22.02.2006.,srijeda

Sometimes, I Think I Glimpse Eternity



krenimo redom. jer ja volim mir i red. pa vam moram odmah reci da na ovom blogu, uz one vazece blog haera, ja postavljam pravila. zasto? zato sto postoje pravila koje volim. postoje ljudi koje volim. i spodobe koje prezirem. sto su spodobe? ma nista spomena vrijedno. sve kad bi i bile, nisam ja s rijecima toliko spretna da bih vam to svasta nesto bez obraza mogla opisati.
dakle, da odmah na pocetku rijesimo jednu stvar. ukoliko u komentarima kanite ostavljati lancana pisma, spam, oliti pak bezobrazne nepotpisane poruke, utoliko budite sigurni da zazivjeti nece. obratite paznju na udri muski ispod teksta. ne umijete li muski, bolje nemojte. jer vrijeme vam, dragi moji, tece brzo. ustedite ga sami sebi.

a zasto je tome tako? eeh, ima tu vise razloga. prvi je svakako sto se na ovom mjestu zelim osjecati dobro. zelim da se isto osjecaju svi moji posjetitelji & citatelji.

drugi razlog je sto ja to mogu.

treci - slavna sam osoba i puca me slava. polako, nemojte me sad odmah nazvati uobrazenom. em je to nesto sasvim osmo, em je netko rekao da prilike cine covjeka covjekom. oli necim drugim. o drugima ne bih ali mene su, eto, ucinile slavnom pa ja sad koristim svoje pravo da slavnom se osjecam.

znate, ne desi se svakom u zivotu da ga izbrisu na mojblogu. a to se u neka dobra stara vremena tam fakat nije desavalo cak ni onima sto su promovirali tekstove i slike fasistickog karaktera. protiv svih zakona nase lijepe, mjesecima su uredno objavljivali svoje sadrzaje.
no, sve je to sada nebitno. mi raskrstismo za vijeke i na vijeke. (kak se to na rvackom kaze & pise?) jos ih samo moram kulturno zamoliti da na isti nacin obrisu splogs i jos po koji moji tekst ako ga jos ima na portalu.
uistinu, da jucerasnji dan nije bio kakav je bio, mozda bih im i zamjerila slanje mog osamnaestomjesecnog stvaranja u recycle bin. ovako ne mogu. znam ja da je to sve nista spram onog sto ja mogu. naravno, i hocu. a tek kad naumim…

nego, darius, (darius, zar ne?) imas li ti rogove? mislim, o tebi se stvarno mnogo zubori. toliko da vise ni sama ne znam sto sam cula a sto nisam. kad jos uzmes u obzir da takve price samo s pola uha slusam i da zaboravljam caskom… ne znam zapravo nista. no usudjujem se reci da nisam nikada cula da si korisnika sto blog.hr zajedno s tobom gradio godinu pa i vise izvrijedjao na pasja kola. grijesim li, kazi mi slobodno odmah. rekoh, vrijeme je skupa stvarcica. stedi si ga odmah. mada me neutrino zove bundzijom, ne vjerujem da bi mi trebali imati nekih problema dok postujemo jedan drugog i odgovorni smo za svoj rad. a ja jesam. pravila procitah, s njima se slozih. druge ne napadam i ne diram, komentare ne ostavljam reda radi, ne spamam, ne citam ono sto mi se ne svidja, o copyrightu vodim i te kako racuna, na naslovnice se nisam nikad gurala niti hocu… a ovih par linkova na dobre duse mojbloga tu sa strane mogu ostaviti, zar ne? eto, znala sam da se mi mozemo dogovoriti.

btw, hoces li mi uzeti za zlo i jel bi kontra poslovne politike blog.hr bila samopromocija moje slave? mislim, kad sam vec kriva, bar da znam zasto. recimo, mjesto kljucica gore napravim si neki gif tipa “na mojblog.com izbrisana sam prva. nja nja nja…a vi?” hmm, mogu li, dariuse, o mogu li?

You raise me up, so I can stand on mountains;
You raise me up, to walk on stormy seas;
I am strong, when I am on your shoulders;
You raise me up… To more than I can be.
(josh groban)



ps. sad kad sam slavna moram imati i logo. brand je u pitanju. pa sto kazete na moj prvi, hm? svidja vam se? meni jako. bas je 'nako...sav moj.

objavila zli_girl, 11:00--Udri muski! (2)- Print? #



21.02.2006.,utorak

I neka pobijedi bolji



sklona sam razmisljanju da je svaki kraj ujedno i novi pocetak pa je to mozda i razlog sto, prije no sto kap prelije sve, bez velikih problema podvlacim crtu. istina, treba mi dan, dva za racunske i ine operacije sto prethode zakljucivanju razdoblja i prenosenju onog sto je ostalo u novu, cistu bilancu. ovisno o ostrici, ponekad cak i vise.

znate, nije to jednostavan proces no vremenom se stvari usavrsavaju. nekako nesvjesno covjek u sebi napravi dva predloska – dobro i iskustvo. prvi za sve one lijepe stvari sto su se zbile i kojih se sjecati valja, a drugi - skripta za ucenje. cesto ga jos nazivam predloskom “ne ponovilo se.”

hmm, bas mi palo na pamet da bi bilo zgodno te skripte nekako indexirati. napraviti popis istih, uvezati ih, na prve stranice ubaciti sadrzaj i staviti na vidno mjesto na polici. jelte, ucitelji ipak zasluzuju da ih se pamti te da im se zahvalan bude. ta kategorija znanja ovih je dana i te kako na cijeni. a i sebi bih tako osigurala besmrtnost. tko zna u cijim sve skriptama jesam. da, da. bilo je nekad takvih dana i ma koliko zeljela, ne mogu garantirati da se ponoviti nece.

anyway. idemo dalje.

idemo malo put muenchena u kojem se moj najdrazi klub danas bori za ostanak u ligi prvaka. razlog vise sto ne mogu spavati. buduci da su znacajan dio mog zivota, nekako sam navikla gotovo svaki njihov susret popratiti s par rijeci i na blogu. a ovo je pomalo komplicirana situacija. em gotovo pola ac milana (barem onih kljucnih) trpi nekakve povrede, em mi bayern munich drag klub pa osjecam malu griznju...necega.
ali...love is love. rossoneri (& muenchen), drz'te mi se! po tko zna koji put, hamilton je u mislima s vama.

objavila zli_girl, 14:52--Udri muski! (1)- Print? #



Sljedeći mjesec >>