Zlatne žbice

30.01.2019., srijeda

Tri godine

Dvije i petnaeste krenulo je krajem ljeta negdje početkom rujna. Nije potrajalo dugo, do Nove godine kad je lokal zatvoren. Na jednom dječjem rođendanu brzo je postignut dogovor s tadašnjim vlasnicima. Dodatni posao, nakon redovitog, poslije podne ili vikendom. Učenje i prilagodba nije trajala dugo, možda nekoliko tjedana. Posao je zapravo vrlo jednostavan, sjesti u mali auto i isporučiti pizze ili jela s roštilja na adresu naručitelja. Konobari koji zaprimaju narudžbe obično znaju dobar dio ljudi koji naručuju i odredišta na koje treba dostaviti pripremljenu hranu. Njihove upute i pomoć na početku su bila važne. Nakon nekog vremena adrese i naručitelji postanu poznati i dostavljaču, barem većina, pa se posao obavlja uglavnom rutinski. Nekad treba iznova pronaći, prvo ulicu, zatim kućni broj. Na mjestima ima neobilježenih adresa ili nelogično označenih i numeriranih. To zna otežati i oduzeti vrijeme, ali u velikoj većini slučajeva dostava bude obavljena u korektnom roku dok je jelo još toplo inače cijela priča gubi smisao. Ako netko nije zadovoljan uslugom neće više nazvati, vrlo jednostavno, ponuda i potražnja. Danju je ugodnije i lakše voziti, tražiti i pronalaziti odredišta. Noć je zahtjevnija, traži više koncentracije i pažnje i stvara drugačije ozračje koje ponekad utječe na raspoloženje.

Maratonsko vozikanje i zaustavljanje po sokacima i okolnim selima i zaseocima omogućuje stjecanje određenog utiska o ljudima koji tamo žive. On je kratkotrajan i površan, ali ipak ostaje zabilježen u nekoj unutarnjoj bazi podataka i imaginarnoj, osobnoj mapi onog što dolazi pozvoniti na vrata. Kuće i stanovi do neke mjere pričaju priče o onima što ih nastanjuju. Ne postoje dva identična mjesta onoga što nazivamo nečijim domom ni u stambenim zgradama i tipskim naseljima. Svaka ulazna vrata su drugačija i ostavljaju određeni početni dojam. Te razlike čine ljudi svojim življenjem i osobnošću. Nečija pojava, nekoliko rečenica, prehrambene navike, izgled hodnika ili okućnice omogućuju da ga se barem u manjoj mjeri upozna. Opći dojam na kraju je ipak da smo svi manje-više slični. U prvom redu težimo zadovoljiti one primarne potrebe, krov nad glavom, sigurnost i toplinu i utažiti glad i žeđ. Tek nakon toga smo socijalna bića, ostvarujemo se kroz interakciju s drugima u mrežama partnerskih, obiteljskih, prijateljskih, kolegijalnih i svih drugih odnosa. Na trećem su mjestu ona stremljenja i navike kojima ispunjavamo slobodno vrijeme nastojeći ga učini ugodnim.

Dvije i devetnaeste krenulo je usred zime, početkom siječnja. Novi vlasnik prošle je godine odlučio staviti u funkciju lokal na istom mjestu. Velika krušna peć opet je dostigla visoku radnu temperaturu, a roštilj je zacvrčao. U kratkom telefonskom razgovoru postignut je dogovor o dodatnom poslu popodne ili vikendom. Ovaj put prilagodba je trajala svega nekoliko dana. Toliko je bilo potrebno da se povrati sjećanje na rutinu i sigurnost u obavljanju posla dostave gotove hrane. Koliko god bio jednostavan, ipak traži određeni angažman i spretnost u orijentacijskom i vremenskom smislu osobito u vrijeme špice kad telefon za narudžbe zvoni svako malo. Precizna i pouzdana Google navigacija na mobitelu dobrano olakšava stvar. Zima i rani mrak donekle otežavaju. Nekad je potreban rengenski vid kako bi se uočio kućni broj. U okolici postoje vrlo uski odvojci u kojima je nemoguće okrenuti auto, pa treba u mraku, uz brijeg, na polu-zaleđenoj cesti voziti unatrag do prvog križanja. Ima ljudi koji na početku smjene jednu pizzu plaćaju novčanicom od tisuću kuna. S druge strane ukažu se povremeno nepoznati ili poznati ljudi koji samo jednom rečenicom ili gestom učine da svijet izgleda kao ljepše mjesto za život. Sve više takvih ulazi u kategoriju poznanika ili čak prijatelja u tom trenutku, a mreža istih se širi.

U tri godine između nije bilo dostavljačkog posla. Bilo je drugog i drugačijeg za neke druge blogerske priče. U tom vremenu događalo se puno ili malo toga ovisno iz kojeg kuta ili kroz koju prizmu se gleda. Iz kuta dostavljača koji vozi uz pomoć naočala s prizmama bilo je to prijelazno razdoblje između dva dodatna posla koji se nekad čine kao jedan te isti.


- 13:27 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< siječanj, 2019 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (2)
Rujan 2019 (2)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (6)
Studeni 2018 (6)
Listopad 2018 (4)
Rujan 2018 (1)
Srpanj 2018 (5)
Lipanj 2018 (13)
Svibanj 2018 (18)
Travanj 2018 (13)
Ožujak 2018 (22)
Veljača 2018 (15)
Siječanj 2018 (13)
Prosinac 2017 (23)
Studeni 2017 (16)
Listopad 2017 (3)
Rujan 2017 (2)
Srpanj 2017 (5)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (2)
Siječanj 2017 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Ovo su bilješke o bicikliranju, pješačenju, knjigama, fotografiji, muzici, hrani i razmišljanja potaknuta istima.