srpanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off

O meni.....

name : Sokolovic,Zvonimir Sokolovic
rođen : 29.11.1996
razred : 6.b
horoskop : strijelac
msn : zvonimir.zokac@hotmail.com
facebook
volim :

sportove........
nogomet posebno...
muziku...
chocolate.........
Hajduka........
frendove........

mrzim :
umisljene osobe............
skolu...kmee...........

frendovi :
Beki
Dani
Matej
Fran T.
Fran K.
Ivan
Daco...........on je special
Neno
Renca......legend.......

for now.......closing...........


Ankete

Tko je najbolji igrac na svijetu?
C.Ronaldo
David Villa
Fernando Torres
Kaka
Ronaldinho
Messi
Ibrahimovic
Modric
  
pollcode.com free polls





Da li vasi roditelji znaju da imate blog???
Ne
Da
Mozda
  
pollcode.com free polls

Linkichi......

posjetite
Iva
Tea
Ana,Mihaela i Antonela
Daniel
Rađa
3budaliceeee
Karleusha
Matej Matijevic
Musa


To je sve za sada....

Slike nogometasa...

Van Nistelrooy
Image and video hosting by TinyPic
Nani
Image and video hosting by TinyPic
Casillas
Image and video hosting by TinyPic
Van der Sar
Image and video hosting by TinyPic
Ibrahimovic
Image and video hosting by TinyPic
Fabregas
Image and video hosting by TinyPic
Torres
Image and video hosting by TinyPic
Sneijder
Image and video hosting by TinyPic
Rosicky
Image and video hosting by TinyPic
Eduardo da Silva
Image and video hosting by TinyPic
Tevez
Image and video hosting by TinyPic
Ronaldinho
Image and video hosting by TinyPic
Messi
Image and video hosting by TinyPic
Kaka
Image and video hosting by TinyPic
Cech
Image and video hosting by TinyPic
Drogba
Image and video hosting by TinyPic
Cristiano Ronaldo
Image and video hosting by TinyPic

utorak, 01.07.2008.

Fernando Torres

Image and video hosting by TinyPic Puno ime: Fernando José Torres Sanz
Datum rodenja: 20. ožujak 1984.
Mjesto rodenja: Madrid, Španjolska
Visina: 1.86m
Klub: Liverpool
Prethodni klubovi: Atletico Madrid

Fernando Torres je roden 20. ožujka 1984. godine u Madridu, kao trece dijete roditelja Flori i Josea, koji su tada imali sina Israela, starog osam, i kcer Mari Paz, staru sedam godina. Mali Fernando bio je puno mirniji od svojih starijih brata i sestre, no imao je jedan zanimljiv hobi - bacanje stvari kroz prozor. Ova sitnica vjerojatno ne bi postala dio njegove biografije da jednog dana nije kroz prozor bacio mali model kamiona - pun novca kojega su njegovi roditelji cuvali, što im je stvorilo probleme u predstojecim mjesecima.

Vec sa cetiri godine nogometna lopta postala mu je najdraža igracka, a samo godinu dana kasnije pridružio se svojoj prvoj momcadi, pod nazivom Paque 84. Radilo se o nogometnom djecjem festivalu, održanom na sportskim terenima u njegovom susjedstvu Fuenlabradi. Utakmice su predstavljale 15-20 djecaka, koji su bezglavo trcali za loptom, ali vrijedi spomenuti da je to bio njegov prvi kontakt sa svijetom nogometa.

Nakon toga nastavio je igrati nogomet sa starijim bratom i prijateljima na ulicama Madrida, a cesto spominje kako su mu iz tog razdoblja, vezano uz nogomet, najviše u sjecanju ostali razgovori sa djedom, koji je bio strastveni navijac Atletica, iako ga osim toga nogomet gotovo uopce nije zanimao. Fernando je u pocetku najcešce igrao kao vratar, ali nakon što je jednom prilikom ostao bez nekoliko prednjih zuba, odlucio je da je ta "karijera" za njega završena i poceo je zabijati golove.

Tri je godine igrao dvoranski nogomet za lokalnu predškolsku momcad i njegov san o tome da jednog dana postane profesionalni nogometaš postajao je svakog dana sve veci. Zahvaljujuci tom iskustvu, shvatio je što znaci biti dio momcadi i imati suigrace, a obje te stvari su, prema njegovim vlastitim rijecima, odigrale znacajnu ulogu u njegovom razvoju kao nogometaša i posebno kao osobe.

