max HR: 172 Avg cadence: 73 Trkačka dionica: Time: nepouzdano, jer sam imao poteškoća Avg pace: 04:49 min/km Avg HR: 169 Max HR: 178 U drugom krugu je tempo bio slabiji za 10 sec po kilometru. 1.Triatlon Liga Aquacity 2009 - 7. kolo Rezultati: Ukupni poredak Rezultati |
- 23:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #
11.08.2009., utorak
Šetnja Bikčevićevom stazom
|
Postoji više motiva za ovu šetnjicu. Na šetnju sam poveo cijelu obitelj. Zakonita ima namjeru u četvrtak izaći na Ligu Puntijarka, pa da upozna stazu. Pomladak se cijele dane igra s LPS (littlest pet shop), sjedi pret TV ili kompom, a htjele bi biti trkačice kad sa starim idu na trke. Točnost karte u gornjem dijelu gdje je 16-ica i 21-ica je također bio jaki motiv. Uglavnom, skraćeno, na karti vidim križanje s 1M odnosno 21-icom i nešto niže sa 16-icom, a na tom dijelu su 4 križanja. Posebno 1M kod planinarskog skrovišta Samoća, kasnije križanje s 21-icom, još kasnije sa 16-icom, pa još jednom sa 16-icom. Grah i pivo na Puntijarci. Grah s kobasicom košta 26 HRK, što je za 1 HRK više nego na Runolistu. Bitna razlika je skoro dvostruko veća kobasica na Runolistu. Na žalost, grah je imao jak okus i miris po zagorjelosti, te me definitivno nije privukao mirisom kao onaj na Vidikovcu. Crnog Velebitskog nemaju, te je svaka daljnja usporedba nemoguća. Domačice su ljubazne, ali nisam došao na njih.  Iznenadni susret Iako je radni dan, to ne znači da nema planinara. Ima ih malo, ali su zato poznate njuške (NHF). Dok smo se vraćali sreli smo trkadžiju Goleca i Denisa. Ne trenira se samo weekendom. |
- 23:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #
09.08.2009., nedjelja
Orjentacijska škola po Medvednici
 Još u doba Mrak kombinacije 2 i mog gubljenja po Medvednici, a pogotovo na 8. kolu, dogovorio sam s iVshom (aka Ivan P.) da ćemo napraviti malu školicu orjentacije. Trebalo nam je sedam mjeseci da se dogovorimo, ali smo uspjeli. U 09:15 smo počeli s pregledom karata i kompasa. Imali smo topografsku kartu (vojnog porijekla?) sa starim nazivima domova i nešto noviju planinarsku kartu (Smand). Jedan kompas je bio orjentacijski, a drugi vojni - topnički (vjerojatno NATO). Uslijedilo je upoznavanje s oznakama na karti, što znače koje crtice, boje, oblici. Također je objašnjeno čemu služe dijelovi kompasa. Osim magnetske igle, tu je mnoštvo crtica i brojeva, a i trakica može imati dodatnu ulogu, a ne biti samo vezica oko vrata. Detalje vam neću sada otkrivati, morat ćete doći na školicu. U 10:00 smo krenuli Poučnom stazom Bliznec do zgrade Uprave parka prirode Medvednica. Tu smo krenuli s desne strane potoka (gledajući od izvora) Bliznec s namjerom da se nakon 200 metara prebacimo na šumski put koji je ucrtan na karti. Cijelu avanturu ćete lakše pratiti ako pored sebe imate kartu. Točnost karte Nakon tih 200 metara smo se popeli stazicom uzbrdo (pored ucrtanog vodotoka) i našli šumski put dovoljno širok da njime može proći osobno vozilo. Napravili smo provjeru (pogledali jel' zavoj na putu odgovara zavoju na karti, udaljenosti,... Sve je pod kontrolom. Nastavili smo dalje približno 100 metara i shvatili da se naš put ne penje kako je nacrtano na karti, nego da postoji paralelni put koji se spaja na zavoj sljemenske ceste. To je prvi put da smo uočili da je karta netočna, odnosno da su te dvije ceste prikazane kao jedna. Radi se o zavoju ceste pored kojeg je na