Zlatne žbice

16.11.2018., petak

Jesen

Ime norveškog pisca i novinara Karla Ovea Knausgarda bilo mi je potpuno nepoznato do prije desetak dana kad sam u knjižnici među tek vraćenim naslovima slučajno naišao na njegovu knjigu „Jesen“. Jednostavan i prikladan naslov za ovo doba godine kao i originalan dizajn korica privukli su mi pažnju i učinili da s knjigom onako na prvu „kliknem“. Nakon što sam na koricama otraga pročitao kratki opis bio sam siguran da ću je pročitati i da će mi njen sadržaj biti u zanimljiv.

„Jesen“ je podijeljena u tri cjeline ispred kojih stoji podnaslov „Pismo nerođenoj kćeri“, zatim Rujan, Listopad i Studeni. Na početku svake te cjeline Karl Ove Knausgard ispisuje po jedno pismo u kojem se obraća još nerođenoj kćeri čiji dolazak na svijet on, supruga i troje starije djece iščekuju. U tim pismima opisuje obiteljsku svakodnevicu čijim će dijelom malena svojim rođenjem postati. Ta svakodnevica sastoji se od mnoštva detalja iz osobnog i obiteljskog života koji su naizgled svakodnevni, banalni, ali Knausgard u maniri vrsnog pripovjedača oko njih gradi priču ispunjenu opažanjima i promišljanjima koja čitatelja zainteresiraju i navode da im posveti pažnju. Uspijeva neambiciozno kroz pisanje o običnim stvarima nametnuti možda krucijalno pitanje: Kakav svijet mi odrasli stvaramo i gradimo? Što činimo da on bude ljepši, sigurniji i ugodniji za mališane kojima smo omogućili život.

Nakon svakoga pisma niz je od dvadeset kratkih tekstova u kojima autor opisu vlastite svakodnevice pristupa još studioznije nego u samim pismima. Gotovo sve o čemu piše na prvu djeluje, svakodnevno, obično, čak banalno, ali ipak vrijedno zapisivanja i čitanja. Knausgard povremeno kao neka vrsta komentatora objašnjava očitu svrhu i namjenu stvari ili neminovnih pojava iz svakodnevnog života samo zato jer su mu u tom trenutku privukle pažnju. U prilici smo tako čitati na primjer o žabama, okvirima, vapnu, gumenim čizmama, ratu, Van Goghu, ušima, konzervama, jazavcima, oprostu, zahodskoj školjci, očima i još mnoštvu drugih stvari i pojava koje su autora u tri jesenska mjeseca, okružile i zaokupile. Na taj način on čitatelju oslikava svoj okoliš i intimi svijet i kao da ga i samog priprema i poziva da u njega kroči. Ne čini to doslovno, kao u slučaju još nerođenog djeteta, već posredno putem književnosti i bogatstva riječi i izričaja koje taj svijet čine bliskim i gotovo opipljivim. Svojim talentom i originalnošću zavrjeđuje da korice „Jeseni“ otvorimo i čitajući zakratko povjerujemo u iluziju kako smo i sami dio tog bogatog nordijskog, jesenskog kolorita satkanog od mnoštva sitnica koje čine sam život.


- 07:35 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< studeni, 2018 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (6)
Studeni 2018 (6)
Listopad 2018 (4)
Rujan 2018 (1)
Srpanj 2018 (5)
Lipanj 2018 (13)
Svibanj 2018 (18)
Travanj 2018 (13)
Ožujak 2018 (22)
Veljača 2018 (15)
Siječanj 2018 (13)
Prosinac 2017 (23)
Studeni 2017 (16)
Listopad 2017 (3)
Rujan 2017 (2)
Srpanj 2017 (5)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (2)
Siječanj 2017 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Ovo su bilješke o bicikliranju, pješačenju, knjigama, fotografiji, muzici, hrani i razmišljanja potaknuta istima.