Prvo da pokradem malo ideju dragom ddadd-u ... Ako ne znate o cem se radi, predlazem vam da krenete od pocetka, jer nije da cete bas puno skuzit ako samo sad pocnete ovo citat...

A sad malo samo da se osvrnem na komentare :)....
Da, moram vam davati na kapaljku ovoga, cisto zbog toga sto se dam kladiti da nitko nebi procitao ovolko teksta da sve napisem odjednom :).. Natavaka? Draga pegy, napisah ti na blogu 4 dana sveukupno, zaboravih jos jedan dan.. Dakle 5 dana.... Ma, nebude to sve previse valjda :)...

Nego, da krenem...
DAN 3:

Ok, sad smo vec bile dobro ufurane u onaj prostor, ljude, znale smo sto nam je raditi, ko' nam 'naredjuje'... Tko nam nosi klopu , koga najvise mozemo naljutit i sl...
Ovaj dan je bio ustvari, predivan... Suncan... Onako... Bas je bilo ok... Nije bilo vruce, onako, hladnjikavo, ali bas fino.... Malo smo za vrijeme kad nismo imali sto raditi, prohodali ogromne zgradurine.... Stvarno je bilo svasta za vidjeti... S ova dva nova lika smo hodali okolo, razgledavali uglavnom ono sto su se mogli nazvati rekviziti... Zasto to ne zovem rekvizitima... Jer je cijela prica filma (za kojeg ni dan danas bas ne znam o cem se radi, no, o tom cu pricati zadnji dan..) kao osmisljena u nekom apokaliptičnom svijetu, poslijeratno zbivanje, ma kaj ti koji bog ja znam... Pa su rekviziti u stvari bile sve zive moguce drangulije sto mozete prakticki nac i na smetlistu kad se istovaruje veliki otpad.. Stare fotelje, ormari, stolovi, stolci...
Dobro, bilo je i par bas ok stvari, ali... Eh... Svejedno, bas je bilo fora razgledavati sto se sve moglo naci... Danas je bio dan kada smo ustvari bili najvise zaposleni...
Sada su tamo bili i direktor, i scenarist, i malo vazniji glumci, i direktor Jadran Film-a tadasnji... Bilo je ljudi bas dosta...

Rasporedili su nas po tim rusevnim zgradama, oko nekog velikog, kao dvorista u sredini... Steta sto nemam slike, no, i do toga cu doc u jednom od postova... Neki su isli na prvi kat zgrada s lijeve strane, neki s desne strane, neki na drugim katovima... Neki su ostali u sredini na tom dvoristu...
To 'dvoriste' je ustvari pretvoreno u neku cudnu 'trznicu' gdje je posao mene i frendice i naravno jos ostalih statista bio kao da se setamo onuda i 'kupujemo'... Woow, to je bio nas zadatak ...
Ovi likovi su morali ici gore na jedan od katova... E sad, problem kod tih sto ih ja zovem 'katova' je taj, da su to katovi, nedovrseni... Tocnije.. Znate ono kad se zgrada pocne gradit, pa samo vidite pod, s unutarnjim ali ne i vanjskim zidovima.. E to je bilo tako.. Dakle, nismo se smijeli priblizit rubovima, da netko nebi pao... Tako da, nije bas bilo ugodno hodati onuda...

