Usputne bilješke

18.04.2018., srijeda

Jabuke

Kroz vjetrobransko staklo automobila promatrao je crvenu, plamteću buktinju, što je gotovo neprimjetno zapadala za obzor. Dok je duga kolona vozila milila širokom avenijom, povremeno bi skrenuo pogled u stranu na usamljene vozače, što su nervozno izvijali vrat pokušavajući nazrijeti razloge zastoja. Mislio je kako su svi u toj koloni samo kotačići nemilosrdnog, kapitalističkog stroja, kojem je ljudskost i empatija tek balast, što ga usporava. Kroz urbani labirint ulica vozio se u narančasti smiraj dana nakon još jednog, po ničemu posebnog radnog tjedna. Posao srednje rangiranog menadžera u velikoj tele-komunikacijskoj tvrtki sve više ga je iscrpljivao. Maratonski sastanci, uvijek isti tekst za kupce i šefovi koji vide samo brojke, činili su ga sve manje spokojnim. Postupno je zapostavio druženje s prijateljima, izlete u prirodu, subotnje kave, a vrijeme proteklo od zadnje veze prestao je brojati u mjesecima. Povremeno mu se činilo da se budi u znakovitom filmu Beskrajan dan, ali mu se ciklično ne ponavljaju isti dani, već tjedni. Uslijed ubitačnog radnog tempa osjećao se tromo, letargično. Iako tek na početku tridesetih godina, kod svakog većeg tjelesnog napora ostao bi gotovo bez daha. Došao je doma u prazan stan, otvorio prozore, kako bi potjerao ustajali zrak i naslonio se na balkonsku ogradu. S visine je promatrao žmirkave lampe kvartovske rasvjete, što je rasipala svijetlo po rijetkim prolaznicima i šetačima. Nakon žilave večere, kojoj je mikrovalna pećnica samo djelomično udahnula svježinu, ispružio se na sofi i upalio televizor. Odsutno je mijenjao kanale, da bi se zaustavio na vizualno dopadljivom dokumentarcu, uz pomoć kojega je u mislima otputovao daleko od svakodnevice. Monotoni glas naratora u početku je bio izvor informacija, ali se na kraju pretvorio u titranje koje vrluda između sna i jave, nauštrp potonjeg.

Blještavo subotnje jutro granulo je u sobu i napadno mu zasvijetlilo u snene zjenice. Protrljao je očne kapke i odgegao se do kupaonice. Osvježen jutarnjim tušem, vrućom kavom i zasitnom kajganom, ćutio je kako mu se u misli i mišiće uvlači živost. Obukao se i spustio do garaže u kojoj je kunjao stari dobri Harley, jedini podsjetnik da je sloboda ponekad ipak stvar izbora. Pažljivo je pobrisao prašinu sa sjedišta i rezervoara i oprezno izgurao skladni stroj pred zgradu. Kromirani dijelovi presijavali su se i odbijali zrake jutarnjeg sunca na sve strane. Zakopčao je jaknu, glavu nagurao u kacigu i pokrenuo stroj, koji je glasnim pucnjem otjerao jato vrabaca s obližnje krošnje. Legendarni dvocilindrični V motor klokotao je u praznom hodu, da bi se nakon sramežljivog drijemeža zainatio i kroz cijevi auspuha ispunio gradsko jutro odlučnim brundanjem. Ritualno je desnom rukom nekoliko puta okrenuo ručku gasa, lijevom odlučno privukao ručicu kvačila, a stopalom pritisnuo nožicu mjenjača i za nekoliko trenutaka obreo se na ulici.

Vozio se bez plana i zacrtanog cilja. Okvirna ideja bila je izaći iz grada i dokopati se otvorene ceste. Nakon prolaska kroz načičkanu i pomalo kaotičnu suburbiju, klizio je kroz pitoma prigradska naselja, zatim kroz rijetka sela, da bi ga na posljetku cesta odvela u gustu brdovitu šumu. Što je dublje zalazio u nju cestica je bivala sve uža, a promet sve rjeđi. Kad se našao na makadamskom putu, učinilo mu se da je u prostranom bregovitom carstvu visokih stabala sasvim sam. Nakanio je zastati i odmoriti se, ali ga je stroj preduhitrio, zakašljao nekoliko puta i sam se ugasio. Tek tad mu je sinulo, benzin! Zaboravio je svratiti na crpku i upravo je potrošio posljednju kapljicu. Oslonio je motocikl na nogare i skinuo kacigu s glave. Nakon dugotrajnog, prigušenog brujanja iznenadio ga je spoj neobičnih šumskih zvukova, povjetarca što se provlačio kroz grane i pjev nepoznatih mu ptica. Osvrnuo se oko sebe i uvidio da je blizu izlaza iz šume. Dogurao je motocikl izvan domašaja sjenovitog svoda i na obližnjem proplanku ugledao jedno osamljeno imanje. Kad je stigao bliže uočio je skladno građenu drvenu kućicu, okruženu zelenilom i cvijećem. Na vratima se pojavila djevojka u kasnim dvadesetima, privlačnog izgleda, obučena u uske traperice i majicu. Crna valovita kosa padala joj je po ramenima i uokvirivala skladno lice, ukrašeno diskretnim osmjehom. Upitno ga je bez riječi pogledala, na što je on pomalo zbunjeno, kao da se ispričava, odgovorio da je ostao bez goriva. Nasmijala se i rekla da mu kako ima sreće jer će se kod nje naći nešto malo benzina namijenjenog za kosilicu. Otvorila mu je niska dvorišna vrata i rukom pokazala da motocikl uveze u dvorište. Pronašla je mali lijevak i bocu s benzinom i predala mu. Kad je uvidjela da njen iznenadni posjetitelj nespretno pokušava utažiti žeđ svojeg ljubimca i da će dio dragocjene tekućine završiti na podu, preuzela je bocu i pažljivo ulila sadržaj u spremnik. Promatrajući njenu skladnu radnju iznenada je pomalo indiskretno upitao: Živiš ovdje sama? Odgovorila je potvrdno i objasnila kao se nedavno vratila iz inozemstva i nastanila na ovom malom imanju uz rub šume, koje još uređuje. Kad je opora tekućina iscurila iz boce, zatvorila je poklopac spremnika, pogledala ga i ljubazno ponudila kavom. Prihvatio je i sjeo za stol u dvorištu, zasjenjen vinovom lozom, što mu je činila hlad. Nestala je u kući, rekavši kako će kava brzo, ponudivši uz nju još domaći sok od bazge. Dok je čekao pogledom je prelazio kućicu i dvorište puno simpatičnih detalja, koji su činili skladnu cjelinu. Na pladnju je iznijela kavu i sok, kojima je još pridometnula zdjelicu čajnih kolutića.

Razgovarali su ugodno, opušteno, kao da se dugo poznaju. Sa zanimanjem je slušao o životu u dalekoj Australiji, nostalgiji za domom i zgodama i nezgodama pomalo osamljeničkog bivanja uz rub šume. On je svojim govorenjem u pitoreskno okruženje donio dašak velegrada, pričajući o korporacijskom biznisu, stalnom pokretu i dobrim i lošim stranama urbanog življenja. Kako su se u razgovoru dugo zadržali ponudila ga je ručkom. Prvo se pristojno zahvalio i odbio, rekavši kako je već puno učinila, ali nakon njenog simpatičnog inzistiranja ipak je prihvatio ponuđeni obrok. Ušli su u skladno uređenu kućicu, koju je on pomno razgledao, dok je ona završavala povrtni nadjev za tortille. Dok su uživali u ukusnom obroku i zalijevali ga crnim vinom, ponosno je napomenula da su gotovo svi sastojci iz malog vrta iza kuće. Nakon jela posegnuo je za novčanikom u namjeri da se barem financijski iskaže i oduži. Rezolutno je odbila primiti novac za iskazanu pomoć i gostoprimstvo, napomenuvši kako bi zasigurno on napravio isto da su uloge kojim slučajem drugačije podijeljene. Rekao je kako se nada da će jednom doći u priliku odužiti se prikladno, na što je ona uz smiješak primijetila: Tko zna gdje se opet možemo sresti. U dvorištu je pričekala dok je bio na toaletu. Kad je izašao zahvalio se nekoliko puta biranim riječima. Obukao je jaknu, navukao kacigu i opkoračio motocikl. Kad je niskoturažni američki stroj zabrundao, podigao je pogled prema vratima, na kojima je stajala. Podigao je ruku u znak pozdrava i vidio kako se smješka i maše mu skladnim prstima, što su se prelijevali kao da prebire po nevidljivom klarinetu. Ubacio je u brzinu, okrenuo gas i pojurio prema najbližoj magistralnoj cesti.

Kad je stigao doma, parkirao je starog druga u garažu, koja je odzvanjala od pucketanja, što ga je uzrokovalo hlađenje ugrijanih dijelova. Posegnuo je rukom u unutrašnjost kožne bisage, ovješene o motocikl, kako bi pokupio sitnice. Iznenadio se kad je pod prstima osjetio nekoliko okruglih jabuka. Izvadio ih je uz smiješak, spazivši pri tom na dnu bisage papirić. Uzeo ga je u ruke i na njemu ugledao telefonski broj, ispisan skladnim ženskim rukopisom. Spremio ga je u džep i zaputio se u stan. Kad se smjestio i raskomotio, uzeo je telefon u ruke, upisao broj i utipkao poruku: Hvala za jabuke i sve ostalo. Kratko se dvoumio i na posljetku vrh kažiprsta naslonio na mali pravokutnik s natpisom send. Odložio je telefon, koji je za kratko ostao nijem, a onda se začuo kratki zvuk što označava dolaznu poruku.





- 22:05 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< travanj, 2018 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Siječanj 2021 (4)
Prosinac 2020 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (5)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (1)
Svibanj 2020 (1)
Travanj 2020 (5)
Ožujak 2020 (5)
Siječanj 2020 (1)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (2)
Rujan 2019 (2)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (6)
Studeni 2018 (6)
Listopad 2018 (4)
Rujan 2018 (1)
Srpanj 2018 (5)
Lipanj 2018 (13)
Svibanj 2018 (18)
Travanj 2018 (13)
Ožujak 2018 (22)
Veljača 2018 (15)
Siječanj 2018 (13)
Prosinac 2017 (23)
Studeni 2017 (16)
Listopad 2017 (3)
Rujan 2017 (2)
Srpanj 2017 (5)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (2)
Siječanj 2017 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Ovo su bilješke o koječemu i razmišljanja potaknuta istim.