| < | siječanj, 2019 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Travanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (1)
Rujan 2018 (4)
Kolovoz 2018 (3)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Nepopravljivi optimist koji se svemu nada.
Linkovi
Zovite me Nada
Hvala što sam još tu.
- 21:52 -
Komentari (9) -
Isprintaj -
#
|
Nema ga više. Neće više udisati zrak, niti piti pivo u svome najdražem kafiću. Neće razgovarati o onoj utakmici od sinoć i ljutiti se zašto je sudac dosudio onaj penal. Svojoj curi više neće reći volim te nakon što su se posvađali po tko zna koji put. Neće se svađati. Neće plakati. Neće se smijati, jer ga nema više. Ne znam zašto, ali u zadnje vrijeme slušam samo loše vijesti. Sama da činjenica da slušam je sama po sebi dobra, jer znači da sam tu. On više nije. Sa svojih dvadeset i dvije otišao je, a sve što je ostalo za njim su samo slike koje podsjećaju na neka ranija vremena, na sve lijepe i manje lijepe trenutke koje je proveo ovdje. I pogode te takva saznanja. Zaboli te da netko koga si poznavao nije više tu i da ga neće biti. Najviše me boli jer to tako ne treba da bude. Ne tako rano. Jer sa dvadeset razmišljaš o svemu drugome osim o činjenici da te možda sutra nema. Pišem ovo, da bih pročitala idući put kada pomislim da je život sranje. Jer nije, tu sam. I samo je loš dan. I sutra će biti bolje. Sve ono o čemu brineš postat će nevažno. Sve one suze koje si sinoć izlila zaboravit ćeš. Svaka osoba koja te povrijedila postat će nebitna. Svako slomljeno srce će zacijeliti. Budi zahvalna što si tu. Budi zahvalna što imaš priliku popraviti stvari. Neki od nas je nemaju više. Današnje saznanje me je toliko izbacilo iz ravnoteže da sjedim i gledam u zid i shvaćam koliko sam glupa. Jer brinem brige koje ne trebam, jer vučem u život one koji tu ne žele biti. Jer premalo cijenim one koji tu žele biti. Jer se uzimam zdravo za gotovo i ovaj svoj život, misleći da imam vremena za sve. Odgađam planove za sutra, strah me sprječava da radim stvari koje volim. Previše se suzdržavam i plašim za nekoga tko ne zna hoće biti ovdje sutra. Jer svi mi mislimo da ima vremena. A nema vremena. Svi smo mi ovdje kratko. Prekratko. |