Uglavnom, sad dolazi scena koju smo valjda najdulje u cijelom filmu snimali... Tolko, da su se vec poceli ljutit na nas...
U trenutku kad smo mi hodali po tom 'placu'... Cuo se pucanj, oni odozgora sa katova su trebali pocet vikat, nesto tipa, pucanj, pucanj, ili netko puca, sta ja znam... A mi smo dole u panici trebali pocet bjezat i skrivat se s prestravljenim izrazom na licima, ne? Ipak netko puca okolo.. Mi trebamo spasavat svoju glavu
No, vec sami vjerojatno pogadjate da nam to nikak nije islo od ruke... Naime, prva scena...
BOOM! AA, panika, svi trce... Mi se ogledavamo okolo kao tko puca (to su nam rekli) i onda smo morali odjednom u stravi pocet se skrivat... I ajde, trcimo i, skrivamo se... Al fuckas ti to kad su se dole svi statisti smijali .. Naime, problem je bio to, da nikako da se prestanemo smijat... Kamerman uhvati neciju facu, i umjesto da se vidi prestravljeni izraz, mi se cerekamo...
Dosli smo do toga, da su nam dali pauzu, da se smirimo, pa snimamo opet... I opet... I opet.... Ja se ne sjecam vise kolko je to bilo potrajalo... Moj kum, koji me dopeljao tamo, i koji je bil neka faca na tom filmu, me je vec gledao ljutitim izrazom lica gledao da kak se mi to zezamo... 'Ljudi, pa dajte vise, prestanite se smijat, neko puca na vas a vi se smijete?! Pa ko je to vidio?? Dajte da snimimo vise ovo da mozemo ic dalje!!'
Sad vidim kolko problema se moze imat... Mi smo par scena morali prekinut zbog sunca, pa nedovoljno svjetla, pa previse sjetla, pa zbog onog, ovog.... Sad mi je jasno zasto neki filmovi tolko traju... A ovo je cak bio i shit od filma... (o tome isto u jednom sljedecem postu)....
Uglavnom, ajde, uspjeli smo se primirit malo svi... Uozbiljili smo se....
Pucanj! Izgubljeni buljimo okolo.. Trcimo... Skrivamo se... Ja sam u strci se spopiknula i fljosnula kolko sam duga i siroka, al da bude realnije, viknuli su nastavi (nije se snimao zvuk), i onda sam se odvukla do frendica u neki kut nekakvog standa na toj trznici, zabila glavu medju noge i crkavala od smijeha ...
Ali ta je scena napokon i uspjela - navodno...
Smijali smo se ko ludi kad je to konacno bilo gotovo....

Sljedece nakon toga.... Dopeljali su neki auto na tu trznicu... Rekoh, ok, jos jedan rekvizit... No, ovaj je cak i posluzio necemu... Ipak je bio u voznom stanju...
Postavili su mene i frendicu malo dalje gdje je bila livada...
- Spustaju se niz nekakve stepenice dva glumca, jedan od njih je bil onaj Daniel... Koji je glumil u onom 'Gospodaru zvijeri' koji je cak bil na nasoj telki... Spustaju.. Hm, vise kao trce... Bjeze...
I bjeze prema autu... Netko uleti u taj auto.. Cuju se opet pucnjevi, a frendica i ja smo imale zadatak, da kad auto krene, mi pocnemo bezglavo trcat.... Isto valjda u strahu, ko zna vise
To smo par puta ponavljali... Dobro je da smo se frendica i ja mogle cerekat ovaj put, jer nam je iza ledja bila kamera... To je nakon par scena bilo ok...

Priblizavala se vec vecer... I sad je dolazila jos neka scena... Mi smo ustvari, kolko sam ja shvatila bila tada jer nam nista nisu govorili, glumili kao neko, pleme... I predvecer su dopeljali nekakve male sprave, koje rade onu spooky maglu... Te dvije male spravice su meni zgledale ko malo vece termosice, a jedna takva je zamaglila prakticki cijelu onu trznicu... Primjecujete da su dopeljali dvije, cak i vise, ali kada je odjednom bilo tolko magle da smo morali pricekat pol sata da se to ocisti, ukljucili su samo jednu...
Mi smo morali stajat ispred kao neke pozornnice... Na kojoj je bilo kao neko shit prestolje... E tamo je bila neka valjda nasa kraljica s djetetom... Mi smo stajali okolo, morali vikati bilo sta, samo da vicemo, da se vidi da nam se usta micu... Nekaj smo mumljali, i nismo ni skuzili da nas se vec ustvari snima... Odjednom, iza mene se onako, kao dosulja onaj glumac kojeg sam spomenula prije, Poretta, ja onak zbunjeno, ni skuzila nisam da se vec sve snima, rekoh ok...
Stane pored mene, nekaj me pita na engleskom.. Malo prospikamo.. On nastavi dalje.. Rekoh ok, wtf?? Dobro, on ode do tamo....... I damn, vise se ne sijecam


Sorry ljudovi, stvarno covjek ipak neke stvari zaboravi... Bilo je to ipak prije nekih 5 godinica...
Uglavnom, taj dan je bio stvarno super... Tolko smo se nasmijali, zabavili... Eh.. Bilo je toga jos.... Samo eto, em sto se ne sjecam bas svih detalja, sto mi je bas zao.. Em sto nemam neke slike da vam docaram barem malcice kak je bilo.... No eto, ispricah ono sto mi se urezalo u sjecanje...
Iako je ovo samo mali dio.. Jer smo mi ipak bili tamo od ujutro do kasno navecer...
Uglavnom, nadam se da cu vas iznenadit na zadnjem postu sto se filma tice, ali vidjet cemo jos... Eto, tolko za dan 3 :)
Pisemo se ;)

DAN 2: Probudile se frendica i ja, nasle, krenule... Ovaj put se svaka obukla bolje... Uzele smo ruksak.. S puno klope, cipsa, svega... Uzele smo i neke razne igre, karte, jer smo tamo imale neki stol, pa da nam nebude dosadno ...

