...........LITTLE DEVIL IS IN EACH OF US............

...zrnca istine...

nekako mi je dan sav melankolican ... i sve su mi lađe pred potopom ... pa sam htjela prije nego potonem nesto podijeliti s vama...

u biti jednu malu pricicu ... pa dakle...

Jednog dana profesor filozofije donese na predavanje veliku praznu staklenku.
Bez riječi je stavi na stol i započne je puniti velikim kamenjem.
Kada ju je napunio upita studente dali je staklenka puna. Normalno, oni su se složili da je.

Profesor onda izvadi iz torbe kutiju sa šljunkom i počne ga sipati u staklenku.
Staklenku je malo protresao i šljunak je polako popunio praznine između kamenja.
Ponovno upita studente dali je staklenka puna. Naravno, uz smijeh složili su se da je sada puna.

Profesor zatim izvadi iz torbe kutijicu sa pijeskom, kojeg zatim počne sipati u staklenku povremeno je protresajući.
Pijesak je sada popunio sve ostale praznine između šljunka i kamenja.
Ponovno upita dali je staklenka sada puna. Naravno svi su se složili da je.

“A sada” reče im profesor, “hoću da zamislite da je ova staklenka Vaš život”.
“Kamenje predstavlja najvažnije stvari – Vašu obitelj, Vašeg partnera, Vašu djecu, Vaše zdravlje, u biti sve ono što bi Vaš život činilo punim i onda kada bi sve druge stvari nestale!”

“Šljunak predstavlja sve druge stvari u Vašem životu kao npr. posao, kuća, dobar auto isl.
One jesu također važne ali ipak manje.”

“Pijesak je sve drugo.
Sitnice.”

Ako u staklenku prvo stavite pijesak,
Za kamenje i šljunak neće biti mjesta.
Isto važi i u životu!!!

AKO SVO VRIJEME TROŠITE NA NEVAŽNE STVARI, NEĆETE IMATI PROSTORA (VREMENA) ZA ONO ŠTO JE NAJVAŽNIJE.
OBRATITE PAŽNJU NA ONE STVARI KOJE SU KLJUČNE ZA VAŠU SREĆU.
IGRAJTE SE S DJECOM, NAĐITE VREMENA ZA LIJEČNIKA, IZVEDITE PARTNERA MAKAR U ŠETNJU, .........

i zato...

POBRINITE SE ZA KAMENJE!!!
POSTAVITE SVOJE PRIORITETE.
SVE OSTALO JE SAMO
P I J E S A K.

i zaista... moramo naucit cijenit ono sto imamo - DOK IMAMO.. pa makar i kamenje ... jer ipak je to "nase kamenje"
vjerujte... znam o cemu pricam ....

veliki pozdrav iz Slavonije

...bilo jednom u Dubravici...

pa dakle... sad bi bilo fino .. da mogu onako ... u dva ti reda napisati i uala... ali jednostavno.. previse je tu emocija da bi to tek tako otracila :) kako vecina dobro zna (ili evo za one koji ne znaju) jučer 24.studenog, u Dubravici odrzan je mali skup blogera i webmastera...

(ali dobro znamo da velicina nije bitna) fino pa je tako i malo - srcu bilo drago cerek

ne bih htjela duziti ili natipkavati sad nesto previse i ići u detalje, jer detaljnije mozete procitati na vatrenim vjestima kod dragog nam Rangera... ono sto ja mogu reci je to da mi je bilo i vise nego drago posjetiti to simpaticno malo mjesto.. i u njemu pronaci toliko dragih mi lica...

a ujedno i spojiti tekst sa bloga fizicki sa onima koje od prije nisam znala!

- slavek - cura iz Molvica - mladez Bobovca - Krunu iz Ruda -

naravno ovaj skup je donio i one stare - dobro znane drage ljude:

- Dijana - Gormo - Ranger - Mali Ranger - Sikra - Mladen - Tomek1 - Tomek2 - Baje iz Mraclina - Dro -Dragica - Čižma -

a... kako je gospodin Frane Štos rekao u svom govoru ...

...da ono loše ostaje u Dubravici a dobro nosimo sa sobom .. pa smo im tako moram priznat - malo toga ostavili!!!!! a kuci isli punih... đep......op - SRCA !!!!

e, veliki pozdrav svima koji su bili ... koji su dali malo (neki i malo vise) sebe za ovaj skup .. koji po redu?! o tome ne bih - to će kao i još neke stvari ostati mali - javni -

Cmoka sa Istoka!!!!

- SVE ZA HRVATSKU - HRVATSKU ZA NISTA -

Jeste li nekada pomislili da grad može plakati ?

Vukovar plače od 1991 godine...

Puno je stvari vezanih uz Vukovar koje se nikada nisu spomenule i nikada se neće spomenuti.

