nedjelja, 26.06.2005.
Kao sah
Filozofija se zivi, filozofija je kao sah!četvrtak, 16.06.2005.
ZRINKINA FILOZOFIJA
Ovdje ce Te pronaci sve sto Vam je potrebno za filozofiju. Za pocetak evo Vam Sofijin svijet, Jostein Gaarder , teksta iz knjige "Sofijin svijet."Tko ne zna crpiti iz izvora dubokog tri tisuće godina, živi od danas do sutra. GOETHE Tko si? Odakle dolazi svijet? Kako je svijet stvoren? Postoji li volja ili namjera u svemu što se događa? Ima li života nakon smrti? Kako uopće možemo naći odgovor na ovakva pitanja? KAKO BISMO MORALI ŽIVJETI? JEDINO ŠTO NAM JE POTREBNO DA POSTANEMO DOBRI FILOZOFI JEST SPOSOBNOST DA SE ČUDIMO. MITOVI …između snaga dobra i zla postoji neka neizvjesna ravnoteža… FILOZOFI PRIRODE Tri filozofa iz Mileta Prvi poznati filozof je Tales iz grčke kolonije Mileta u Maloj Aziji. Puno je putovao po svijetu. Priča se, među ostalim, da je uspio izmjeriti visinu jedne egipatske piramide tako što je izmjerio sjenu piramide u trenutku kad je njegovo vlastita sjena bila dugačka koliko i on sam. Navodno je izračunao i pomrčinu Sunca 585.g.pr.Kr. Tales je smatrao da je voda izvor svih stvari. Ne znamo što je pod tim točno razumijevao. Možda da sav život počinje u vodi _ i da se sve živo vraća u vodu kad se raspadne. Kad je bio u Egiptu, sigurno je vidio kako je na poljima počelo klijati čim se Nil povukao sa zemljišta u delti. Možda je vidio kako se žabe i crvići pojavljuju nakon kiše. Tales je vjerojatno imao na umu i to da se voda pretvara u led i paru kako bi opet postala vodom. Smatra se i da je rekao da je "sve ispunjeno božanstvom". I u ovom slučaju možemo samo pogađati što je time mislio. Možda je doživio kako crna zemlja može biti izvor svega od cvijeća i žita pa do kukaca i žohara. Dalje je zamišljao da je zemlja dupkom puna malih, nevidljivih klica života. Ali, sigurno nije mislio na Homerove bogove. Sljedeći poznati filozof je Anaksimandar, koji je također živio u Miletu. On je vjerovao da je naš svijet samo jedan od mnogih, koji postoje iz i propada u nešto što je nazvao "neodređeno" Nije lako reći što je pod "neodređenim" razumijevao ,ali jasno je da nije ,kao Tales, misli na neku poznatu tvar. Možda je mislio da se ono iz čega je sve stvoreno mora razlikovati od svega stvoreno. Tako praelement nije mogao biti obična voda, nego nešto "neodređeno" Treće filozof iz Mileta je Anaksimen (oko 570..- 526.pr. Kr. ) On je pak vjerovao da je prapočelo svih svari zrak ili magla. Anaksimen je, naravno, poznavao Talesovo učenje o vodi. Ali odakle dolazi voda? Anaksimen je bio uvjeren da je voda zapravo zgusnuti zrak. Ta vidimo da se voda cijedi iz zraka kada kiši. Kad se voda još više zgusne, nastaje zemlja, mislio je. Možda je vidio kako se iz leda, pri njegovom otapanju, istiskuju zemlja i pijesak. >Isto tako je vjerovao da je vatra razrijeđen zrak. Po Anaksimenu je zrak prauzrok i zemlje, i vode i vatre.. Put od zemlje i vode do raslinja na livadi nije dug. Možda je Anaksimen mislio da su za postanak života potrebni i zemlja, i zrak, i vatra i voda. Ali, samo je počelo "zrak" ili "magla" Dijelio je dakle Talesovo mišljenje da je samo jedna pratvar uzrok svih promjena u prirodi. Nešto ne može postati ni iz čega Sva su tri miletska filozofa smatrala da postoji jedna i samo jedna pratvar