karti oznaka visine 450 metara. Topolčeva sjenokoša Produžavamo po šumskom putu. Prst prati naše kretanje na karti i sve je u redu do prelaska puta preko potoka Bliznec ispod Topolčeve sjenokoše. Cijeli dio je obrasao vegetacijom i teško se snaći, ali uspjeli smo pogoditi put. Karta je na tom mjestu nacrtana prilično "odokativno". Kad se već spominje "sjenokoša", napominjem da se ne radi o nikakvoj livadi ni proplanku, nego o predivnoj šumi gdje smo vidjeli i vrlo zanimljiv "tepih", koji nas je podsjetio na dječje bajke i "Gospodara prstena" (onaj dio dok su još u Shireu). Vidjevši te zanimljive i lijepe biljke, zažalio sam zbog svog neznanja i nepoznavanja biljaka. Bilo bi "cool" znati imena tih biljaka, rodove, porodice, upotrebu,... Njivice Prateći šumarski put došli smo do spajanja sa stazom 19. Tu se je trčalo jedno od kola Mrak kombinacije 2. Dolaskom do staze 19 čujemo glasove drugih planinara. Ubrzo dolazimo na Njivice. Gdje je put? Od Njivica nastavljamo stazom 18 i 19, s namjerom da prije njihovog razilaženja prijeđemo na šumski put s lijeve strane. Od Njivica do razdvajanja 18-ice i 19-ice prema karti ima 250 metara, a i u stvarnosti je to približno toliko. Na drugoj trećini te dionice bi trebao biti šumski put s lijeve strane. Prošli smo tu dionicu par puta, ali puta ne vidjesmo. Niti puteljka. Staza bi trebala biti široka kao i prijašnji šumski putevi, a nismo vidjeli ni planinarsku stazicu. Krenuli smo u šumu da ju potražimo. Možda je zarasla? Tražili smo, ali jedino smo našli stazu po kojoj smo došli do Njivica. Off road Nakon toga smo odlučili ići kroz šumu smjerom gdje bi trebao biti taj put, pa kasnije kroz šumu do slijedećeg šumskog puta, koji spaja 19-icu i križanje par puteva koji vode do PD Runolist. Hodajući kroz šumu, prešli smo par vodotokova. Nisu baš svi ucrtani, ali bili smo sigurni da smo došli do drugog vodotoka, koji je ucrtan do križanja par puteva, od kojih je jedan staza 16. Na tom putu smo pronašli jedan izvor na kojem smo natočili vodu. Tu smo vidjeli zanimljivo kamenje i kristale. Ponovo se sjetih svog neznanja i bi mi žao što ne znam ništa o tim stijenama niti vrstu niti starost. Srna Bili smo pri kraju naše off road avanture, kad odjednom pred nas iskoči srna. Iskreno, dijelilo nas je 50 metara i nisam joj dobro vidio oči, ali imala je predivne vitke noge i čvrstu, oblu stražnjicu. Par puta je stala i pogledala nas. Volio bih čuti njene misli. Na raskrižju 19 i 16 Izbili smo na put, a nekoliko metara od nas je bilo i raskrižje. Raskrižje staza 19 i 16. Gledam kartu i totalno mi nejasno. 19-ica ide prema Puntijarki i tu nema sumnje, to je ta staza. Prolaze planinari, iVsha susreće poznanicu. Ja gledam kartu i tražim gdje se sjeku te staze, ali na karti vidim samo jedno njihovo raskrižje, gdje 16-ica dodiruje 19-icu s lijeve strane, no ako smo na tom križanju, trebali smo presjeći dva puta, od toga jednu obilježenu planinarsku stazu, a to se nije dogodilo. Uglavnom, kako god da je nacrtano, odlučujemo ići na lijevo po 16-ici prema Runolistu. Gazeći našom stazom, dolazimo do križanja putova sa stazama 16, a nešto kasnije i 21, pa i 1M. Prestajem razmišljati i prihvaćam činjenice kako ih život donosi.  