LUNA - Zlatna Princeza https://blog.dnevnik.hr/zlatnaluna
subota, 31.03.2007.
Nova Scotia Duck Tolling Retriever
S obzirom da sam o Zlatnim retriverima bila vrlo riječita bilo bi u redu da vam
predstavim i ostale, ništa manje lijepe vrste retrivera.
Vidim da većina ljudi uopće nezna da Retrivera postoji 6 različitih vrsta i da su
te pasmine kod nas gotovo nepoznate a toliko su lijepe i interesantne.
Osim Zlatnog Retrivera i Labradora za kojeg većina nezna da je zapravo
Retriver a ne zasebna pasmina,
pa evo da vam predstavim ove ljepotane.
predstavim i ostale, ništa manje lijepe vrste retrivera.
Vidim da većina ljudi uopće nezna da Retrivera postoji 6 različitih vrsta i da su
te pasmine kod nas gotovo nepoznate a toliko su lijepe i interesantne.
Osim Zlatnog Retrivera i Labradora za kojeg većina nezna da je zapravo
Retriver a ne zasebna pasmina,
pa evo da vam predstavim ove ljepotane.
Nova Scotia Duck Tolling Retriver je šarmantan, živahan pas,
donositelj vodene divljači srednje veličine (visina od 45-51 cm)
i lagani za održavanje i držanje, izvrsni ljubimci i
sposobni za natjecanja u poslušnosti, agilityju i lovu.
Veličina i narav čine ih dobrim ljubimcima za aktivne obitelji,
kao i odličnim pomoćnicima za lovca.
Tollerima treba dosta dnevne aktivnosti, vole kad im se baca frizbi,
izvrsni su u poslušnosti i agilityju zato jer vole raditi.
Pas srednje veličine, snažan, kompaktan, uravnotežen,
mišićav, srednje teškog do teškog kostura.
Vrlo je agilan, uvijek na oprezu i uporan.
Boja nosa treba se slagati s bojom krzna ili može biti crna.
Toller je uzgojen za donošenje divljači iz hladne vode
i mora imati vodootporno dvostruko krzno srednje dužine,
s mekšom, gustom poddlakom.
Četkanje nekoliko puta tjedno dovoljno je da bi se uklonile travke
i ostalo što pas pokupi tijekom šetnje i rada.
Ako razmišljate o nabavci "malog crvenog retriveraškog stroja"
imajte na umu da je toller velika obveza za svog vlasnika,
i u fizičkom i psihičkom smislu.
Kad vas gledaju u oči, znate da vas vole
(ili su gladni, ili žele vani, ili ste im opet sakrili lopticu...).
Svestrani i prilagodljivi
- pretvaraju se iz lijenčine u vrištećeg retrivera u sekundi.
Najbolji podizači raspoloženja na svijetu.
Dok im bacate lopticu ili igračku, letećim skokovima odlaze po nju
i vraćaju se da im je opet bacite, i jednostavno morate
osjetiti njihovu životnu radost.
Fantastično komuniciraju s ljudima, na mnoge načine.
Savršena veličina, ni veliki ni mali.
Laka motivacija s hranom, igračkama ili bilo čime što se miče.
Prirođene lovne sposobnosti koje odgovaraju onima
koji nemaju vremena za treniranje.
Njihove čuvarske sposobnosti, dok, s druge strane, nisu previše lajavi.
Tolleri koji redovno vježbaju i izmaraju se igrom, trčanjem
i radnim zadacima su kod kuće mirni i zadovoljni i nisu skloni
destrukciji koja nastaje uslijed dosade.
Ovo je izuzetno inteligentna pasmina.
Ovim psima potrebna je barem osnovna dresura,
a mnogi vlasnici tollera su aktivni u agilityju, lovu, flyballu,
traganju, natjecanjima u poslušnosti i slično.
Tolleri obožavaju raditi, ali nije ih uvijek lako
trenirati kao neke druge pasmine.
Treba im izazov i moraju doista biti vrlo zauzeti,
inače će im postati dosadno i više neće obraćati pažnju.
Također, možda će nešto pokušati izvesti na desetak načina
prije nego dođu do željenog cilja, odnosno, onog što tražite od njih.