Sa devet godina po prvi je put posjetio trofejnu dvoranu madridskog Atletica, što mu se takoder duboko urezalo u sjecanje, a godinu dana nakon toga po prvi put je zaigrao pravi nogomet za jednu momcad, Rayo 13. Nagrada za tri najbolja igraca u sezoni bila je proba u Atleticu, a Fernando je te sezone postigao 55 golova, zahvaljujuci cemu je bio izabran medu trojicu najboljih. Proba je prošla uspješno i sa 11 godina pridružio se treninzima najmlade momcadi Atletica. Prvi trener bio mu je Manolo Rangel, za kojega kaže kako je treninge i utakmice cinio zabavnima, tako da je to vrijeme kada je najviše uživao igrajuci nogomet.
Image and video hosting by TinyPic
Za njega je treniranje u Atleticu i igranje u dresu tog kluba bilo pravo ostvarenje sna, dok se ostatak obitelji mucio kako bi mu omogucio redovne odlaske na terninge. Njegov otac Jose morao je izlaziti sa posla kako bi ga mogao pratiti u trening centar u Orcaritasu, gdje su putovali vlakom, a zatim se odmah vracati nazad na radno mjesto, a kada on nije mogao izaci na treninge ga je vodila majka. Majka mu je uvijek govorila kako može odustati od treniranja cim mu dosadi ili se umori, ali mali je Fernando bio neumoran. Na treninge su ga ponekad vodili i stariji vrat ili sestra, koji bi vrijeme dok traje trening provodili na tribinama uceci. Zbog svega ovoga, Fernando cesto spominje kako bez potpore svoje obitelji nikad ne bi imao priliku postati nogometaš.

U samo nekoliko godina provedenih u Atleticu, Fernando je i kao navijac tog kluba doživio uspone i padove, osvajanje trofeja i ispadanje iz lige. Navijaci Atletica su, inace, razliciti na neki nacin od navijaca drugih španjolskih klubova. Oni su sretni i zadovoljni cinjenicom da mogu gledati utakmice svog omiljenog kluba. Za razliku od navijaca Reala ili Barcelone, koji priznaju samo pobjede i raduju se samo u situacijama kada njihova momcad pobjeduje, navijacima Atletica važniji su njihovi osjecaji od samih rezultata. Oni uživaju u nogometu svakog vikenda, a ako uz to mogu proslaviti i pobjedu - tim bolje. To je nacin razmišljanja kojega je i Fernando prihvatio, još od prvih razgovora sa svojim djedom.

U kadetskoj konkurenciji, pod vodstvom drugog trenera Pedra Calva, Fernando Torres je osvojio svoj prvi trofej. Osvojili su poznate turnire u organizaciji Nikea, kako u Španjolskoj, tako i na europskom nivou, gdje su pobijedili protivnike poput Reala, Barcelone, Milana, Manchester Uniteda, Juventusa... Iste je godine proglašen najboljim europskim nogometašem u dobi do 14 godina.

Sa 15 godina potpisao je svoj prvi ugovor sa Atleticom. Kasnije je ustvrdio kako je u tom trenutku bio spreman potpisati ugovor po kojem bi u Atleticu ostao do kraja karijere. Te je godine sa kadetskom momcadi po prvi put igrao nacionalno prvenstvo, a u toj je momcadi upoznao i trenera Abrahama Garciu, za kojega tvrdi kako je ostavio najveci trag u njegovoj karijeri.

Kao šesnaestogodišnjak sezonu je zapoceo u juniorskoj momcadi, a završio kao prvotimac. Ta sezona za njega je bila fantasticna, iako se na pocetku nije cinilo da ce tako biti. Naime, na samom pocetku sezone napukla mu je potkoljenicna kost, tako da nije igrao sve do prosinca. U veljaci je sa reprezentacijom do 16 godina osvojio turnir u Algarveu, a u svibnju iste godine nastupio je na Europskom prvenstvu za reprezentacije do 16 godina, iako je zbog ozljede propustio sve utakmice kvalifikacija. Španjolska je osvojila naslov europskih prvaka, a Fernando Torres bio je najbolji strijelac i igrac turnira.

Iste je sezone zaigrao i za U-18 reprezentaciju, a trener prve momcadi Atletica, Futre, pozvao ga je da se prikljuci njihovim treninzima. Futre ga je pozvao u utorak, u srijedu je odradio prvi trening sa ostatkom prve momcadi, a vec u subotu 27.svibnja 2001. debitirao je u utakmici protiv Leganesa na Vicente Calderon stadionu. Vec sljedeceg tjedna, u utakmici protiv Albacetea, postigao je i svoj prvi gol, a samo nekoliko tjedana kasnije doživio je i prvo veliko razocaranje u karijeri, s obzirom da se Atletico nije uspio plasirati u prvu ligu zbog slabije gol razlike od konkurenata.

