Sjeta
08.04.2014.Primila me sjeta, za nekim davnim vremenima.
Ljudima zaboravljenim, trenutcima odbjeglim.
Bilo je lijepo,
divno
dok je trajalo.
Zasto nije trajalo vjecno?
Sanjati nisam mogla, gdje nasla sam se sada.
U kojem pravcu krenuo je zivot, cudno je to.
Nisam prestala voljeti, ucim i dalje.
Rob sam proslosti, starih navika,
bol sveprisutna ne umire.
Zatvorena u kavezu, vlastitih snova,
ne letim samo padam, opet iznova.
Ljubiti je lako, voljeti jos lakse,
sto kada srce opet ranjeno ostane?
Da li onda, kriva je sudbina, da li onda,
kriva je tastina?
Od uspomena zivim, od uspomena nestat cu.
Nedostaje mi sve, sjeta - puna sam je.
***
komentiraj (1) * ispiši * #