Sad je vec bilo puuuno bolje... Dosle smo tamo... Vec zauzele nase mjesto... I tamo klafrale.. Bilo nam je toplo, nismo bile gladne... Dapace, taj dan smo se upoznale s dvojicom tipova koji su bili isto statisti... I ovo im je bio prvi dan...
Skompali smo se mi, i drzali skupa...
Sad su vec dosle 'naprednije scene'....
Vec smo znali tko nam je nadredjeni, ko ima kakvu ulogu tamo.. Tko je 'glavni za statiste'... Ko nam naredjuje i koga mozemo gnjavit svako malo... Tamo je bila naravno i nasa ekipa, iz Jadran Filma....
No uglavnom, mi smo zavoljeli par ljudi, koji su bili tamo radili najvise, i najnapornije poslove... Vidjeli smo koliko su neki ljudi predani svom poslu..
Tamo je bio jedan covac, Aldo... On nam je bio uzor... Lik je od jutra do mraka bio na nogama.. Trckarao svuda, nama govorio sto da radimo, uvijek je bio zaposlen... Ustvari nam ga je bilo zao...
No, on nam je bio naj naj bolji... Uz covjeka koji je bio zaduzen za rasvjetu... Jer, znao se nasalit s nama... Popricat tu i tamo... Isto tako i ovaj za rasvjetu.. Kojeg se ne sjecam kak se zvao... Tu i tamo mi smo pricali engleski... Bilo je super... Nisu bili distancirani od nas kao oni glumci, koji su imali nos do neba, i nisu s nikim htjeli razgovarat, jer kaj, to je bilo ispod njihove casti... Ma... Necu to ni komentirat...

Uglavnom... Sada su dolazile malo vece scene... Pa smo mi morali tamo bit kao na nekakvom trgu, i razgledavat kao standove.. Kupovat kao nesto... Dok se u pozadini odigravala radnja, za koju mi ismo niti bili svjesni... Jer, na kraju krajeva, mi nismo ni znali koja je radnja filma.. Cudno, ali istinito....
Ostatak statista su se popeli po obliznjim katovima od kojih su napravili kao sobe kroz koje se vidjelo... Tesko je objasnit ovo, ali probat cu uslikat jednom sliku, pa da skuzite...
Oni su tamo, pricali, hodali onuda, i njih se tu i tamo usnimilo, da se dobije dojam kao nekakvog 'zivota'... Kada nije bilo posla, onda smo se mi zasjeli u fotelje (fotelje su bile u raspadnom stanju, da nebi sad dobili dojam da je to bilo kraljevski tamo), ali su bile oke :) Pozvali smo ovu dvojicu da nam se pridruze. Upoznali jos par ljudi... Tamo smo kartali, jeli cipseve, pili sokove, ma, bilo je genijalno... Tako je laganini prosao cijeli dan... Na kraju smo u busu svi pricali, pjevali do hotela... Uglavnom, stekli smo prijatelje, i nova iskustva... Bilo je super... Slijedi DAN 3 U SLJEDECEM POSTU NARAVNO ... :)

Da malo promijenim temu, o grobljima, gradjenju i sl... Idemo na film... Razdovjit cu u vise djelova, jer ima toga, pa da vas ne ugnjavim sa puno teksta

Da li ste ikad bili na snimanju nekog filma?
E, pa ja kad sam bila u srednjoj skoli, vec zadnji srednje.... Pruzila mi se prilika da budem statist na filmu. Nebudi ljena, dobro se placa, ja sam pristala... Receno mi je da dopepljam i frendica ako neka hoce...
Naravno da sam povukla best frendicu, i jos neke iz skole, i rekoh idemo...
Ove su pristale... Super velim ja, necu bit sama....
Film je bio neki niskobudzetni kojeg je radio sin nekog producenta iz Amerike kao za svoj osobni hobi, sto znaci da taj film ja nazalost nisam vidjela... Mislim da ima negdje kazeta, ali, moram se potrudit to izvuc, sto nece biti bas lagano...
Pa idem laganini o filmu:

Glumci: Lance Henriksen, Richard Norton, Sherilyn Fenn, Isaac Hayes - Chef iz South Parka, (to su malo poznatiji) - pa Mathew Poretta (moram njega ubrojat, jer je lik jaako simpatican, zgodan.. ma, super covac), i od nasih malo poznatijih, Bojana Gregoric... U glavnom, nije da smo bas vidjali njih cesto, ali, tu i tamo kad su bile neke scene, moglo ih se vidjet ...

Film se snimao u Americi, gdje naravno mi nismo bili lol
Jedan dio filma, na kojem smo bili i mi, snimao se ovdje. U sveucilisnoj bolnici, i neki djelovi na Bundeku.
Pa, idemo to laganini po danima ...

DAN 1:
Bilo nam je receno, da moramo doci do hotela I, kod Remetinca, i da od tamo ide bus sa statistima koji ide u Sveucilisnu bolnicu. Rekoh dobro, dosle tamo, sjele u bus, vozili se do tamo.
Izasli smo pred bolnicu i stale u cudu i jadu. Rekoh, ajme, pa kaj cemo TU?!? snimat film.. Joooj...
Naime, to tamo izgleda stravicno... Sve obraslo travom, oronulo... Mislim, ta bolnica, da se izgradila ikad, bila bi stvarno pre pre pre dobra.. Onako, OGROOMAN prostor, predivno zamisljen... Stvarno zalosno da je to ovako ispalo... No, ako ikad to zele uredit, mislim da ce sad puuno vise love potrosit na to nego da su je dovrsili kad su krenuli.. Bas steta...
No, sad smo mi razocarani dosli tamo... Svi su se statisti vec znali od prije... Ili se nama barem tako cinilo... Osjecali smo se ko autsajderi... Naravno, kako nismo nista znali, nismo se uopce pripremili...
Bila je zima... Bilo je hladno... Cijeli dan do navecer smo ostali tamo... Nismo si uzeli nista za jest...
Popodne je dosao covjek koji nam je kao donio rucak.. Veeliki sendvic i sok... Ali nemres od toga zivjet cijeli dan...
Kako je ovo bio prvi dan da su statisti dosli.. Nisu imali previse posla za nas, pa smo vecinom sjedili na nekim starim rekvizitima... I dosadjivali se... Uglavnom... Bilo nam je uzasno, i premisljali smo se dal da uopce i idemo dalje... Tu i tamo smo dobili neki zadatak, kao.. Setajte se ovuda, pa radite ovo... Ajde, to je bilo ok... Ali, cijeli dan tamo.. Nije bilo bas divno i krasno... No, opet ajde, nismo se ni zalili... Bilo je fora gledat glumce, snimatelje, redatelje.. Onako, ipak se to ne vidja svaki dan...
Dosle smo doma... Zaspale ko bebe... Sutra se islo opet.. Rekle smo, ici cemo.. Ali bome cemo se ovaj put bolje pripremit, i ima da nam bude genijalno...
I bome.. Bilo je... Ali, o tome, drugi post ...

or not to build?
Sigurno ste primjetili koliko se gradi po Zagrebu... To nije normalno.. Svugdje se gradi nesto...
Recimo, kod mene u blizini, gradi se muzej suvremene umjetnosti... Ja sam bila prehappy kad sam to cula, jer sam luda za bilo kakvim art glupostima, izlozbama i sl.

No, kad sam vidjela sliku kako bi to trebalo izgledati, malo mi je splasnulo odusevljenje... Izgleda po mom skromnom misljenju, uzasno...
Rekoh divno, jos jedna rugoba...
No, sad, kako se to intenzivno gradi... Nekako zivim u nadi da ce ipak liciti na nesto... Mislim, zgrada je stvarno ogromna... Ova slika je bas taj muzejcic...
Ajde, vidjet cemo 2007 kak ce to izgledati navodno...