Tigrovo oko i Šumarev grob Hodajući po stazi dolazimo na križanje prije Tigrovog oka i ponovo uočavamo neucrtanu stazu ili loše ucrtanu. Tigrovo oko nije bistro planinsko jezero, nego na moje razočaranje vrlo mutno i neprivlačno za umočiti noge. Tu smo se zasladili kupinama i malinama, koje većina planinara ignorira ili jednostavno ne vidi. Kad sam već u blizini, prošetao sam i do Šumarevog groba. Ne radi se o nikakvom grobu (bar ga ja nisam vidio), nego o lijepom izvoru.  Prema Runolistu Nastavljamo prema PD Runolist po širokom putu, odnosno stazi 16, koja u nekom trenutku postaje 1M. U PD Runolist smo se odmorili. Pozivam svu djecu socijalizma, koja žele obnoviti uspomene "kako se nekad živjelo" da posjete dom. Stolovi, stolice, stolnjaci i zavjese su autentične iz 1960-ih. To ne znači da je loše. Naprotiv, atmosfera je ugodna i rado bih da tu završi koja od utrka buduće "Mrak kombinacije 3". Problem bi mogao biti radno vrijeme, jer rade do 20 sati. Povoljna je cijena crnog Velebitskog od 14 HRK (jeftinije nego na Vidikovcu, a teže za transportirati), grah s kobasicom je 25 HRK (također povoljnije nego na Vidikovcu), a kobasica je VELIKA. Uzeli smo štrudlu od crvenog voća (višnja+još nešto) i bučnicu. Dobri komadi za 10 HRK. Recesija je pa da obratimo pozornost i na financijski moment. Prema cesti pa Leustekom prema kratici za Brestovac Napuštamo PD Runolist i stazom 16 koja se u ovom dijelu zove Šumarev put krećemo prema jugu, s namjerom prelaska na Leustekov put. Sve prolazi dobro, u nekom trenutku radimo vježbu uzimanja azimuta i točnog određivanja mjesta na karti, što je također prošlo vrlo dobro (možda i odlično, profesor mi nije upisao ocjenu ). Dolazimo do spajanja Šumarevog puta, Leusteka i zavoja (okuke) sljemenske ceste, koje u stvarnosti izgleda nešto drugačije nego na karti, no ne damo se zbuniti, nego prelazimo na Leusteka i krećemo sjeverno. Na slici našeg kretanja ćete u ovom dijelu vidjeti cik-cak, ali tako su nas putevi vodili, a nije bilo pogodno za kraćenje zbog vegetacije. Leustekom smo išli na sjever i nakon 600 metara dolazi do križanja sa šumskim putem, koji je dosta zarastao. Krećemo tim putem prema jugu. U ovom dijelu kod Leusteka put se koristi za olakšavanje planinarskih fizioloških potreba, a kod dijela gdje se spaja s cestom i stazom 15, za olakšavanje seksualnih potreba (možda mjesto za kontrolu u budućoj utrci 4 fukodroma, koja će sasvim sigurno morati promjeniti naziv, odnosno broj u nazivu) . Nama je laknulo kad smo nastavili stazom 15 prema sjeveru. Brestovac Ubrzo ponovo prelazimo sljemensku cestu i dolazimo na makadam za Brestovac. Od samog početka vidimo da karta ne odgovara stanju na terenu, no znamo gdje smo. Nakon 200 metara bi trebali doći do raskrižja s četiri kraka. Tog raskrižja nema. Postoji cesta prema Brestovcu koja se odvaja lijevo. Tu ima i drugih detalja koji nisu u skladu sa stanjem na terenu. O Brestovcu možete pročitati na linku (hr. poveznici) koji sam dao, a realnost je žalosna i tužna (kao sve velike i prave ljubavi, rekao je nekada neki pjesnik). Velika je bila snaga te ljubavi i bila je to velika ljubav (koja igra riječima), trebalo je pokrenuti projekt i ostvariti to lijepo i veliko zdanje, no zub vremena i nebriga sustava je učinila svoje. Ruševine su korisne paintball ekipi koju smo sreli.  