Ognjem i mačem i motornom pilom...

Eto prošlo je podosta vremena od mojeg zadnjeg pojavljivanja na blogu. Nije da nisam imao ništa za napisati, naprotiv mogao sam sipati otrov u tolikim količinama da bih pobio cijelu floru i faunu Lijepe Naše. Možda i okolnih zemalja. Suzdržavao sam se, da ne navučem na sebe bijesove onih koje bih u tim tekstovima jako povrijedio. Nije da nisu zaslužili,svatko bi dobio upravo onoliko koliko ga ide. Možda i manje od zasluga.

No više ne mogu mirovati i šutiti. Tolika količina gluposti koja je napala ovu zemlju nije viđena u skorijoj, ali i daljoj prošlosti. Umjesto da su glavne teme korupcija koje je ne samo očita nego je postala modus operandi hrvatske politike i gospodarstva, kada se znanje zamjenjuje podobnošću i kada je bitnije tko zna koga nego koju znanstvenu titulu ima, kada je zemlja radi lopovluka na rubu bankrota a nitko ništa ne poduzima, javljaju se oni koji stalno žele ljudima pružiti kruha i igara. S opaskom da je kruha sve manje. Ostale su nam samo igre. Poput don Kaćunkove kada je svjetsku rock mašineriju znanu pod imenom Metallica proglasio sotonistima. Pitam se da li je ikada poslušao njihove tekstove i shvatio poruku koju su širili, poruku univerzalne gluposti establishmenta koji je ogrezao u svojim mutnim igrama i koji se vrti u kolopletu stalnih laži. A nije se niti obnrecnuo na gostovanje američke grupe Deicide koja bi mu svojim antireligijskim pristupom trebala biti antagonist. Valjda je to bilo radi puno veće popularnosti prvih u odnosu na potonje. Lakše je defamirati nekoga poznatog, prebaciti teret krivnje na nekoga tko se neće braniti jer mu to nije niti potrebno, posijati sjeme sumnje i pomutnje kako bi sebe učinio pravovjernim. Dati narodu igara jer za ostalo više nema niti sredstava niti vremena. Zamazati oči ljudima i sakriti realne probleme. Poput recimo, jeftinog prodavanja skupo uvezne struje šibenskom TLM-u. Koji je tako i tako propao. Ili činjenice da je autocesta Zagreb - Sisak, nakon prilaza novom splitskom rodilištu, najskuplja prometnica u zemlji. Bit će da je to radi činjenice da ide ravničarskim dijelom pa se onda moraju odbaciti svi oni divni projekti tunela i vijadukata kojima bi se ponosili Jure Radić i IGH i koji su bili uračunati u cijenu dionice. Nekim ljudima krš nikako ne izlazi iz glave.

A mogli su, recimo, privatizirati škverove ranije. Ili olakšati procedure i smanjiti broj papira koje mora strana pravna osoba prikupiti kako pokrenula posao u ovoj zemlji. Nije nam do čistog kapitala i do čistog poslovanja, tada neki ne bi mogli samo okrenuti glavu i ispružiti dlan kako bi šutke primili podeblju kovertu za ono što je u biti bespotrebno. Tada bi ljudi mogli raditi, otvarala bi se nova radna mjesta, stizao bi svjež i prvenstveno čist kapital u ovu Lijepu Našu na koju su svi ti koji rade krivo toliko ponosni i koji su je učinili Ružnom Našom. Bilo bi kruha.

No bitnije je ipak kupiti Aston Martin Rapide, Maybach 57, Ferari ili barem najomiljenije 'rvacko auto Mercedes nego osigurati ljudima plaće, mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Nisi nitko i ništa bez dobre cestovne jurilice koja. budimo realni nije niti potrebna. Ograničenje brzine u ovoj zemlji je na 130 km. I manje. Osim za one horde napaćenih radnika koji na burzama čekaju crkavicu kako bi još jedna mjesec samo puko preživjeli. Za njih sve ide u rikverc. No tu postoji opasnost, puno je više onih koji idu unazad u odnosu na one koji jure.

No imamo turizam. Koji se opasno poskliznuo i pao na stražnjicu. Bolje rečeno pao na stražnjici, jednoj vrlo lijepo oblikovanoj stražnjici. Neki koji se krase imenom demokrata i smatraju se cvijetom kapitalizma pokazali su samo da su konzerve i da im je bitno poznatija retorika samoupravnog socijalizma i radničkih odmarališta. Drugovi i drugarice, ove godine idemo na more. Nauživat ćete se sunca i mora. Kruh i paštete bit će dijeljeni svakog dana u 8 ujutro i 5 popodne. Nek nam živi rad. Radi toga nam i dolaze gosti koji sa sobom donose svoj kruh i paštetu, ne da im se čekati naše proizvode. A oni koji imaju novaca i za lignje, rakove i finu morsku ribu odlaze u Crnu Goru. Malu zemlju za veliki odmor. I gdje nitko ne urla na furešte, goste, turiste, ma zovite ih bilo kako želite, jer u 23.00 želi kernuti na počinak, a strane pogani se ne daju s ulica nego su li se usudili čak naručiti jos jednu rundu. Iz koje će se svakako uplatiti i njihova mirovina, ili bolovanje koje su uzeli kako bi mogli preko ljeta zaraditi dodano barem nešto radeći negdje na crno. Umjesto da se iz turističkih centara lijepo presele u novije dijelove koji su tako i tako nezanimljivi strancima pošto su isključivo velike spavaonice i bili orni ujutro cikom zore krenuti u...recimo Toyotinu tvornicu negdje u splitskom zaleđu. Ne ovdje nisam isključiv, ovo vrijedi i za Zagreb i za Split, za Veliku Mlaku i za Civljane ukoliko bi i jedna i druga općina postale turističke meke. Jesmo gostoljubivi kada nas netko gleda, ali čim se okrene vrlo smo brzi u pokazivanju određenog znakovlja koje najčešće sadrži ispružen srednjak jedne ruke.

Umjesto da smo imali pameti i to isto pokayali onima koji nas sada uvaljuju u probleme. No nadam se da će se sljedeće godine ljudi sjetiti ispraviti barem jednu krivu drinu. Najteže je početi. A to je ono što nas sve čeka. Novi početak u nadajmo se nekakvu sređeniju budućnost. Gdje će biti i kruha i igara.

Čisto Zlo sluša Deicide - Trifixion