Iskreno, divim se tim danasnjim 'arhitektima'... Bez uvrede ako netko od doticnih ovo cita. Ali mislim stvarno, od kud su oni dosli...
Prvo, jeste li primjetili danasnje 'crkve' sto se grade... Pa to nije humano. Pa mislim da crkve pocinju liciti na velika spremista vode??? Ono, UZAS! I recimo Novi Zg. Pa to nije normalno.. Kaj su ovi podivljali.. Crkve se grade po djecjim igralistama, livadama.. I to jedna za drugom, mislim, udaljene su 5 minuta setnje???? Ono, cemu?
No dobro, ajde, nebi ja imala nista protiv, da kad vec grade nesto, da se to izgradi do kraja. Ali pogledajte malo te crkve, pa ni jedna nije dovrsena. Sve su na pola... Mislim stvarno ne kuzim koji ljudi dobivaju takve glupe ideje...
I onakve crkve... Mislim, ja iz inata necu ulazit u tak nekaj... Katastrofa!

Zalosno je to sta se ne gradi nista lijepo vise... Od onih stambenih zgrada, do famoznih crkvi.. Mislim, ja ne znam da sam vidjela nesto sto lijepo izgleda... Evo, ovaj nebodercic sa strane... Sve je to ok.. Ali raskopali su cijelu ulicu onuda... I to bas tamo di je FSB, Filozofski, Uciliste.. Mislim, UZAS, i jos k tome tamo rade hebeni ROTOR??? Koji je vrag ljudima s tim rotorima? Eto, i tu kod Bundeka su napravili 1.... Totalno nepotrebno.. Ali Bundek je za neku drugu, podulju pricu....

Ok, oni grade, i grade.. Unistavaju zelene povrsine.. Dobro, nekad poneka nova zgrada moze donjeti nekaj dobroga... Ali zasto grade na lijepim, zelenim povrsinama... Zasto unistavaju drvece koje tamo raste vec 30-60 godina..
Koji je to vrag u ljudima?

Zasto ne ruse one katastrofalne stare gradjevine, koje su ili stare, ili koje su se isle graditi, pa nikada dovrsile? Mislim... I jos k tome, samo grade kuce, zgrade, nebodere.. A di su parkiralista? Nitko na to ne misli... Naprave 10 novih stambenih zgrada i na tih 10 zgrada stave parkiraliste za 20-ak auti, ako i tolko... Nije da volim parkiralista, ruzna su mi, ali ipak su potrebna.. Inace ce se pocet parkirat po ulicama, parkovima, sumama (ako ostane ikoji park a kamoli suma kako su krenuli..)
Pa stvarno ja ne vidim, sta su ljudi glupi?


Jao.. Eto, ja se sad raspisah... Naljutilo me to...
Kaj vi mislite?
Pozdravcic svima i ispricavam se svakome na tonu ovakvom.. Eh...

Bili smo ja i dragi nedavno na Mirogoju...
Ja sam nosila dvije ruze nekome...
Bio je divan, suncani dan... Penjali smo se do gore (rekreacije malo radi), pticice su pjevale, mi zagrljeni... Bas je bilo divno...
Dosli smo do ulaza... I dok smo setali do groba, bas smo raspravljali o tome, kako nam se svidja ustvari gore.. Sve je lijepo, zeleno, mirno i tiho..

Onako, bas predivno..
I onda sam se zapitala, joj, da me neko cuje, reko bi da sam morbidna, kako mi na groblju moze biti lijepo. Ha ono, moze... Stvarno, jeste li se ikada setali onuda po onako lijepom danu, slusali cvrkut ptica, gledali zelenilo.... Stvarno je bilo prelijepo... Ne cuje se buka auti...
Voljela sam tamo obicno odlaziti sama... To bi bilo mjesto gdje bih se naplakala, a da nitko ne vidi, ili, ako vec vidi, da ne osudjuje...
Sada sam vodila dragog i nisam plakala, i bilo mi je prekrasno...
Hvala dragom sto je isao samnom

Imali smo fotich sa sobom... Ne zato da slikamo groblje... Ali, ja nisam mogla odoljet... Sad pak rekoh, ako me netko vidi, stvarno ce si mislit da sam luda, ali, iskreno, bas me bilo briga.. Bila sam happy, i odusevljena raznim kipovima, skulpturicama, pločama... Morala sam to slikati, ma kolko god se nekome cinilo to totalno neukusnim... Jos vise me je razveselila cinjenica da sam nasla nekoga kome to nije cudno, dapace, tko se slaze samnom :) E to je pun pogodak
Uslikali smo nekih 40-ak slika gore...