iz koje je sve napravljeno Međutim, kako se jedna tvar odjednom mogla pretvoriti u nešto sasvim drugo? Ovaj problem možemo zvati problemom promjene . Od oko 500.g. pr. Kr. Živjelo je u grčkoj koloniji Eleji u južnoj Italiji nekoliko filozofa koji su se bavili sličnim pitanjima. Najpoznatiji "Elejac" bio je Parmenid (oko 540. -480. pr. Kr.). Parmenid je vjerovao da sve što jest postoji zauvijek. Među Grcima je ta misao bila uobičajena. Prihvaćali su kao gotovu činjenicu da je sve na svijetu vječno. Nitko ne može postati ni iz čega, misli Parmenid. I ništa što jest ne može nestati. No, Parmenid je otišao dalje od ostalih. Bio je uvjeren da promjena zapravo nije moguća. Nešto ne može postati onim što nije. Naravno, Parmenidu je bilo jasno da se priroda neprekidno mijenja. Osjetilima je opažao promjenu u stvarima. Ali, to nije mogao spojiti s onim što mu je razum govorio. Budući da je bio prisiljen birati između vjeru u osjetila i vjere u razum, izabrao je razum. Poznat nam je izraz: "Dok ne vidim, neću vjerovati". Međutim, Parmenid ni onda nije vjerovao. Njegovo je mišljenje da nam osjetila daju krivu sliku svijeta, sliku koja se ne slaže s čovječjim razumom. Svoju zadaću kao filozof vidi u razotkrivanju svih oblika "osjetilnih varki" Ovakva snažna vjera u razum zove se racionalizam. Racionalist je onaj koji vjeruje da je razum izvor sveg čovjekovog znanja o svijetu. Sve teče Istodobno s Parmenidom živio je Heraklit (540. . 480. pr. Kr. ) iz Efeza u Maloj Aziji. On je vjerovao da je upravo neprekidna promjena najosnovnija crta prirode. Može se reći da je Heraklit imao više povjerenja u govor osjetila nego Parmenid. "Sve teče", rekao je Heraklit. (po Aristotelu, moj komentar). Sve je u pokretu, ništa nije vječno. Zato ne možemo "dva puta stupiti u istu rijeku" Jer: kad stupim u rijeku po drugi put, ni rijeka ni ja više nismo isti. Heraklit je ukazao i na to da je svijet prožet stalnim suprotnostima. Da nismo nikad bolesni, ne bismo znali što znači biti zdrav. Da nismo nikada gladni, ne bismo nalazili ugode u sitosti. Kad ne bi bilo rata, ne bismo znali cijeniti mir, a ka ne bi bilo zime, ne bismo primijetili dolazak proljeća. I dobro i zlo imaju svoje mjesto u cjelini, vjerovao je Heraklit. Kad ne bi bilo neprestane borbe suprotnosti, svijet bi prestao postojati. "Bog je dan i noć, zima i ljeto, rat i mir, glad i sitost", rekao je. On kaže "Bog", ali očito ne misli na bogove iz mitova. Za Heraklita je Bog ili ono božansko – nešto što obuhvaća cijeli svijet. Da Bog se pokazuje baš u toj promjenjivoj prirodi punoj suprotnosti. Umjesto riječi "Bog" on često koristi grčku riječ "logos". To znači razum. Iako ljudi ne misle uvijek na isti način, i nemaju istu pamet, Heraklit je vjerovao da postoji nekakav "svjetski razum" koji upravlja svih događajima u prirodi. Taj "svjetski razum" – ili "prirodni zakon" – zajednički je svim ljudima, i svi se moraju ravnati prema njemu. Ipak, većina ljudi živi ravnajući se prema vlastitoj pameti, misli Heraklit. I inače je imao nisko mišljenje o svojim bližnjima. "Shvaćanja većine ljudi mogu se usporediti s igrom male djece", rekao je. Dakle, usred svih promjena i suprotnosti u prirodi, Heraklit je vidio jedinstvo, cjelinu. I to "nešto", osnova svega, zvao je "Bogom" ili "logosom". Četiri elementa Parmenid i Heraklit bili su potpuno različiti. Parmenidov razum je jasno govorio da se ništa ne mijenja, dok je Heraklitovo osjetilno iskustvo jednako jasno govorilo da se priroda neprestano mijenja. Tko je bio u pravu? Treba li se pouzdati u ono što nam kazuje razum ili pak u osjetila? I Parmenid i Heraklit govore o dvije stvari . Parmenid kaže: a) Da se ništa ne mijenja i b) Da su osjetilni dojmovi zato nepouzdani Heraklit naprotiv kaže: a) Da se sve mijenja ("sve teče") i b) Da su osjetilni dojmovi pouzdani. Veća se nesloga među filozofima teško može naći! Međutim, tko je od njih imao pravo? Empedoklo (494. – 434. PR. Kr.) sa Sicilije prvi je uspio raspetljati čvor u koji se filozofija zaplela. On je vjerovao da su i Parmenid i Heraklit imali pravo u jednoj tvrdnji, dok su u drugoj obojica pogriješili. Empedoklo je uvjeren da je uzrok nesloge taj što filozofi uzimaju zdravo za gotovo da postoji samo jedna pratvar. Kad bi to bila istina, jaz bi između onog što nam razum govori i onog što "vidimo vlastitim očima" bio nepremostiv. Naravno, voda se ne može pretvoriti u ribu ili leptira. Voda se uopće ne mijenja. Čista voda ostaje čista voda za sva vremena. Dakle, Parmenid ju u pravu da se "ništa ne mijenja".Istovremeno se Empedoklo slaže s Heraklitom u tome da se moramo pouzdati i u ono što nam govore osjetila. Moramo vjerovati u ono što vidimo, a vidimo upravo stalne promjene u prirodi. Empedoklo je zaključio da se predodžba o jednom prapočelu mora odbaciti. Ni voda se ni znak sami ne mogu preobraziti u ružin grm ili leptira. Priroda se dakle nikako ne može satojati o samo od jednog elementa. Empedoklo misli da priroda ima ukupno četiri praelement ili "korijena ", kako ih on zove. Ta četiri korijena su : zemlja, zrak, vatra i voda. Miješanje i razdvajanje ovih elemenata uzrokuje sve promjene u prirodi. Jer: sve se sastoji od zemlje, zraka, vatri, vode, pomiješaju u različitim omjerima. Kada neki cvijet ili životinja umru, četiri se elementa razdvoje. Ovu promjenu možemo primijetiti golim okom. Međutim, sami zemlja, zrak, voda i vatra ostaju skroz nepromijenjeni ili "netaknuti" od svih onih smjesa kojih su inače dio. Nije dakle točno da se "sve" mijenja. Zapravo se ništa ne mijenja. Događa se samo to da se četiri različite tvari spajaju i razdvajaju – kako bi se opet spojile. Možemo to usporediti sa slikarom. Ako ima samo jednu boju – na primjer crvenu – onda ne može slikati zeleno drveće. Ali ako ima žutu, crvenu, plavu i crnu boju – može slikati s mnogo boja, jer ih može miješati u različitim omjerima. Primjer iz kuhinje pokazuje nam to isto. Ako imam samo brašno, bio bih čarobnjak kad bio uspio napraviti kolač. Ali ako imam jaja, brašno, mlijeko i šećer od ta četiri sastojka mogu napraviti mnogo različitih kolača. Nije slučajno da je Empedoklo izabrao baš zemlju, zrak, vatru i vodu kao "korijenje" prirode. Prije njega su drugi filozofi pokušali pokazati zašto prapočelo mora biti bilo voda, zrak ili vatra. Još su Tales i Anaksimen ukazali na to da su i voda i zrak važni prirodni elementi. Grci su vjerovali i da je vatra važna. Vidjeli su, recimo, Sunčevu važnost za sav život u prirodi i, naravno, poznavali su toplinu tijela u ljudi i životinja. Možda je Empedoklo vidio kako komad drveta