Ako tolleru date prst, uzet će cijelu ruku i vratiti se po još.
Prepametni su da mi se otvoreno upuštali u bitku za dominaciju,
ali nanjušit će svaku slabost i iskoristiti je.
Oni su nježni i ljubazni i neki od njih mogu biti vrlo
prijateljski raspoloženi prema nepoznatim ljudima,
ali uglavnom nemaju labradorski stav
"upravo sam te upoznao i ti si moj najbolji frend".
Istinski entuzijazam toller će sačuvati za svoju obitelj i posebne prijatelje.
Tolleri su lovna pasmina i uzgajani da budu radni psi.
Imaju ludu želju za radom i donosit će bačeno dok
vam ruka ne otpadne, pa i preko toga!
Mnogi tolleri od uzbuđenja i želje za radom ispuštaju prodoran
vrisak koji je karakterističan za tu pasminu.
Tolleri uglavnom upozoravaju na dolazak stranaca,
ali nisu neki osobiti psi čuvari.
Tolleri se linjaju sezonski i psi su koji vole plivati,
valjati se po svemu, pa i u blatu.
Nisu za čistunce ili alergične osobe.
POVIJEST
STANDARD
(izvor: Uzgajivačnica Angels of Baranya)
subota, 24.03.2007.
Peticija za malog Brigića
Molimo ljubitelje životinja da svojim potpisom
daju doprinos i potpišu peticiju protiv okrutnosti
i nedostojnog ponašanja suca V. Radoševića
koji je 04.03.2007. ubio 14 mjeseci starog Labića.
Za one koji još nisu čuli za slučaj prilažem
članak sa www.net.hr
te video prilog. Hvala svima unaprijed.
Riječki sudac nemilosrdno je i gotovo ničim izazvan izvukao pištolj i ustrijelio psa koji se približio njegovom ljubimcu za vrijeme šetnje u Ličkom polju. Obitelj malog Brigića i cijelo selo su u šoku.
LIČ – Riječki sudac Velimir Radošević je u Ličkom polju dok je šetao svog psa ubio 14-mjesečnog labrador-retrivera Brigića koji mu se bio jedva približio.
Dogodilo se to, kako je saznao Novi list od vlasnika ustrijeljenog psića, obitelji Švast, za vrijeme šetnje Ličkim poljem, gdje su se u jednom trenutku u blizini našli Marko Švast i Mirna Jakovljević u šetnji sa psom Brigićem, mladim labrador-retriverom, a s druge strane obitelj Velimira Radoševića i njihov pas. Navodno je pas obitelji Radošević prvi krenuo prema Brigiću, a u trenutku kada su se psi približili, sudac je izvukao pištolj i jednim jedinim hicem u glavu ustrijelio mladog psa obitelji Švast.
"Nisam mogao vjerovati u ono što sam vidio", ispričao je vidno uzbuđeni Marko Švast.
"Istina je da naš pas nije bio na povodcu, ali nikakve opasnosti ni za koga nije bilo, a da stvar bude još tragičnija, nije se naš pas zaletio prema njihovom, već obrnuto. Uz to, Brigić je bio krajnje dobroćudan i nimalo agresivan pas i nikada nikome nije naudio. Naravno, znam da to drugi ljudi ne moraju znati i da u njemu mogu vidjeti opasnost, ali ni to ne opravdava ovakvu reakciju. Mogao je pucati u zrak ili u zemlju i sigurno bi oba psa pobjegla. Umjesto toga, on je direktno u glavu pogodio našeg Brigića", opisao je događaj Marko, napominjući da se nakon svega općinski sudac ponašao kao da se ništa nije dogodilo pa čak u prvi tren nije pristao ni na to da pričeka policiju, na čijoj su nazočnosti inzistirali Marko i njegova djevojka Mirna, koja je također šokirana viđenim.
"Ovakva reakcija sigurno nije bila potrebna. Krenula sam prema psima da ih razdvojim i sigurno bih to bila učinila, ali kad sam bila svega tri koraka od njih, začula sam prasak i vidjela kako je metak pogodio Brigića u glavu", pripovijeda Mirna.