vrh Brestovac (Cer) Od Brestovca smo pratili stazu 52, koja ima i naziv HPD-ov put. Prema karti, u blizini se nalazi Mrcina, koju sa staze nismo vidjeli, iako sam ja to očekivao. Ubrzo dolazimo do odvojka prema vrhu Brestovac (862), koji, ne samo da dominira okolinom, nego ga nazivaju i Cer. Njegova važnost za kraj je ključna, pa je do samog vrha napravljen "autoput". Istina, trake nisu odvojene, ali je zato napravljena obilaznica i s desne i s lijeve strane. Vrijedni šumari su napravili i ognjište od autentičnog kamena s Medvednice. Po azimutu Obzirom da je dolazak na sam vrh bio brz i bez izazova, odlučujemo ponovo napraviti vježbu. Kompas u ruke i krećemo kroz šumu po azimutu. Cilj je doći na stazu 55, nešto prije križanja s 52a. Uzimamo smjer 60° od sjevera. Prilikom spuštanja (a bilo je strmo), a da ne moramo stalno gledati kompas, tražimo orjentir, neko stablo prema kojem idema, a razlikuje se od ostalog drveća. Povremeno dolazi do izlaska sa zadane trase, zbog obilaženja, ali i pazimo da se vraćamo. Po karti je to 200 metara, ali nije lako izvan puta, po strmini, klizanja,... Naravno da smo uspješno došli do ceste i trebalo nam je možda 70 metara do raskrižja. 55th and 57th street Nastavljamo po stazi 55, ali samo 200-tinjak metara, pa se odvajamo lijevo na šumarski put. Prepoznajem ga s 8. kola MK2. To je šire područje gdje smo Marina i ja lutali, gubili vrijeme, stjecali kondiciju, sačuvali smirenost kada stvari ne idu prema planu. Ponovo vježba određivanja točne pozicije. Odavdje se vidi TV toranj, uzimam azimut i određujem mjesto na karti gdje se nalazimo. Provjeravamo gledajući stvarnu situaciju. Točan sam. Marina, sada znam! Nastavljamo po tom putu, pratim vodeni tok, kasnije pratim zavoje, tražim žicu od žičare i izbijamo na stazu 57. Tu ponovo prikaz na karti ne odgovara stanju u stvarnosti. Ne toliko da nešto nedostaje (bilo staza u prirodi ili da nije ucrtano u kartu), nego su udaljenosti i spojevi loše nacrtani. Odlučujemo da nećemo pratiti 57-icu dalje, nego krećemo makadamom (Obrnjak) prema sljemenskoj cesti, s namjerom priključivanja na 15-icu i kasnije na 14-icu odnosno Leustekov put. Ponovo Leustek Na putu po Obrnjaku pokušavamo vidjeti u prirodi ono što je na karti nacrtano kao "male plave buhice". Nismo se pretjerano trudili, niti smo išli tražiti po šumi, pa nismo niti vidjeli. Dolazimo do ceste i krećemo cestom prema dolje, do staze 15. Nakon dva prelaska preko ceste dolazi spoj sa stazom 14. Nastavljamo stazom 14, odnosno Leustekovim putem, uz povremeno provjeravanje vodenih tokova i konfiguracije terena. 19 mi je godina tek već nekoliko puta, no to me ne zaustavlja. Na velikom križanju odlazimo u lijevo (standardna jutarnja Gelender trasa), prečicom do staze 19, koja vodi do stanice žičare. Put je poznat i odvajamo se za parking. Parking Avanturi je kraj. Pregazili smo više od 16 km. Ukupno vrijeme avanture je 6 sati i 28 minuta, od toga 5 sati i 26 minuta je čista akcija. Zahvale: Zahvaljujem iVshi na školici, ali i na ugodnom druženju. Pozdravi: Pozdravljam svoje kolege trkače i trekere na Durmitoru. U nastavku link na rezultate. P.S.: Na stranama PD Velebit je trenutno oglašena planinarska škola. Vrlo zanimljiv i poučan sadržaj i rado bih ga pohodio, no zaključio sam da mi je ove godine bitnije trčanje. P.S. 2: Ovaj tekst nije napisan da bi nekoga optužio, ocrnio ili slično. On dokazuje da nije dovoljno čitati kartu da bi se snalazilo, nego da je potrebno i poznavanje terena. Istina je da bi bilo dobro da "netko" napravi nove karte, s novim tehnologijama, koje bi bile pouzdane i točne. |
- 23:55 - Komentari (1) - Isprintaj - #
08.08.2009., subota
Na Sleme, na Sleme, ...