gori. Ono što se tada događa je baš raspadanje. Čujemo kako u drvetu pucketa i šumi. To je "voda" Nešto isparava. To je "zrak". "Vatru" vidimo. A nešto još i ostane kad oganj utrne. To je pepeo – ili "zemlja". Kad je Empedoklo ukazao da su prirodne promjene uzrokovane miješanjem i rastvaranjem četiriju korijena, preostalo je još nešto što se moralo objasniti. Što je uzrok spajanju tvari u nov život? I što pomaže da se "smjesa", na pri. cvijeta, jednom raspadne? Empedoklo misli da u prirodi djeluju dvije sile. Nazvao ih je "ljubav" i "mržnja"."Ljubav" spaja stvari, dok ih "mržnja" razdvaja. On dakle razlikuje "tvar" od "sile". Moderna znanost govori da se svi prirodni događaji mogu promatrati kao usklađena igra između različitih elemenata i mnogo broja prirodnih sila. Empedoklo se još pitao što se događa kad nešto opažamo čulima? Kako, na pri., mogu "vidjeti cvijet"? Što se tada zbiva? Jesi li ikad razmišljala (razmišljao) o tome? Ako nisi, sad imaš priliku! Empedoklo misli da se naše oči sastoje od zemlje, zraka, vatra i vode, kao i sve drugo u prirodi. "Zemlja" u mojem oku razabire što je zemljano u onom što gledam, "zrak!" ono od zraka, "vatra" u oku razumije ono što je od vatre, a "voda" ono od vode .Kad u oku ne bi bilo jednog od elemenata, ni ja ne bih mogao vidjeti cijelu prirodu. Nešto od svega u svemu Drugi filozof kojeg nije zadovoljavalo da se jedna pratvar – na pri. Voda – može preobličiti u sve što vidimo u prirodi, bio je Anaksagora (500. – 428. pr. Kr.) Nije prihvatio ni misao da se zemlja, zrak, vatra i voda mogu pretvoriti u krv i kosti. Anaksagora misli da je priroda sagrađena od mnogih sićušnih dijelova, nevidljivih oku. Sve se može podijeliti u nešto manje, ali čak i u najmanjem dijelu postoji nešto od svega. Budući da kožu i kosa ne mogu nastati ni od čega drugog, koža i kosa mora biti i u mlijeku koje pijemo, i u hrani koju jedemo, vjerovao je. Nekoliko će modernih primjera možda pokazati što je Anaksagora zamišljao. Današnjom laserskom tehnikom moguće je dobiti tzv. "holograme" ( trodimenzionalna fotografija). Ako hologram predočava automobil, i ako se taj hologram slomi, vidjeli bismo sliku cijelog automobila čak i kad bi nam ostao samo onaj dio holograma koji predstavlja brani. Razlog je tome da je cijeli motiv prisutan i u najsitnijem dijelu. Tako je nekako sagrađeno i naše tijelo. Ako izdvojim stanicu kože iz jednog prsta, jezgra te stanice sadrži ne smo recepte moje kože nego i uputu za izgled mojih očiju, za boju moje kose, za broj i oblik mojih prstiju, i tako dalje. U svakoj se stanici tijela nalazi podroban opis svih drugih stanica u tijelu, te njihove izgradnje. U svakoj stanici postoji dakle "nešto od svega". Anaksagora je ove "najmanje dijelove" koji u sebi sadrže "nešto do svega" zvao "sjemenom" ili "klicom". Sjećamo se da je Empedoklo rekao da "ljubav" spaja pojedine dijelove u cijela tijela. I Anaksagora si je zamišljao da neka sila "uređuje" i stvara životinje i ljude, cvijeće i drveće. Tu je silu nazvao "duh" ili "razum" (nus) Anaksagora je zanimljiv i stoga što je prvi o kojem čujemo da djeluje u Ateni. Inače je bio iz Male Azije, a u Atenu se preseli kao četrdesetogodišnjak,. Optužen je za bezbožništvo, tako da je na kraju prisiljen otputovati iz grada. Među ostalim