Usputne bilješke

25.04.2018., srijeda

Žbice mirisne

Od svih čula, što ih posjedujemo, najviše asocijativno je ono koje nam omogućuje spoznavanje mirisa. Sjećanja spremljena u skrivenim ladicama podsvijesti mogu izroniti u trenu kad ih probudi poznat, ugodan miris. Kad isplivaju na površinu takve uspomene, cijelim tijelom razlije se intenzivan osjećaj zadovoljstva, sjetnog doduše, mirisni blues. Mnoštvo nepredvidivih neurona tad mahnito juri i sudara se. U kratko vrijeme u mislima nastane začudan mozaik prepun sitnih komadića, nepravilnih oblika i blještavih boja. U samo par sekundi odvije se cjelovečernji film.

Ove godine jedva da smo imali priliku uživati u proljeću. Mislim pri tom na onu polaganu, fino nijansiranu izmjenu godišnjih doba. U Ožujku je još bilo mraza i snijega, a kraj Travnja donosi gotovo ljetne temperature. Govori mi jedna poznanica, kako se zelenilo oko njene zgrade u samo tjedan dana potpuno preobrazilo. Prošlotjedni stidljivi pupoljci sad su cvjetovi i mladi listovi, more šarenila i zelenila, kaže. A mirisi, to ti ne mogu ispričati.

Jučer, u predvečerje sjednem na bicikl i višak energije usmjerim na pedale, vozeći po bregima oko Kloštar Ivanića. Nakon otprilike sat, zastanem na poznatom punktu kako bih protegnuo već umorne noge. Naslonim bicikl na ogradu ispred jedne kapelice. Udahnem miris jorgovana, što ga je netko pobožan zasadio na ulazu u malo svetište na križanju. Taj miris u hipu me katapultira tridesetak godina u prošlost.

Ispred ulaznih vrata kuće u kojoj sam odrastao stajao je jorgovan. Još uvijek je tamo, samo nema nas, negdašnjih stanara. U vremenu našeg dugog izbivanja, toliko je izrastao da potpuno dominira zaraslim prilazom. Zamišljam kako je u ovo intenzivno proljeće raširio brojne ljubičaste grozdove iz kojih se uokolo rasipa mirisna glazba. Za koga, pitam se.

Nešto kasnije stanem u Kloštar Ivaniću. Sjedim potom u ugodnom hladu jedne terase i ispijam radler, piće biciklista. Dok na nepcu osjećam ugodnu mješavinu gorčine piva i slatkoće voćnog sirupa, do mene dopiru fragmenti isprekidanog dijaloga od susjednog stola. Par srednjih godina, malo razgovaraju, kao da su iscrpli mnoge teme. U jednom trenutku on pita: Znaš da je ove godine dva tjedna ranije no inače procvjetao jorgovan. Njenu reakciju nisam mogao vidjeti. Znam samo da ništa nije rekla.

- 15:57 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< travanj, 2018 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Siječanj 2021 (4)
Prosinac 2020 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (5)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (1)
Svibanj 2020 (1)
Travanj 2020 (5)
Ožujak 2020 (5)
Siječanj 2020 (1)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (2)
Rujan 2019 (2)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (6)
Studeni 2018 (6)
Listopad 2018 (4)
Rujan 2018 (1)
Srpanj 2018 (5)
Lipanj 2018 (13)
Svibanj 2018 (18)
Travanj 2018 (13)
Ožujak 2018 (22)
Veljača 2018 (15)
Siječanj 2018 (13)
Prosinac 2017 (23)
Studeni 2017 (16)
Listopad 2017 (3)
Rujan 2017 (2)
Srpanj 2017 (5)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (2)
Siječanj 2017 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Ovo su bilješke o koječemu i razmišljanja potaknuta istim.