Mladen Švast, Markov otac, također je pogođen svime što se zbilo. "Čim mi je sin javio da mu je netko pištoljem ubio psa, savjetovao sam mu da se makne s tog mjesta i zove policiju. Čovjek koji u šetnji poljem nosi pištolj i njime hladnokrvno ubije psa opasan je i za ljude. Ostao sam preneražen kad sam shvatio da je to učinio čovjek za kojeg znamo da je sudac u Rijeci, ali je iz našeg mjesta, i sam ima psa pa mi je neshvatljiv njegov čin. Ako je i pucao u afektu, što bih još i mogao razumjeti, ne shvaćam kako se nakon svega mogao tako bahato i arogantno ponašati. Je li u bilo kojem trenutku pomislio što bi bilo da je netko tako ubio njegovog psa", pita se Mladen Švast, a njegova supruga Dubravka dodaje da je Brigić bio krajnje dobroćudan pas koji problema nije imao ni s mačkama, a kamo li da bi napadao ljude ili druge pse.
Najneutješniji u obitelji Švast bio je najmlađi Franko, koji je stalno prilazio ubijenom psu i plakao, a ogorčeni ovim događajem bili su i svi susjedi Švastovih i mještani koji su se okupili u njihovom dvorištu.
"Ne treba dramatizirati zbog ovog što se dogodilo, ali pogađa način na koji se sve odigralo, kao i bešćutnost čovjeka koji se nakon ispaljenog hica ponašao bahato i arogantno poput nekadašnjih feudalaca", jedno je od mišljenja koje se moglo čuti.
Policajci iz Delnica su na poziv obitelji Švast došli na mjesto događaja i obavili sve potrebne izvidne radnje i razgovore. Zbog pravila službe, nisu mogli reći što je o cijelom slučaju rekao sudac Radošević, a u dvorištu Švastovih od okupljenih mještana novinari su doznali da je, navodno, svoj čin pravdao strahom od opasnosti za svog psa te još više za dijete koje je s njima bilo u šetnji.
LIČ – Riječki sudac Velimir Radošević je u Ličkom polju dok je šetao svog psa ubio 14-mjesečnog labrador-retrivera Brigića koji mu se bio jedva približio.
Dogodilo se to, kako je saznao Novi list od vlasnika ustrijeljenog psića, obitelji Švast, za vrijeme šetnje Ličkim poljem, gdje su se u jednom trenutku u blizini našli Marko Švast i Mirna Jakovljević u šetnji sa psom Brigićem, mladim labrador-retriverom, a s druge strane obitelj Velimira Radoševića i njihov pas. Navodno je pas obitelji Radošević prvi krenuo prema Brigiću, a u trenutku kada su se psi približili, sudac je izvukao pištolj i jednim jedinim hicem u glavu ustrijelio mladog psa obitelji Švast.
"Nisam mogao vjerovati u ono što sam vidio", ispričao je vidno uzbuđeni Marko Švast.
"Istina je da naš pas nije bio na povodcu, ali nikakve opasnosti ni za koga nije bilo, a da stvar bude još tragičnija, nije se naš pas zaletio prema njihovom, već obrnuto. Uz to, Brigić je bio krajnje dobroćudan i nimalo agresivan pas i nikada nikome nije naudio. Naravno, znam da to drugi ljudi ne moraju znati i da u njemu mogu vidjeti opasnost, ali ni to ne opravdava ovakvu reakciju. Mogao je pucati u zrak ili u zemlju i sigurno bi oba psa pobjegla. Umjesto toga, on je direktno u glavu pogodio našeg Brigića", opisao je događaj Marko, napominjući da se nakon svega općinski sudac ponašao kao da se ništa nije dogodilo pa čak u prvi tren nije pristao ni na to da pričeka policiju, na čijoj su nazočnosti inzistirali Marko i njegova djevojka Mirna, koja je također šokirana viđenim.
"Ovakva reakcija sigurno nije bila potrebna. Krenula sam prema psima da ih razdvojim i sigurno bih to bila učinila, ali kad sam bila svega tri koraka od njih, začula sam prasak i vidjela kako je metak pogodio Brigića u glavu", pripovijeda Mirna.