je rekao da Sunce nije bog, nego užarena masa veža od peloponeskog poluotoka. Uopće, Anaksagoru je jako zaokupljala astronomija. Vjerovao je da su sva nebeska tijela napravljena od iste tvari kao Zemlja. To je zaključio nakon proučavanja jednog meteora. Zato je moguće zamisliti da i na drugim planetima ima ljudi, mislio je. Ukazao je i na to da Mjesec ne svijetli sam od sebe, već da svoje svjetlo dobiva od Zemlje. Osim toga objasnio je zašto nastaju pomrčine Sunca. Demokrit – lego kocke …najgenijalnija igračka na svijetu… Zašto su lego kocke najgenijalnija igračka na svijetu? Lako iz je graditi. Iako su različite veličine i oblika, svaka se može spojiti s nekom drugom. Osim toga ih je nemoguće uništiti. Možeš li se sjetiti da li si ikada vidjela (o) slomljenu lego-kocku. Zapravo su sve izgledale kako nove, kao onda kad ih je dobila prije mnogo godina. I prije svega :mogla ih se razdvojiti pa početi graditi nešto posve drugo. Atomističko učenje Danas ćeš čuti o posljednjem velikom filozofu prirode. On se zove Demokrit (460. -370. g. pr. Kr.) i dolazi iz obalnog gradića Abdere, sa sjevera Egejskog mora. Ako si uspjela odgovoriti na ono o lego-kockama, neće ti biti teško razumjeti projekt ovog filozofa Demokrit se slagao sa svojim prethodnicima u tome da uzrok prirodnih promjena ne može biti da se nešto stvarno "mijenja". Zato je pretpostavio da je sve izgrađeno od malih, nevidljivih opeka, koje su vječne i nepromjenjive. Demokrit ih je nazvao atomima. Riječ " "atom" znači "nedjeljiv". Demokritu je bilo važno naglasiti da se ono od čega je sve sagrađeno ne može podijeliti u još manje dijelove. Kad bi se moglo, ne moglo služiti kao građa- Ta kad bi se atomi mogli brusiti i dijeliti na sve manje dijelove, priroda bi nakon nekog vremena postala kao rijetka juha, kojoj se stalno nadolijeva voda. Štoviše, građevni elementi prirode moraju biti vječni – jer, nešto ne može postati ni iz čega. U tome se Demokrit složio s Parmenidom i Elejcima. Dalje, smatrao je da su atomi čvrsti i masivni. Ali, nisu jednaki. Kad se atomi ne bi razlikovali, ne bismo zapravo mogli pravilno objasniti kako se spajaju u sve i svašta, od maka i maslina pa do kozje kože i ljudske kose. Vjerovao je da postoji bezbroj različitih atoma u prirodi. Neki su okrugli i glatki, drugi nepravilni i iskrivljeni. Baš zato se mogu spajati u posve različita tjelesa. Iako su bezbrojni i toliko različiti, svi su atomi vječni, nepromjenjivi i nedjeljivi.. Kad neko tijelo – npr. Drvo ili životinja – umre i raspadne se, atomi se razdvoje, te se ponovno mogu koristiti za nova tijela. Jer, atomi se neprestano kreću, a kako imaju razne "kukice" i "kvake", prikapčaju se stvarima koje vidimo oko nas. SUDBINA … VRAČAR POKUŠAVA PROTUMAČITI NEŠTO ŠTO JE ZAPRAVO POTPUNO NEJASNO… Vjeruješ li u sudbinu? Je li bolest Božja kazna? Kakve sile ravnaju tijekom povijesti? Postoji li prirodna čednost? Koja zna što ne zna, ta je najmudrija. Prava spoznaja dolazi iznutra. Tko zna što je dobro, taj i čini dobro. P.S. Hvala na pažnji! Možda ćeš ovo morati pročitati dva-tri puta prije nego što sve skupa uspiješ razumjeti. Ali razumijevanje te mora stajati malo truda. Ni ti se ne bi divila (divio) prijateljici koja bi znala puno stvari, a da se za to znanje nije nimalo potrudila. |