Zlatne žbice

11.12.2017., ponedjeljak

Legenda o Picokima

Ste morti čuli za legendu o Picokima? Morti jeste, morti neste, ja bum vam je tak i tak spripovedal. O čem se tu dela? Dela se o tome da su negda z davna, pred skoro šesto let staroga grada Đurđevca šteli Turci prevzeti. Povel ih je Ulama beg, tak se zval. Kad su ljudi vidli da ne bu dobro, zaprli su se med zidine, z namerom obrane. Turci su v polju poleg grada šatore zdignuli i napada planerali. Sprobali su par put znenađenja složiti, al su brzo vidli da su na trdoga oreja naišli. Su naposletku zmislili da buju pustili da prejde neko vreme, kak bi branitelej sfalilo zalih vode, rane i sega, pa buju se sami predali. Prelazili su deni i tedni, a strplenje Turkov je bilo se tenše. Sprobali su pak napada složiti, al neje išlo.

Vnutra med branitelej i drugem živlem je bilo se žmekše. Sfalilo je sega, i jela i pijače skup z municijom. Ostal je još sam jeden picok. Nešće je predložil da ga se skuva i deci razdeli. Med tem, tu se našla jena pametneša bakica i rekla kak picoka treba v top deti i spaliti na Turke, pa morti buju mislili kak nutra ne fali ničesa, čim se z picokom nahitavlju i spradvlju ih. Tak su i napravili i picok je preletel livadu i pred noge Ulama bega opal. On je tad navodno rekel. „Ja ovdje dane gubim, a oni mene orozom gađaju. Da Bog da vam djecu Picokima zvali!" Tak nekak. V glavnom spušil je foru, kak vele današnja deca. Podigel je vojsku i prešel dalje, a Đurđevac nigdar neje v Turske ruke opal. Tak su Picoki dobili svojega imena, kojega s ponosom nosiju i po njem su poznati

V spomen na tej junački posel, sako leto negde krajem lipnja meseca dela se Picokijada. Na tom mestu, kraj staroga grada, složi se lepa predstava nazvana Legenda o Picokima. V njoj se oživi ta povesna epizoda i mudro delo. Jen pot sem ju gledel, pred dvaest let. Već sem zaboravil, bi moral pak do Đurđevca otiti i podsetiti se. Ak bute v prilici, pogleđte i vi svakak. Najte pozabiti pri tem obići još jednu posebnost, Đurđavačke peske. To vam je po prav pustinja, no kak Sahara, samo puno puno menša.

- 17:44 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< prosinac, 2017 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (2)
Rujan 2019 (2)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (6)
Studeni 2018 (6)
Listopad 2018 (4)
Rujan 2018 (1)
Srpanj 2018 (5)
Lipanj 2018 (13)
Svibanj 2018 (18)
Travanj 2018 (13)
Ožujak 2018 (22)
Veljača 2018 (15)
Siječanj 2018 (13)
Prosinac 2017 (23)
Studeni 2017 (16)
Listopad 2017 (3)
Rujan 2017 (2)
Srpanj 2017 (5)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (2)
Siječanj 2017 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Ovo su bilješke o bicikliranju, pješačenju, knjigama, fotografiji, muzici, hrani i razmišljanja potaknuta istima.