U studenom iste godine igrao je na Svjetskom prvenstvu za reprezentacije do 17 godina u Trinidadu i Tobagu. Kako za reprezentaciju, tako i za njega, to nije bilo rezultatski uspješno natjecanje, ali mu je zasigurno pomoglo u profesionalnom odrastanju.

Sljedec u sezonu zapoceo je u seniorskoj momcadi Atletica, a vec nekoliko tjedana prije kraja sezone osigurali su ulazak u društvo najboljih. U lipnju, sada vec kao 18-godišnjak nastupio je na Europskom prvenstvu za U-19 reprezentacije u Norveškoj. Španjolska je na turnir otputovala sa velikim ocekivanjima, buduci da su imali dobru momcad, a potvrdilo se da su ona bila opravdana. Osvojen je naslov europskog prvaka, nakon pobjede u finau protiv Njemacke, uz pobjednicki gol Fernanda Torresa. I treci put, u trecoj razlicitoj dobnoj kategoriji, Torres je postao najbolji strijelac i najbolji igrac završnice.

U prvoj sezoni u prvoligaškom društvu postigao je 13 golova, a odlicno je odigrao cijelu sezonu, posebno domace utakmice protiv Barcelone i Deportiva - dvije utakmice koje su bila znacajna prekretnica u karijeri, buduci da su navijaci nakon tih predstava doista poceli vjerovati u njega i njegove mogucnosti. Te godine ubilježio je i svoj debi u dresu U-21 reprezentacije, što je bio samo korak prema ostvarenju drugog velikog sna - igranju za A reprezentaciju Španjolske.

Sa uspjesima i dobrim igrama neizostavno dolazi i popularnost i slava, sa kojom se Fernando doista odlicno nosi. "Za mene je potpisivanje autograma nakon treninga sasvim normalna stvar, neka moralna obveza prema navijacima. To što sam važan navijacima za mene je velika moralna satisfakcija, pitanje ponosa. Ono što ne volim je djelomicni gubitak privatnosti, to što ne mogu mirno provesti vrijeme sa prijateljima na javnom mjestu poput obicnih ljudi, što, na kraju krajeva, i jesam." izjavio je jednom prilikom.

Druga sezona u prvoligaškom društvu bila je i bolja nego prva. Sa 19 godina debitirao je i u najboljoj španjolskoj reprezentaciji, a sa 20 je nastupio na Europskom prvenstvu. Povrh svega, postigao je 20 prvenstvenih pogodaka.

Medutim, ta je sezona donijela i dva velika razocarenja: Sa Atleticom je gotovo cijelo prvenstvo proveo na pozicijama koja vode u europska natjecanja, da bi to na kraju ispustili, unatoc pobjedi u zadnjem kolu protiv Athletic Bilbaoa u gostima; Drugo veliko razocarenje bili su rezultati reprezentacije na Europskom prvenstvu - poraz protiv Portugala nitko nije ocekivao, unatoc tome što su igrali protiv domacina prvenstva.

U sezoni 2004./05. stvari se za Atletico nisu odvijale na željeni nacin. Torres je odigrao sve prvenstvene utakmice i postigao 16 golova, ali to ponovno nije bilo dovoljno za nastup u nekom od europskih natjecanja. U polufinalu Kupa Kralja su poraženi od Osasune, što je bilo dodatno razocarenje. Mala utjeha bila je to što je reprezentacija osigurala nastup na Svjetskom prvenstvu u Njemackoj.

Sezona 2005./06. nije rezultatski bila ništa bolja od prethodne. U 35 prvenstvenih utakmica za Atletico postigao je 13 golova, a momcad se ponovno nije uspjela plasirati u europska natjecanja, dok je reprezentacija na svjetskom prvenstvu izbacena od Francuske u osmini finala. Torres je ipak i na tom turniru pokazao svoju vrijednost, postigavši tri gola.

Španjolski izbornik Luis Aragones rekao je za njega jednom prilikom kako nikada u karijeri nije postigao dva jednaka gola.

Nakon što je nekoliko godina odbijao pozive velikih europskih klubova, nadajuci se da ce sa svojim Atleticom ipak uspjeti osvojiti neki trofej ili se barem probiti do Lige prvaka, u ljeto 2007. ipak je stigao poziv koji nije mogao odbiti - poziv sa Anfielda.

Fernando je uvijek u razgovorima isticao kako ga fascinira atmosfera koju stvaraju navijaci Liverpoola i poziv iz tog kluba bio je prilika koju nije mogao propustiti
>

- 00:34 - Komentari (1) - Isprintaj - #