I kad smo se vracali, meni je sinula ideja:
Da li Mirogoj ima svoj site? Jest da je cudno... Ali rekoh.. Sta nebi bilo super, da mozes doc na net, i potrazit gdje je grob ako ne znas gdje se nalazi... Da dobijes kartu.. I tako smo raspravljali...
O tome da li je to uopce zakonito, da ti objavis gdje su grobovi umrlih, tko zna ko' bi se pobunio i sl.
A i to bi bio ogroman projekt.. Nije to samo tak za napravit.. Ali prvo je bilo, kako dobiti uopce dozvolu za raditi to... Na tome je rasprava ostala...

Nakon nekoliko dana.. Ja sam se sjetila te rasprave, pa sam isla malo progooglati... I ostali smo i dragi i ja paf... Na netu postoji tocno ovo sto sam ja opisala... Rekoh, divno... Netko nas je preduhitrio, a ocito u zakonu ne stoji nista od onoga da se tako nesto kao nebi smjelo...
Eh...

Dakle, treba bit uvijek otvoren za nove ideje, ma koliko god vam se morbidne cinile ...
Morbidni pozdravcic svima

Bas si puno dragi i ja u zadnje vrijeme pricamo o nekim, hmmm, zivotnim stvarima... Ma, o svemu i svacemu... Razvezali smo se i stvarno pricamo o svemu zivome kaj nam padne na pamet... I o onome sto mi je prije bilo neugodno, i o onome sto sam prije pricala ili s frendicama samo, ili o onome o cem sam samo razmisljala sama sa sobom

Recimo, da sam jaako happy, jer mogu rec da smo postali skroz otvoreni jedan prema drugome, i stvarno znam da njemu mogu rec apsolutno sve... Znajte da je to nadivniji osjecaj ...

Uglavnom... Kontah si malo... Kako vecina nas mladih... Ne voli bas pretjerano svoju familiju... Mislim, nije da ih se ne voli.. Nego, idu nam na zivce... Ljute nas.. Itd...
Recimo, gledam po sebi... Imam dva brata, sestru... Jest da ih volim, ipak su mi rod... Ali, gledajuci realno... Najvise mi muke zadaju, najvise me zivciraju.... Opcenito doma...
Tak i moj dragi..
Kad pogledam.. Nisam srela jos ono, 'savrsenu' familiju...
Ali to sto si motam po glavi... Familija od dragog mi je nekak... Hm.. Taman ...
Ono... Primjer su dugog braka... Koji se nije raspao... Koji mi je ajmo rec prvi takav do sad... I nekako je ohrabrujuce gledati to sa strane... Da ne spominjem dedu i baku... Divni ljudi...
Posto nikad nisam imala dedu i baku, njegovi su mi nekako dosli bas super... Heh...

U kratko... Ocu reci.. Mislim da sam nasla nesto gdje se osjecam dobro... Prilagodjeno.. I gdje se vidim happy... Nadam se da bude tako...

Nema me dulje vrijeme...
Ali, priznat cu vam da je to samo zato sto mi je ovo vrijeme stvarno bilo predivno... I kome zahvaliti na tome nego mom najdrazem ... Stvarno su bili divni tjedni, i jos ljepsi vikendi...

No eto, vec dulje vrijeme (tocnije, nakon Auto Showa na kojem smo bili..) zelim nastaviti jedan post o autima, i mojoj 'teoriji' .. Kao nesto prigodno... A i priznajem da je dragi malo utjecao da napisem konacno nesto ..

Uglavnom, pa da krenem... Primjetih ja, kako vecina ovih skupljih auti (citaj, porche, ferrari, lamborghini isl.) imaju VRLO zanimljivu haubu... Pojava im je onak... Kak da vam to velim...
Pa jednostavno.. Kad pogledate takav auto sprijeda... Kaj nije kao da vam se smije.
Kao da ima osmjeh... Evo vam i slikice da potvrdim to (P.S. Od sada, kako sam rekla dragom, sve slikice koje stavim tu, su moje -tocnije, nisu s neta- ) :



Eto, pa kaj nije stvarno kao da se smije? Pogledajte malo po netu, javite mi





Pozdravcic svima i ugodan vam pocetak radnog vikenda!!!