U Zmajkinom gnijezdu... jesmo svi?
subota, 31.12.2011.
Vaša imena imaju okus*
|
Što radim kad mi krene falit moje staro drago blog društvo? Otvorim arhivu. Pa krenem kopati u dveišestu, sedmu... i čitam uglavnom komentare i razne razgovore, rasprave, nezaboravna prepoznavanja. Milina me obuzme, one skroz dobre emocije, kad vam se tako vratim bar na tren, uteknem svojoj ekipi. Pa kako ste mi? Jeste li me se odrekli? Niste još? Onda dobro. Koliko smo nekad pisali.. što nam se dogodilo, zašto smo stali..mi neki koji smo stali. A nismo stali, nego smo okrenuli nekamo na drugu stranu. Koju stranu? Nemam ni sama pojma, ali gledam svoju blog stranicu, na jednoj toj stranici, dakle na ekranu stoji: lanjski Božić, ovogodišnji Uskrs, dvije tri misli izvučene iz konteksta u međuvremenu, a ove godine čak ni za Božić ne izvukoh bar jednu mudru. I naravno, spas ponudi arhiva, pa čitam kako smo si čestitali nove godine od pet godina unatrag pa na ovamo... koliko lijepih želja i misli, sve dobri i dragi ljudi.. moja ekipa. Sad ću krenuti putem vaših blogova i sve vas potražiti da vidim kako ste mi, šest godina poznanstva nije malo. I neću obećavati da ću se opet raspisati kao nekad o svemu i svačemu, novogodišnje odluke se zaborave već oko polovice siječnja, ali tko zna... uvijek vas isto volim sve bez obzira na godine i od dveisedme i za svaku novu ne mogu vam poželjeti manje nego od svega najbolje šaljem vam milijun poljubaca *"Sestra" Simon Lupton |
- 18:27 - Komentari (26) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 24.10.2011.
odlaze topole iz našeg grada, jedna za drugom
|
istina, odrezali su neka od ovih, tada mladih, stabala portali i tisak, pretihi prosvjedi uostalom, odavno je otišao zid, pa sad za njim i nekoliko stabala ne može se skrivenom suzom staroj topoli vratiti život može se samo zaokružiti stoljeće jer - nas tu nije bilo a sad smo tu i opet nas neće biti možda ostane samo ulica tada viale del littorio danas teslina sutra – tko zna tek misao vezana uz staru fotografiju ulice u kojoj sada radim (preuzeta sa lokalpatrioti-rijeka.com)  |
- 14:13 - Komentari (11) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 04.07.2011.
Radim ko konj!!!
 pozitivna radna energija potpuno zavladala! i često vas se sjetim drago društvo staro... ponekad izgubim fokus i onda zaronim u arhivu postova a tu sve piše |
- 22:05 - Komentari (12) - Isprintaj - #
nedjelja, 01.05.2011.
|
Hvala Ti  |
- 10:57 - Komentari (8) - Isprintaj - #
Prosinac 2011 (1) Listopad 2011 (1) Srpanj 2011 (1) Svibanj 2011 (1) Travanj 2011 (1) Ožujak 2011 (3) Prosinac 2010 (2) Studeni 2010 (3) Kolovoz 2010 (1) Srpanj 2010 (1) Lipanj 2010 (1) Svibanj 2010 (2) Veljača 2010 (3) Siječanj 2010 (2) Prosinac 2009 (5) Studeni 2009 (8) Listopad 2009 (2) Travanj 2009 (1) Prosinac 2008 (2) Studeni 2008 (8) Listopad 2008 (4) Rujan 2008 (2) Kolovoz 2008 (4) Srpanj 2008 (2) Lipanj 2008 (4) Svibanj 2008 (7) Travanj 2008 (6) Ožujak 2008 (7) Veljača 2008 (8) Siječanj 2008 (4) Prosinac 2007 (8) Studeni 2007 (6) Listopad 2007 (6) Rujan 2007 (8) Kolovoz 2007 (10) Srpanj 2007 (11) Lipanj 2007 (11) Svibanj 2007 (13) Travanj 2007 (7) Ožujak 2007 (11) Veljača 2007 (15) Siječanj 2007 (10) Prosinac 2006 (9) Studeni 2006 (10) Listopad 2006 (17) Rujan 2006 (12) Kolovoz 2006 (11) Srpanj 2006 (7) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Sklona porocima    System up with the top down Got the city on lockdown Drive by in the low ride Hands high when we fly by (Blue)  Kao da plivam protiv rijeke lakše bi bilo pustit se u more istih-istima ova je kuća puna sunca ove su ruke pune zvijezda moje je, moje je moje je ime drukčija tako se dobro osjećam to sam ja i neću nego biti ja moje je ime drukčija postoji nebo razloga to sam ja ja sam – drukčija (Putokazi) Late at night You're taking me home You say you wanna stay But I want you to go Say I don't love you But you know I'm a liar 'Cause when we kiss Ooh... Fire  (Des'ree) a u kosi nam žive sjećanja, uspomene smo skrili među pramenove Proust, ništa originalno trenutak... i miris velike količine netom opranog rublja ti i ja na katu iznad vešeraja sasvim slučajno hej, pa gdje si ti? rasprše se misli dok nestaje međuprostor kad isprepletu se prsti Jer ima izgubljenog vremena za kojim se nikad neće krenuti u potragu svim trenucima usprkos  skidam jutros plavu jastučnicu ispirem sjećanje na još jedan san ionako je premalo jastučnica za sve naše snove da ih sve i bacim ostaje tek besana noć i blijedo sjećanje na zbunjenost koju smo si davno već oprostili  sama na stijeni prkosim buri gledam niz cestu i čekam tebe dođi što kasnije stijena bura i cesta pričaju mi nevjerojatne priče ništa mi ne treba samo vrijeme oni što me znaju otišli su između redova ostala sam sama odbijam se povući ali ne znam koliko će me koštati sjećanje |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||