Doktor Zlobny

Ima jedna vrlo iritantna cinjenica vezana uz citanje postova. Naime, Blogeri (većina njih) kad cita tudje postove citaju ih kao lektiru (samo kraj i pocetak). Zato vam danas pisem post koji nema ni kraja a kamoli pocetka. Ali zato svi koji procitaju ovaj urnebesno dosadan tekst otkrit ce sudbinu naseg sporednog junaka.

Priča se odvija na balkanu, a glavni lik po zanimanju je mafijaš sa visokom reputacijom klošara.



Ne mogu vjerovati da zavrsavam ovako, iza resetaka. Dok pricam zidovima sve te stvari, prisjecam se kako sam poceo jos dok sam bio mali. Upali se svjetlo, lisice na ruke, odjednom cujem suca, cekic i puno buke. Svi prisutni neka se dignu sada na noge glavni sudac ulazi iz sporedne sobe. Za mene je sudjenje kao neka setnja, moju odluku nece promjeniti nikakva prijetnja, nece je promjeniti ni kofer pun love, kod mene vec odavno ne pale te fore jer ja danas cvrsto u zakon vjerujem i sve veze sa svojim kolegama njegujem. Mogu li vam ja gospodine nesto predloziti, pun kofer para za vas cu sloziti, ako treba dat cu vam auto i kuce jer znam zasto me teretite, jebi ga suče. Optuzeni neznam da li sam vas ista pitao na vasu dugu listu dokacit cu jos i mito. Bojim se da za vas izlaza vise nema, za vas najstroza kazna se sprema. Šta…nemoze tako, nece tako biti. Molim vas mir u sudnici niste vi u ludnici. Jebi se sudi se meni a ne tebi. Vi ste meni posao samo statistika, ne interesira mene vasa isprika. Nikome se neispricavam samo trazim manju kaznu, necu da me na elektricnoj stolici maznu.
Ne mozete se cjenkati kao da ste na pijaci, optuzeni prestanite se odmah smijati. Ko te jebe odradit cu ako treba tebe i one sto su protiv mene ma ko vas jebe. Nema te dokaza nema te nista u vidu kad zavrsi ovo slavit cu i viski piti. Optuzeni imate pravo na advokata…branit cu se sam…otvorena su vam i ta vrata. Ako mislite da cete tako bolje uspijet ja vam necu postavljati nikakav uvjet. Znate li vi sta vam uopce ide na teret, ubojstava devet i onaj kraj deset gdje ste ubili zenu i iskomadali djecu, ubili ste arkana i silovali cecu. Nisam je silovao, tako mi je platila da joj odradim muza to je vec prica duza. To vas nije briga to je moja privatna stvar, šta ti ne bi volio cecu na kar?! Kako to pricate pa niste vi na ulici, a sta cete reci o onoj maloljetnoj curici. Pobili ste joj familiju i sada je sama, nju sada odgaja neka tudja mama. E moj suče zivot je takav, kad mi netko duguje lovu mrtav je svaki. Neznam kako je prezivjela ta curica bio je poslan profi ubojica. Mislili ste da ta prica neće da se sazna, bojim se da vas ceka najstrozija kazna. Cuvari molim vas vodite ga sada van, neka se dere u celiji tamo ce biti sam. Ovaj slucaj za mene je zavrsen, zavrsen je jos jedan radni rad.


Zahvaljujem se CMA-u na pomoci oko rime.

Neznam dal bi rekao da li je slucajnost kad te zivot mladog lupi i pokaze ti stvarnost.
Jer kad sam napunio sest dobio sam losu vijest, otac otisao na pocinak to bijase tezak test. Zbog toga me srce para, secira i reze dok me rakija grebe ko slama, bez imalo srama od pijanstva. Sada me svi tješe govoreći da je tako moralo biti, mozda i je, ali ja nemam volje slusati takve odgovore.

Pa ponekad sjednem i razmislim, a ponekad uzmem nesto da se i razbistrim jer mojom glavom šeću ljudske gluposti, prilazeći mi bez imalo srama. I svaki put kad mi gluposti zasmetase moja ih slova izresetase, jer rijeci mi postaju meci a zrno postaje slovo. I tada zasviram glasne bubnjeve koji pokrenu ples, uz korake što zovu oblake u kojima spava bijes.

Vrlo rano bez igdje ikoga ostao sam sam na svijetu, i nitko nije mogao ispraviti nanesenu stetu. Rastuci u gettu znao sam da se moram boriti i ugled kakav takva sebi morao sam stvoriti. I nakon kratkog vremena iz jednoga slabica pretvorio sam se u stasitog mladića.
Nakon dvadeset godina postao sam umoran, umoran od ceznje da budem uvijek prvi, umoran kad sijeva i kad grmi, umoran od snova za velikom lovom, trebama, sportskim autima, jacuzzima pod zlatnim krovom, umoran od svakodnevnog cuganja, birijskih traceva i nacionalnog pljuvanja, umoran sto stalno moram stariti, tko zna koliko cu jos rođendana slaviti, umoran od pitanja cime cu se baviti, umoran što svaku večer svoj sat moram naviti ali pobjedu vidim kroz maglu i u daljini dopire k meni u petoj brzini.