|
Na Sleme, na Sleme, na Sleme, mala mi sama beži, pogle'jte, pogle'jte, pogle'jte, ... Dan sam počeo s 3 km trčanja, pa sjeo na malu i kroz grad (14 km) došao do legendarnog parkinga Bliznec i rampe od kuda sam počeo mjeriti uspon na Sljeme. Do crte koja se nalazi na kraju Leustekove staze je bilo blizu 11 km. Na tom putu sam pretekao 7 biciklista (ekipa u bermudama). Vozio sam uglavnom u najnižem stupnju prijenosa. Bitno je napomenuti da mala nema tri zupčanika naprijed, nego samo dva, pa mi je onaj najmanji danas nedostajao. Produžio sam do Puntijarke, popio vode pa se spustio do Hunjke, a onda nazad do Puntijarke i pored Tomislavovog doma na vrh do Gelendera.  Na Gelenderu (aka Vidikovcu) sam u restoranu "Vidikovac Sljeme" popio Velebitsko crno. Koliko zadovoljstva i užitka za 15 HRK! Dok mi je pogled vrludao po predivnom krajoliku, nosnice mi je draškao miris graha koji su jeli planinari za stolom pored. Nakon dugih minuta odoljevanja tom gurmanskom iskušenju, ipak sam popustio i naručio vegetarijansko grah varivo (bez kobasice i rebarca, samo sa špekom). Usta su mi bila prožeta okusom koji podsjeća na djetinjstvo. Toliko topline oko srca, a za samo 22 HRK. Zašto spominjem novac i cijene u ovoj romantici? Osim što živimo u društvu u kojem se svako zadovoljstvo plaća, želio bih spomenuti da sam jučer bio u lancu brze prehrane čije ime počinje s McD i da sam tamo 0,5l (pola litre) vode (negazirane) platio 12 HRK, a čokoladni kolač 15 HRK. Ne može se "prirodna voda" punjena u PET ambalaži mjeriti s crnim Velebitskim (koje je rađeno od puno kvalitetnije vode), kao što se ne može ni čokoladni kolač mjeriti s grah varivom i kruhom u prilogu, a da ne spominjem ambijent. Povratak je priča za sebe. Pedale sam mogao i skinuti, no kočnice su bile "vatrene". Priznajem da mi nije bilo ugodno juriti brže od 40 km/h, nizbrdo, po sljemenskoj cesti, na kojoj ima dosta rupa i šljunka. Uz put sam posjetio i kapelicu sv. Jakova. Ukupna kilometraža (na maloj): cca 55 km Pozdrav ekipi na Durmitoru. |
- 19:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #
05.08.2009., srijeda
Jutarnja Gelender Liga 3 - 8. kolo
 Kiše koje su padale rashladile su zrak, ali i namočile stazu, no to me nije spriječilo da popravim osobni rekord za čak 10 sekundi! Možda zvuči apsurdno, ali 10 sekundi je puno vremena. Iako sam računao na potporu tT-jca (koja je izostala, jer je "puknuo" na prvoj uzbrdici), značajan doprinos ovom rekordu je uklanjanje debla koje nam je par mjeseci bilo prepreka. Tijekom uspona po Gipsu sam pretrpio napad tG-jca, no ravnina prije 5/6 stupa mi je omogućila da pokažem svoje ravničarske trkačke mogućnosti. Vrijeme oblačno, staza mokra, ali bez blata koje bi utjecalo na rezultat. Magla u višim dijelovima, mjestimična vidljivost do 30 metara. Temperatura na parkingu: 18°C Temperatura na Gelenderu: 15°C (očitano kod Zlatnog Medvjeda) Time: 47:40 Avg HR: 161 Max HR: 176 Fuca Da ovo ne bude "još samo jedan" jutarnji Gelender, pobrinuli su se drugari iz BK Ciklus, konkretno debeli koji je donio loptu. Nogometni sukob je održan na terenu Grbavica ispod Tornja. Ciklusanti su inaće dobri na pedalama, no nogač nije njihova domena, pa smo ih morali ojačati s našim kvalitetnim grlima (Ana - djevojka sa štange i Narko - virtuoz iz Kolumbije). Unatoč našim odricanjima, nisu pokazali neko znanje i borbenost, pa je njihova uzdanica (Chicar) od sramote potražio častan izlaz u samoozljeđivanju (ovom prilikom mu želim brzi oporavak). Kao nadoknadu i iskaz fair playa s naše strane se iz igre povukao Stamy (špica Gelenderovog napada i poznati kostolomac). Obzirom da niti u drugom dijelu igre Ciklusanti nisu pokazali znanje ni vještinu, nego totalnu obezglavljenost izlaskom Chicara iz igre, pružili smo im šansu i u produžetku. Gledateljstvu je postalo dosadno, pa je dio gledateljica napustilo tribine. Shvativši da sada igramo samo za sebe te da skratim muke gostima, napravio sam prodor po centru, razgrnuo njihovu neuhranjenu obranu (ne znam gdje je bio debeli), otpuhnuo vratara i PROMAŠIO ZICERA. No, da priča ne bi bila tragična, naletio je Jurica i okrunio dominaciju Gelenderovaca predivnim golom s 25 metara (koji metar više manje, nemojmo cjepidlačiti). Zahvale Zahvaljujem našim Himalajkama Ajris i TeJi na trudu i volji da nas počaste kolačima i lubenicom koja je bila odlična okrijepa prije i nakon tekme. Također im zahvaljujem jer su nam bile vatrene navijačice (iako su bile dobro zabundane). Pozdravi i čestitke Pozdravljam svoje drugare koji su danas nakon Gelendera krenuli put Crne Gore i Durmitora na treking utrku, a pozdravljam i sve one koji ih tamo čekaju. Čestitam nam svima Dan pobjede i domovinske zahvalnosti. Galerije: Žana |
- 11:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Siječanj 2011 (11) Prosinac 2010 (8) Studeni 2010 (9) Listopad 2010 (12) Rujan 2010 (7) Kolovoz 2010 (12) Srpanj 2010 (9) Lipanj 2010 (9) Svibanj 2010 (7) Travanj 2010 (7) Ožujak 2010 (8) Veljača 2010 (8) Siječanj 2010 (13) Prosinac 2009 (8) Studeni 2009 (7) Listopad 2009 (10) Rujan 2009 (7) Kolovoz 2009 (11) Srpanj 2009 (6) Lipanj 2009 (8) Svibanj 2009 (10) Travanj 2009 (12) Ožujak 2009 (11) Veljača 2009 (10) Siječanj 2009 (14) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Žoharove sportske aktivnosti
Rekordi: 21,1: 01:38:20 Zagreb, 05.10.2008. 42,2: 03:49:06 Ljubljana, 26.10.2008. JGL: 00:48:12 JGL2, 8./31 00:46:42 JGL3, 10./49 00:50:32 JGL4, 22./72 00:49:19 JGL5, x/x Treking liga: 2008: 105./242 2009: 40./325 2010: 115./502 Ciljevi za 2011.: 21,1: <02:00:00 42,2: <04:00:00 half IronMan završiti ili možda Rekreacijom protiv sporta
Plan trka za 2011
06.01.2011 16.01.2011 23.01.2011 05.02.2011 20.02.2011 27.02.2011 13.03.2011 27.03.2011 17.04.2011 08.05.2011 ! :) ! 11.06.2011 ! Olimpijski triatlon ! 18.06.2011 ! Olimpijski triatlon ! 17.07.2011 ! Half IronMan ! 01.10.2011 CRES TREKING 09.10.2011 Zagreb maraton 23.10.2011 Ljubljana maraton 13.11.2011 Starek polumaraton 19.11.2011 GOLI OTOK TREKING |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||