Zlatne žbice

10.05.2018., četvrtak

La Linea

Imam jednu majicu kratkih rukava, vrlo jednostavnu zapravo. Crna je potpuno, osim tanke, bijele linije naprijed. Ta linija oblikuje prepoznatljivi lik iz poznatog talijanskog crtića La Linea, autora Osvalda Cavandolija. To je vrlo jednostavan, a upečatljiv grafički i kreativni izričaj. Bijela beskonačna linija na tamnoj pozadini. Linija koja se kreće, ima ljudsko obličje, emocije. Veseli se ili žalosti ovisno o situaciji. Lik na mojoj majici pokazuje rukom rupu na podlozi i pri tom je zabrinut, ljutit pomalo. Kao da se žali nekome. Skoro svaki put kad ju obučem, dobijem kompliment: Super majica. Jučer mi je to rekla jedna mlada doktorica u Klaićevoj, u prolazu na hodniku.

Dobio sam je na poklon, stigla je čak sa Islanda. Jedna prijateljica htjela mi se odužiti za uslugu koju sam joj napravio, pa mi je poslala tu majicu. Ugodno me iznenadila. Prije nego je otišla raditi na Island, prijavila se u kviz Potjera. Kad je krenula na snimanje, pokvario joj se auto na autoputu prema Zagrebu. Nazvala me i zamolila da joj posudim auto da može na kviz. Dojurio sam po kiši, posudio joj auto i pričekao vučnu službu da dođe po njezin. Stigla je na Prisavlje u zadnji čas.

Potjera je prošla više nego uspješno. Ekipa je pokazala solidno znanje, lovac nije bio na visini zadatka, pa se na kraju na njenom računu našla pristojna svota za avionsku kartu i novi početak na Islandu. Tamo se brzo snašla, počela raditi i čini mi se da je zadovoljna. Iz objava na facebooku vidim ipak da je malo nostalgična za gradom i ljudima s kojima je odrasla. Krasan je taj Island, ali 'ladno brate i pusto, takav je moj dojam na osnovu njenih postova na plavoj društvenoj mreži.

Samo jednom je bila doma u otprilike godinu dana, otkad je otišla. Nisam znao da je doputovala, kad sam jednu večer izašao u grad. Slučajno smo se sreli u jednom kafiću. Nakon što mi je stigla majica, oprao sam je i spremio u ormar i bez nekog posebnog razloga nisam je nosio mjesecima. Obukao sam je baš tu večer, ispod veste, zima je bila. Kad smo se sreli srdačno smo se pozdravili. Nakon par minuta pitala me kakva ti je majica. Rekao sam da je odlična, da je baš imam na sebi i da je nosim prvi put. Samo se nasmijala se na to.




- 20:20 - Komentari (22) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< svibanj, 2018 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Siječanj 2020 (1)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (2)
Rujan 2019 (2)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (6)
Studeni 2018 (6)
Listopad 2018 (4)
Rujan 2018 (1)
Srpanj 2018 (5)
Lipanj 2018 (13)
Svibanj 2018 (18)
Travanj 2018 (13)
Ožujak 2018 (22)
Veljača 2018 (15)
Siječanj 2018 (13)
Prosinac 2017 (23)
Studeni 2017 (16)
Listopad 2017 (3)
Rujan 2017 (2)
Srpanj 2017 (5)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (2)
Siječanj 2017 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Ovo su bilješke o bicikliranju, pješačenju, knjigama, fotografiji, muzici, hrani i razmišljanja potaknuta istima.