Mladen Švast, Markov otac, također je pogođen svime što se zbilo. "Čim mi je sin javio da mu je netko pištoljem ubio psa, savjetovao sam mu da se makne s tog mjesta i zove policiju. Čovjek koji u šetnji poljem nosi pištolj i njime hladnokrvno ubije psa opasan je i za ljude. Ostao sam preneražen kad sam shvatio da je to učinio čovjek za kojeg znamo da je sudac u Rijeci, ali je iz našeg mjesta, i sam ima psa pa mi je neshvatljiv njegov čin. Ako je i pucao u afektu, što bih još i mogao razumjeti, ne shvaćam kako se nakon svega mogao tako bahato i arogantno ponašati. Je li u bilo kojem trenutku pomislio što bi bilo da je netko tako ubio njegovog psa", pita se Mladen Švast, a njegova supruga Dubravka dodaje da je Brigić bio krajnje dobroćudan pas koji problema nije imao ni s mačkama, a kamo li da bi napadao ljude ili druge pse.
Najneutješniji u obitelji Švast bio je najmlađi Franko, koji je stalno prilazio ubijenom psu i plakao, a ogorčeni ovim događajem bili su i svi susjedi Švastovih i mještani koji su se okupili u njihovom dvorištu.
"Ne treba dramatizirati zbog ovog što se dogodilo, ali pogađa način na koji se sve odigralo, kao i bešćutnost čovjeka koji se nakon ispaljenog hica ponašao bahato i arogantno poput nekadašnjih feudalaca", jedno je od mišljenja koje se moglo čuti.
Policajci iz Delnica su na poziv obitelji Švast došli na mjesto događaja i obavili sve potrebne izvidne radnje i razgovore. Zbog pravila službe, nisu mogli reći što je o cijelom slučaju rekao sudac Radošević, a u dvorištu Švastovih od okupljenih mještana novinari su doznali da je, navodno, svoj čin pravdao strahom od opasnosti za svog psa te još više za dijete koje je s njima bilo u šetnji.
vlasnici psa
srijeda, 21.03.2007.
moj prijatelj Fago
Da ne bi slučajno pomislili da se družim samo sa
macama, vijetnamskim prasicama i ljudima,
imam ja i jednog jako dragog prijatelja "psa".
On je dečko, ima dvije godine, zove se Fago i on vam je Patuljasti šnaucer.
Kad on dođe k meni, mojem veselju nema kraja.
Nedam mu mira niti jedne sekunde.
Moram priznati da su ove sličkice već dosta stare
jer ja sam vam ljudi moji već duplo veća od Faga.
Ali i tu sam bila poprilično hrabra.
Jedva čekam da dođe ponovno, danas je prvi dan proljeća
i nadam se da će početi malo ljepše vrijeme tako da mogu
mom Fagu pokazati sve čari mojeg veelikog dvorišta.
Joooj, jedva čekam..........
četvrtak, 08.03.2007.
poslije "naporne" igre dobro je malo pridrijemati
Dvorište je moje carstvo.
Kad god mogu čubim pred ulaznim vratima
i čekam da mi se netko smiluje i pusti me van.
Imam tu prek plota jednu prijateljicu koja se zove Hana.
Ona vam je Crna Vijetnamska svinja, i nebi vjerovali kako se dobro slažemo.
S obzirom da sam ja ipak lovac svi se čudom, čude kako me se Hana ne boji.
Kako nemogu do nje, jer između nas je ograda,
svim silama se trudim iskopati rupu ili barem malo podignuti žicu na ogradi
tako da lijepo mogu zdimiti kod Hane.
Samo ne znam zakaj se svi ljute na mene kad zbrišem, meni je tak lijepo s njom.
Skupa "pasemo" na travici, igramo se i kopamo njenoj gazdarici po vrtu.
Mislim da nebu imala povrća ova godine, hi, hi, hi.....
A kad me uhvate i dopeljaju doma onda sam već stvarno umorna
pa je dobro malo pridrijemati.
Može na fotelji:
još da me stalno ne bude s tom blicalicom
a može i na podu:
a kad se zbudim odoh ja opet vidjeti gdje je moja crna prijateljica......
| < | ožujak, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (4)
Rujan 2007 (4)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (6)
Svibanj 2007 (7)
Travanj 2007 (10)
Ožujak 2007 (4)
Veljača 2007 (9)
Siječanj 2007 (7)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv