Zlatne žbice

31.07.2017., ponedjeljak

Biciklistička društvena mreža

Današnju rutu zamislio sam kao svojevrsni test za novi bicikl. Nakon osam godina pedaliranja na mountbikeu, koji je zaslužan da sam se inficirao virusom bicikliranja, odlučio sam kupiti bicikl s nešto većim kotačima i tanjim gumama jer su vožnje koje upražnjavam uglavnom na asfaltnoj podlozi. To se za sada pokazalo kao dobra odluka i čini mi se da trošim manje energije za bolji učinak. Još traje faza privikavanja, ali želim vjerovati kako će novi dvokotač biti u najmanju ruku dostojan prethodnika, i da će ga u godinama koje slijede i nadmašiti.

Krenuo sam rano ujutro iz Ivanić-Grada dobro poznatom lokalnom cestom koja prati rijeku Savu, kratko odmarao kraj skele u Dubrovčaku Lijevom i pokraj visećeg mosta u Martinskoj Vesi. Nakon otprilike sat i pol ugodne vožnje došao sam u Sisak i odmah se smjestio na terasu Siscia jazz kluba odlučan ispiti zasluženu prvu jutarnju kavu. Tokom kafendisanja zamjetio sam usidreni brod na Kupi na kojem se isticao veliki naziv Biokovo, blizu mjesta na kojem sam sjedio. Nakon kave odlučio sam izbliza ga promotriti i napraviti nekoliko fotografija mobitelom. Čini mi se da će to biti dio ionako bogate turističke ponude ovoga lijepoga i zanimljivoga grada. Kao i obično kad se nađem tu, prošetao sam šetnicom i izbio na uređeni glavni sisački trg. Odlučio sam slikati malenu simpatičnu fontanu, kad mi je prišao jedan gospodin gurajući bicikl. Predstavio se i izrazio mi dobrodošlicu, govoreći kako i on biciklira i to najčešće u društvu prijatelja iz lokalnog rekreativnog kluba Labudovi, čiji je član. Rekao sam mu da često vozim uz Savu i da rado navraćam u njegov grad, kojeg svaki put iznova otkrivam, a njegove skladne ulice, tri rijeke, bogata povijest i nenametljivi urbani štih me svaki put oduševe. Zahvaljuje mi se na lijepim riječima i poziva me na biciklijadu krajem mjeseca, koju organizira spomenuti klub. Zadržavamo se u kratkom razgovoru u kojem saznajemo da imamo neke zajedničke poznanike bicikliste s kojima sam ja ili on u vozio u različitim prigodama. Zaključujemo kako je rekreativni biciklizam dobar način socijalizacije i pruža mogućnost upoznavanja i druženja s ljudima sličnih preferencija. Rastajemo se u srdačnom raspoloženju uz nagovještaj neke budeće zajedničke vožnje i druženja.

Po izlasku iz Siska izbijam na široku magistralnu cestu na kojoj je podloga ravna i pogodna za vožnju, a sjenoviti dijelovi pružaju osvježenje od ljetnog sunca. Dojam kvari vrlo intenzivan automobilski promet, kamioni prekrcani raznim teretima ili jureće kamikaze koje mi dolaze u susret obilazeći u zavojima preko pune crte kao sumanuti. Na tom djelu puta u daljini zamjećujem biciklistu s bisagama i opremom za dalji put. Kad mi se približio prepoznajem ga i pozdravljam oduševljeno. To je Robert, poznanik iz Garešnice, putnik na duge staze, koji je prije dvije godine u društvu članova biciklističkog kluba Pedalinac, na biciklu potegnuo čak do Azerbajdžana. S njim sam imao priliku voziti u par navrata i svaki put je to bilo ugodno iskustvo. Govori mi kako se zaputio se u Sisak, pa potom u Zagreb, od kuda će krenuti na biciklistički maraton s ciljem u Kninu. Kratko razgovaramo pokraj ceste, pozdravljamo se i nastavljamo svaki svojim putem. Nakon susreta s Robertom brzo prolazim kroz nekoliko sela i grad Popovaču, šaleći se u mislima kako bi me tu u poznatoj psihijatrijskoj bolnici mogli zadržati na promatranju jer ničim izazvan kilometrima tjeram bicikl po žarkom suncu. U Velikoj Ludini u njegovom omiljenom kafiću dočekuje me prijatelj Dinko, također biciklist rekreativac u čijem ugodnom društvu ispijam Radler koji mi nadoknađuje dio izgubljene energije. S njim pretresam aktualnosti s naglaskom na bicikle i vozikanje na koje smo se navukli i koje nam je postalo dio svakodnevice, anti-stresna terapija, povod za druženje, materijal za blog i još puno toga.

Za kraj je još trebalo prijeći poznati dio kroz Novoselec i Križ, pa potom kroz šumu Žuticu prema Ivanić-Gradu. Na toj zadnjoj dionici, ove devedesetkilometarske ture umor u kombinaciji s vrućinom je činio svoje, pa sam bio prisiljen više puta stati i u hladu tražiti osvježenje i odmor. Dolazim doma u rano poslije podne iscrpljen i umoran, ali zadovoljan i pomalo euforičan. Testna vožnja na novom biciklu prošla je uspješno, a u mislima se već rađaju ideje za neke nove koje će vjerujem priuštiti ugodne trenutke, možda nova poznanstva i nadam se barem malo proširiti vidike.





- 18:45 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< srpanj, 2017 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (6)
Studeni 2018 (6)
Listopad 2018 (4)
Rujan 2018 (1)
Srpanj 2018 (5)
Lipanj 2018 (13)
Svibanj 2018 (18)
Travanj 2018 (13)
Ožujak 2018 (22)
Veljača 2018 (15)
Siječanj 2018 (13)
Prosinac 2017 (23)
Studeni 2017 (16)
Listopad 2017 (3)
Rujan 2017 (2)
Srpanj 2017 (5)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (2)
Siječanj 2017 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Ovo su bilješke o bicikliranju, pješačenju, knjigama, fotografiji, muzici, hrani i razmišljanja potaknuta istima.