Puno je toga sto se stavlja pod tepih.. i zato.. jos uvijek place ovaj grad...

... NIKAD ZABORAVLJENI ....

... SLAVA IM ...

kada zimske radosti postanu gadosti...

e pa da...
kakav uzasan osjecaj...
u pola sedam tupo odzvanja cijela soba....
imam osjecaj da se cijeli krevet trese od alarma s mobitela...

joooooj kako mi sampo dode da ga ubacim u šalicu čaja koji mi se puši pored kreveta..
netko je bio vrijedan jutros (hvala tata)

sjedim na krevetu, misli mi plove daleko...
moram na posao...
još mi se muti pred očima, ne mogu čak ni normalno gledati...

cijele protekle noći oka nisam sklopila....
Teško mi je...

Još k tome ... jedan tvrdoglavi čuperak na kosi uporno tjera svoju politiku ....
Pokušavam se sredit, bit primjeren radnik - uzor u firmi, ali ne ide...

o jadna li sam Boze dragi - pogledam u plakar i ne vidim ništa dobro...

I opet mi se muti pred očima, i opet poželim da sam doma, da nikud ne idem, u toplom krevetu gdje sav moj očaj nestaje.. ajme, kako mi se nigdje ne ide...

uf, dosta mi je ovih hladnih jutara, koja me dočekuju, mokrih nogu što koračaju, neispavanih noći ...

svega mi je dosta... ama bas svega, a čuperak me i dalje j....

Želudac mi bezobrazno radi, tako bi mogla... "..." ... ali ni za to nemam volje... lijeno mi je...

Sinoć salijevah u sebe - graševinu - koju ne volim, ali tako mi je sjedala... tako fino, a od nje bujica riječi krene.... svaki mišic zatreperi, poletis u prostranstva ovog svijeta - mastas i dobro ti je...

Noć je bila tako dobra, tako .. lijepa, toliko puna volje... a danas? Gledam van, raspored pun... planovi preveliki za danasnje stanje...

Snijeg je povukao svoju "bijelu" crtu.... i ne svida mi se to ....

moram na posao - pa za Zagreb... ne da mi se!
uh, ne znam kako se zovem... a čuperak me i dalje j....

...godina za godinom...

e pa... dragi moji, mozda je idilicno kao san - ali nije bajka...
danas zbog nekih "drugih" privatnih obveza nisam uspjela put Zagreba, ali sam zato mislima malo unatrag i ipak dosla do Zagreba... tocnije Dugog Sela, preciznije Lakteca.... a zasto???? hm ... pa jednostavno ... kako sve radio postaje bruje o 0.0 promila, sv.Martinu itd... sjetila sam se da je danass godina dana od kad sam jednoj curi u šali dala nadimak ... a sad je svi po njemu poznaju ... da sam tada prvi put pisala POST iz jedne tuđe fotelje negdje u prigorju...

tocnije godina dana od kad mi je jedna draga djevojka povjerila svog necaka na cuvanje..

kad sam po prvi put vidjela kako zagorci pardon prigorci festaju

... saznala sto su pijača i oblok, provozala se famoznim Martinbregom ... pokosila more jedno St.Art. smijeh ... ostavila trag kod "Jelkovec torpaz".... gazila po cipelama drugih ljudi... pokusavala ne-objasniti znatizeljnima gdje imam pirs... zaobic ono famozno "ajm'o malo prosetat" , jedva pronasla put "kući"

ali ... u svoj toj guzvi ... svjesno ili ne ... pronasla prijateljicu ..
iako nam se po neka ... misljenja i zelje razliku ...

ipak bez nje sada tesko pocinjem dan, ona prima S.O.S signal kada posada na mom brodu dode u krizu...
kada me napadne "juzno voce" i na kraju krajeva kada jednostavno trebam nekoga koga cu zivcirati CIJELI dan... e pa zato ... draga moja Dijana ili Lady_di ... po seljacki ... FALA ti sto me trpis ... jer upravo je prosla za mene - najbolja prijateljska godina :)))

P.S. i nadam se da ce biti jos punooo puno takvih... cerek

sve - po - pe - tna - est - a - ni - je - ki - ne - ska - trgo - vi - na!

.
..
Danas sam popila
cijelu tugu svijeta,
hm...

Mogla bih vrištati
Ali ne mogu
Ah, k vragu!

Zašto sve loše
puca po ovim
mojim leđima?

Pitam se što ću,
opet još jednom,
bez odgovora...

A da smotam
Jedan joint -
možda previše pričam!

Al' prsti pišu ono
što mozak misli
da ne smije.

A što sad?
Ništa vam nije jasno?
Ćemu sve ovo?

Pa to je bila
Moja - usrana haiku
Pjesma!

:))))

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.